Naša je prednost, kako na javnom tako i na privatnom bogosluženju, da savijemo koljena pred Gospodom prinoseći mu svoje molitve. Isus, naš primjer, “kleknuo je i molio se”. I o učenicima se kaže da su “klekli i molili se”. Pavle je izjavio: “Preklanjam koljena svoja pred Ocem našega Gospoda Isusa Hrista.” Jezdra je kleknuo da bi ispovjedio Bogu grijehe Izrailja. Tri puta na dan je Danilo padao na koljena, molio se i hvalio Gospoda. PM 148.2
Pravo poštovanje prema Bogu javlja se kada smo svjesni Božje beskrajne veličine i njegove prisutnosti. Ova svjesnost Nevidljivoga trebalo bi duboko da prožima svako srce. Vrijeme i mjesto molitve su sveti, jer je tamo prisutan Bog. Naš osjećaj poštovanja može biti povećan našim stavom i ponašanjem. Psalmista izjavljuje: “Ime je njegovo sveto, i valja mu se klanjati.” (Psalam 111:9) Anđeli pokri-vaju svoje lice kada izgovaraju to ime. S kakvim bi poštovanjem trebalo da izgovaramo to ime mi, pala i grešna bića? PM 148.3
Dobro bi bilo i za mlade i za stare da razmišljaju o onim riječima Svetoga pisma koje pokazuju kako treba da gledamo na mjesto gdje je Bog prisutan: “Izuj obuću svoju s nogu svojih”, glasio je Božji nalog Mojsiju kraj kupine koja je gorjela, “jer je mjesto gdje stojiš sveta zemlja.“ Kad je Jakov vidio anđela u snu, povikao je: “Zacijelo je Gos-pod na ovom mjestu, a ja ne znah!” (Radnici evanđelja, str. 178, 179) PM 148.4