Radenik, koji voli Božje djelo, ne će gledati na to, da postigne najveću za- radu. On neće reći kao neki naši mladi ljudi, da ako se ne odijeva elegantno i otmjeno i ako ne može stanovati u najboljim hotelima, da onda ne može praviti poslove. Sve takove treba odgovarati od toga, da s tupe u naše djelo. Što kolporter treba, to nije besprikorna pojava ili ponašanje jednoga gizdelina i fićfirića, nego poštenje i moralna čistoća, koja se odrazuje na njegovu licu. Prijaznost i dobrota ostavljaju svoj trag na licu, i uvježbano oko odmah vidi, da to nije varka i hvalisanje. KPR 58.2
Na radno polje otišli su kao kolporteri mnogi, kojima su novčane nagrade jedino sredstvo za uspjeh. Kao radenici oni nemaju za Gospodina nikakovu vrijednost. Oni u praktičnoj vjeri nemaju nikakova iskustva. Oni imadu još iste pogreške, iste sklonosti i istu sebičnost, kao prije, dok još nisu tvrdili, da su kršćani. O njima se može reći, da Bog nije u njihovim mislima i da nema stana u njihovim srcima. Maljušnost i svjetski smisao, poniženje njihova karaktera i ponašanja svjedoče proti njih, da idu putem svoga srca i da postupaju po svom vlastitom rasuđivanju. Oni ne znadu šta je samoprijegor, nego hoće da uživaju život. Nebesko blago nema za njih privlačive snage, sve njihove sklonosti upravljene su prema dolje, a ne prema gore. Takove se ljude ne može oblagoroditi, jer njihova duša ne ide za tim da prezire zlo i da izabere dobro. KPR 59.1