Ako u našim kolporterima vlada duh zemaljske sebičnosti, ako šire knjigu, na kojoj najviše zaslužuju, a druge, koje su narodu potrebne zanemaruju, to pitam; u kojem smislu je njihov rad misionsko djelo? Djelo spretnoga i bogobojaznog kolportera slično je onome koje vrši propovjednik. Zar da se onda kolporter osjeća slobodnijim, da radi iz sebičnih razloga? Zar da on bude nevjeran načelima misionskoga rada i prodaje samo takove knjige, koje su najjeftinije i najlakše se prodaju, a zanemari ljudima donijeti knjige, koje im dadu najviše vidjela — a to sve zato, jer on na taj način može sebi više novaca zaslužiti? Gdje se ovdje očituje misionski duh? Zar ovđe djelo kolportaže ne prestaje biti ono, što treba da bude? Zašto se ne digne nijedan glas, da popravi ovo stanje stvari? KPR 107.1