Bespomoćni i bolesni koji očekuju saučešće i brigu, nikada ne smiju biti zanemareni.
(201) Kada je sve učinjeno što se može učiniti u potpori siromašnima, da sebi samima pomognu, tada još uvijek ostaju udovice, siročad, stari, bespomoćni i bolesni koji očekuju saučešće i brigu.Oni nikada ne smiju biti zanemareni. Njih je sam Bog prepustio milosrđu,ljubavi i nježnom staranju svih onih koje je On učinio svojim pristavima. PBŽ 147.1