Go to full page →

ŽENIDBA I UDAJA PMK 320

Bog je postavio ljude u svijetu i odredio im da jedu, piju, rade i da se žene i udaju. Ali sve ovo treba da se čini u strahu Božjem. Naš život na ovoj zemlji treba da bude život pripreme za vječni život. Veliko zlo u sklapanju brakova u dane Nojeve bilo je ovo: sinovi Božji ženili su se sa kćerima čovječjim. PMK 320.2

Oni koji su tvrdili da poznaju Boga i da ga poštuju sjedinjavali su se sa onima čija su srca bila pokvarena. Bez ustezanja su uzimali za žene one koje su htjeli. Mnogi koji su bez dubljeg religioznog iskustva čine danas isto to što se činilo i u dane Nojeve: žene se i udaju bez ozbiljnog razmišljanja, bez molitve. Mnogi preuzimaju na sebe svečane obaveze braka tako olako kao da je u pitanju kakav običan trgovački posao. Prava ljubav nije temelj njihove veze. PMK 320.3

Slijepa zanesenost. — Pomisao na brak izgleda da ima čarobnu moć na um mnogih mladih. Dvoje njih se, sretnu, zaljube se jedno u drugo, i ne misle više ni na što drugo. Um je zaslijepljen, rasuđivanju nema više mjesta. Oni ne primaju nikakav savjet, nikakav nadzor. Žele da čine što im se sviđa, ne brinući se kakve će biti posljedice. PMK 320.4

Slijepa zaljubljenost je slična epidemiji, zaraznoj bolesti koju ništa ne može zaustaviti. Možda ih okolina upozorava da će brak sklopljen pod takvim okolnostima navući nesreću za cio život na oba su- pružnika. Ali savjeti i opomene se ne prihvataju. Takva veza može da oslabi ili uništi korisnost nekoga koga bi Bog mogao blagosloviti u svojoj službi; ali sva dokazivanja i uvjeravanja su bezuspješna. PMK 320.5

Sve što mogu da kažu oni koji imaju životnog iskustva ovdje ne pomaže ništa. Nemoguće je promijeniti odluke koje su plod njihovih želja. Oni gube volju za molitvene sastanke i za sve što se tiče religije. Toliko su zaljubljeni jedno u drugo da zanemaruju životne dužnosti kao da su one nešto beznačajno. Iz noći u noć ovi mladi sjede i pričaju dok ponoćna svjetla gore. Govore li o ozbiljnim stvarima? O, ne! Nego o taštim, koje nemaju nikakvu vrijednost. PMK 321.1

Gaženje zakona zdravlja i čednosti. — Zli anđeli okružuju one koji veliki dio noći posvećuju udvaranju. Kad bi se njihove oči mogle otvoriti, vidjeli bi da Božji anđeo bilježi njihove riječi i djela. Takvi gaze zakone zdravlja i čednosti. Bolje bi bilo da sačuvaju za bračni život neke od tih časova provedenih u udvaranju. Ali, u najviše slučajeva, vjenčanje čini kraj pažnjama iz vremena udvaranja. PMK 321.2

Dugi noćni sati uludo utrošeni u ovo doba po- kvarenosti, često prouzrokuju propast obje strane u udvaranju. Sotona trijumfira, a Bog je osramoćen kad mladići i djevojke žrtvuju svoju čast. Nesretna i slijepa zaljubljenost povlači za sobom gubitak časti, i svadba takvih osoba ne može se proslaviti s Božjim odobravanjem. Oni stupaju u brak pod utjecajem strasti. Kad nestane čar novina, onda počinju uviđati što su učinili. Za šest mjeseci nakon sklapanja bračnog ugovora njihova uzajamna čuvstva su već doživjela promjenu. Kao supružnici, svaki je bolje upoznao svog druga. Svaki sada otkriva nedostatke druge strane koje nije vidio kad je bio zaslijepljen strašću. Obećanja data pred oltarom ne vežu srce sa srcem. Prenagljeni brakovi, čak i u sredini Božjeg naroda, često vode rastavi braka, što stvara nered u crkvama. PMK 321.3

Preziranje savjeta. — Ovaj način sklapanja ženidbe i udaje u skladu je s planovima sotone, čije se namjere gotovo uvijek ostvaruju. Osjećam se, nemoćna kad takvi dođu da traže savjete o tom pitanju. Uzalud im iznosim Božju riječ. Oni često sumnjaju u svaki iznijeti prijedlog i smatraju da je mudrije ići svojim putem, i tako čine. PMK 322.1

Neki žele da se ožene i udaju po svaku cijenu. Ne mogu da se odupru svojim željama i sklonostima. Ne proučavaju to pitanje pažljivo i s molitvom, ne traže Božje savjete i utjecaj Svetoga Duha. Nemaju pred očima strah Božji. Smatraju da mogu sve sami razumjeti bez Božje mudrosti i savjeta ljudi. PMK 322.2

Ovakvi prekasno uviđaju da su učinili pogrešku na štetu svoje sreće u zemaljskom životu i svog vječnog spasenja. Sebe smatraju pametnijim od svih drugih. Da su prihvatili savjete koji su im bili dati, mogli su izbjeći duge godine nespokojstva i stradanja. Ali savjeti ništa ne pomažu ako čovjek odluči da ide za svojim nastranostima. Nikakav razum, nikakvo rasuđivanje ne može da postavi prepreku sili strasti takvih ljudi. PMK 322.3

Znaci prave ljubavi. — Ljubav je biljka nebeskog porijekla. Ona nije nešto nerazumno i slijepo. Ona je čista i sveta. Ona nema ništa zajedničko sa strašću nepreporođenog srca. Dok čista ljubav podvrgava sve planove Bogu i traži savršenu suglasnost s Božjim Duhom, dotle je strast uporna, nepromišljena, nerazumna, ne trpi protivljenje i obožava predmet svog izbora. Milost Božja otkriva se u cijelom vladanju onoga koji je prožet pravom ljubavlju. Svi koraci koji vode braku obilježeni su čednošću, jednostavnošću, iskrenošću, moralnošću i vjerom. Svi koji su pod takvim utjecajem neće zanemarivati molitvene sastanke i bogosluženja zbog želje za zajedničkim provodom. PMK 322.4

Tražite Božje vodstvo. — Ako ste imali običaj da se molite dva puta na dan prije nego što ste počeli misliti na brak, onda bi trebalo da se molite četiri puta na dan kad počnete misliti na njega. Brak utječe ne samo na zemaljski nego i na budući život. Iskren kršćanin neće sprovoditi svoje planove u ovom pogledu ako nije siguran da ih Bog odobrava. On neće birati sam, nego će prepustiti da Bog bira za njega. Ne treba da tražimo svoje lično zadovoljstvo kao što Krist nije tražio svoje. Ne mislim reći da treba da uzmemo nekoga koga ne volimo. To bi bio grijeh. Ali ne smijemo dopustiti mašti i lako uzbudljivoj prirodi da nas odvede u propast. Bog traži cijelo naše srce; On traži da njemu posvetimo naše najplemenitije osjećaje. Većina brakova našeg vremena, a naročito način na koji se oni sklapaju, predstavlja jedan od znakova posljednjih dana. Mladići i djevojke su toliko uporni, toliko tvrdoglavi da to pitanje rješavaju potpuno bez Boga. Religija se ostavlja po strani, kao da ona nema ništa da kaže o tome važnom i svečanom pitanju. Oni koji kažu da vjeruju u istinu, a ta istina nije posvetila i oplemenila njihove misli i njihov karakter, u nepovoljnijem su položaju pred Bogom od grešnika koji nisu znali za Božje zahtjeve. PMK 323.1