Rđavo usmerena ljubaznost i pogrešno shvatanje učtivosti uzrok su čestog posjećivanja bolesnika. Teški bolesnici ne treba da primaju posjete. Uzbuđenje koje stvara primanje posjetioca zamara bolesnika u vrijeme kada mu je najviše potrebna tišina i nepomućeni mir. Za rekonvalescenta i bolesnika koji pati od hroničnih bolesti, često je zadovoljstvo i korist da sazna da ga se ljubazno sjećaju, ali ovo uvjeravanje poslato pismom s izrazom suosjećanja, ili nekim malim poklonom, često će bolje poslužiti nego lična posjeta i neće nanijeti nikakvu štetu ili opasnost. PBŽ 165.3