Kad bi svako znao da će morati da položi račun o svom ličnom uticaju, ne bi bio lijen, nego bi razvijao svoje sposobnosti i darove za službu Onome koji ga je otkupio svojom krvlju. PM 110.1
Mladi bi naročito trebali da osjećaju potrebu da razvijaju svoje umne sposobnosti i da iskorištavaju pogodne prilike kako bi mogli dobro poslužiti Onome koji je svoj skupocjeni život dao za njih. Neka niko ne padne u zabludu tvrdeći da je dovoljno obrazovan i da mu nije potrebno da proučava knjige ili prirodu. Neka svako iskoristi sve prilike koje mu Božje proviđenje pruža kako bi se što više obogatio biblijskim znanjem i naukom. PM 110.2
Trebalo bi da ispravno cijenimo sve sposobnosti koje nam je Bog dao. Mladić koji treba da otpočne sa najnižom stepenicom ne treba da se obeshrabri, već treba da odluči da se penje stepenicu po stepenicu, dok ne čuje Hristov glas koji će mu reći: “Dijete moje, popni se više!” “Dobro, slugo dobri i vjerni, u malome bio si mi vjeran, nad mnogim ću te postaviti; uđi u radost Gospodara svoga!” (Temelji hrišćanskog vaspitanja, str. 213) PM 110.3