Mi bismo bili srećniji i od veće koristi kad bi naš porodični život i naši društveni odnosi bili prožeti blagošću i Hristovom jednostav-nošću. Umjesto da se razmećemo i time izazivamo divljenje i zavist kod naših gostiju, trebalo bi da se trudimo da sve oko nas usrećimo svojim veseljem, saosjećanjem i ljubavlju. Pokažimo svojim gostima da se želimo vladati po Hristovoj volji. Ako smo i siromašni, budimo zadovoljni i zahvalni. Pravi hrišćanski dom treba da širi atmosferu mira i spokojstva. Takav primjer neće biti bez rodova. PM 206.2
U našoj brizi da osiguramo gostima udobnost i zadovoljstvo ne zaboravimo na našu dužnost prema Bogu. Čas molitve ne smije da se zanemaruje ni iz kog razloga. Ne produžavajte razgovore i zabavljanje toliko da se svi umore, te ne mogu da se raduju času bogosluženja. To bi značilo prinijeti Bogu hromu žrtvu. U ranim večernjim časovima prinesimo Bogu molitve s pjesmama zahvalnosti, kada se možemo moliti bez žurbe i razumno. PM 206.3
Oni koji dođu kao gosti u hrišćanski dom treba da osjete da je čas molitve najmilije i najsrećnije vrijeme u toku dana. Ovi trenuci bogosluženja vrše posvećujući i oplemenjujući uticaj na sve koji u njemu učestvuju, pružajući duhu mir i ugodan odmor. (Pregled i glasnik, 29. novembar 1887.) PM 206.4