Go to full page →

Božji karakter otkriven u Hristu PBZ 262

Uzimajući ljudsku prirodu na sebe, Hristos je došao da bude jedno sa čovekom i istovremeno da otkrije nešeg nebeskog Oca grešnim ljudskim bićima. On koji je bio u prisutnosti Oca od početka, On koji je bio izrazita slika nevidljivog Boga, Jedini je čovečanstvu mogao da otkrije karakter Božanstva. On je u svemu bio izjednačen sa svojom braćom. On je postao telo kao što smo i mi. Bio je gladan, žedan i umoran. Održavao je svoj život hranom i okrepljivao se snom. Delio je sudbinu ljudi, pa, ipak, bio je nevin Sin Božji. Bio je stranac i namernik na Zemlji - na svetu, ali ne od sveta, kušan i iskušavan kao što se danas kušaju ljudi i žene, pa ipak, živeo je bezgrešnim životom. Nežan, sažaljiv, saosećajan, uvek pun obzira prema drugima, predstavljao je Božji karakter i bio stalno zauzet službom Bogu i čoveku. PBZ 262.11

»A ja vam kažem: ljubite neprijatelje
svoje, blagosiljajte one koji vas kunu,
činite dobro onima koji na vas mrze
i molite se Bogu za one koji vas
gone; da budete sinovi oca svojega
koji je na nebesima; jer on zapoveda
svome suncu, te obasjava i zle i
dobre, i daje dažd pravednima i ne-
pravednima.«
Matej 5,44.45.

PBZ 263.1

»Duh je Gospoda na meni,
jer me Gospod pomaza da javljam
dobre glase krotkima;
posla me da zavijem ranjene u srcu,
da oglasim zarobljenima slobodu.«
»Slepima da će progledati.«
»Da oglasim godinu
milosti Gospodnje...
da utešim sve žalosne.«
(Isaija 61,1; Luka 4,18; Isaija 61,2) PBZ 263.2

»Ljubite neprijatelje svoje«, naložio nam je On, »blagosiljajte one koji vas kunu, činite dobro onima koji vas mrze i molite se Bogu za one koji vas gone; da budete sinovi oca svojega koji je na nebesima, jer je on blag i neblagodarnima i zlima«. »Jer on zapoveda svome suncu da obasjava i zle i dobre, i daje dažd pravednima i nepravednima.« »Budite dakle milostivi kao i otac vaš što je milostiv.« (Matej 5,44; Luka 6,35; Matej 5,45; Luka 6,36) PBZ 263.3

»Po dubokoj milosti Boga našega...
nas je pohodio istok s visine;
da obasjaš one koji sede u tami
i u senu smrtnome,
da uputiš noge naše na put mira.«
Luka 1,78.79. PBZ 263.4