Oni koji se prema svojim mogućnostima trude da na praktičan način pokažu interesovanje za svoje bližnje, ublažavaju ne samo ne-volje drugih pomažući im da nose svoje breme, već u isto vrijeme jačaju i svoje fizičko i moralno zdravlje. Ko čini dobro ima od toga korist, kao i onaj koji ga prima. Zaboravljajući na sebe radi drugih, pobjeđuješ svoje slabosti. Zadovoljstvo koje osjećaš čineći drugima dobro mnogo će doprinijeti rekreaciji tvoga tijela i duha. PM 123.1
Zadovoljstvo koje čovjek osjeća čineći dobro oživljuje duh i kri-jepi cijelo tijelo. Dok lice čovjeka koji čini dobro odsjajuje radost, izražava moralnu plemenitost duha, dotle je lice sebičnjaka i tvrdice žalosno, potišteno i tmurno. Mane njihovog karaktera otkrivaju se na njihovom licu. Sebičnost i samoljublje ostavlja svoj trag na čovjekovoj spoljašnjosti. PM 123.2
Onaj koji je prožet duhom nesebičnog dobročinstva ima udjela u Božjoj prirodi, utekavši od pokvarenosti koja vlada u svijetu kroz strasti; u sebičnog i pohlepnog saučešće postepeno nestaje, a njegovo lice, umjesto da odražava čistotu i svetost, poprima sliku palog neprijatelja. (Svjedočanstva za crkvu, 2:534) PM 123.3