Ljekar je neprekidno u dodiru sa onima kojima je potrebna snaga i ohrabrenje pravog primjera.
(125) Pravi ljekar je vaspitač. On priznaje svoju odgovornost, ne samo prema bolesnicima koji su pod njegovim neposrednim staranjem, nego i prema zajednici u kojoj živi. On stoji kao čuvar kako tjelesnog tako i duhovnog zdravlja. Njegovo nastojanje ne treba da se ogleda samo u poučavanju pravim metodama za liječenje bolesnika, već i u podsticanju pravih životnih navika i širenju saznanja o pravim načelima. PBŽ 85.1