(Ovo poglavlje zasnovano je na 1. Samuilovoj 3-7)
Još jedna opomena morala je da bude upućena Ilijevom domu. U to vrijeme Bog više nije mogao da razgovara s prvosveštenikom i njegovim sinovima; njihovi grijesi, kao gusti oblak, zaklonili su prisutnost Njegovog Svetog Duha. Međutim, usred tog zla, dijete Samuilo ostalo je vjerno Nebu i poruka osude, upućena Ilijevom domu, bila je povjerena Samuilu kao proroku Najvišega. SPP 510.1
I riječ Gospodnja bješe rijetka u ono vrijeme i ne javljahu se utvare. Jednom u to vrijeme Ilije ležaše na svom mjestu, a oči mu počinjahu tamnjeti te ne mogaše vidjeti. I Samuilo ležaše u domu Gospodnjem gdje bijaše kovčeg Božji i žišci Gospodnji još ne bjehu pogašeni. I viknu Gospod Samuila. Smatrajući da je čuo Ilijev glas, dječak je požurio do sveštenikove postelje i rekao: Evo me, što si me zvao? Odgovor je glasio: Nisam te zvao, idi lezi! Tri puta je Bog pozivao Samuila i tri puta se Samuilo odazivao na isti način. A onda je Ilije shvatio da tajanstveni poziv dolazi od Boga. Gospod je zaobišao svog izabranog slugu, čovjeka sijede kose, i obratio se djetetu. To je već samo po sebi predstavljalo gorki, ali zasluženi ukor Iliju i njegovom domu. SPP 510.2
Međutim, nikakvo osjećanje zavisti ili ljubomore Ilije nije osjetio. Naložio je Samuilu da odgovori, ukoliko začuje novi poziv: Govori, Gospode, čuje sluga tvoj! Samuilo je bio tako pun strahopoštovanja, kada je shvatio da veliki Bog želi da razgovara s njim da nije uspio tačno da zapamti riječi koje mu je Ilije rekao. SPP 510.3
I reče Gospod Samuilu: evo, učiniću nešto u Izrailju da će zujati oba uha svakome koji čuje. U taj dan ću učiniti Iliju sve što sam govorio za kuću njegovu, od početka do kraja. Jer sam mu javio da ću suditi domu njegovu dovijeka za nevaljalstvo za koje je znao da njime navlače na sebe prokletstvo sinovi njegovi, pa im nije zabranio. Zato se zakleh domu Ilijevu da se neće očistiti nevaljalstvo doma Ilijeva nikakvom žrtvom ni prinosom dovijeka. SPP 510.4
Prije nego što je primio ovu poruku od Boga Samuilo još ne poznavaše Gospoda i još mu ne bješe javljena riječ Gospodnja što znači da još nije imao iskustva s tako neposrednim pokazivanjem Božjeg prisustva kakvo je bilo udijeljeno prorocima. Gospod je namjeravao da se otkrije neočekivano, pa je Ilije o tome saznao ispitujući iznenađenog dječaka. SPP 511.1
Samuilo je bio pun straha i čuđenja, dok je razmišljao o neprijatnoj poruci koja mu je bila povjerena. U zoru je krenuo da, kao i obično, obavi svoje dužnosti, ali težak teret pritiskao je njegovo mlado srce. Gospod mu nije naredio da prenese zastrašujuću poruku, pa je ćutao i izbegavao, koliko je mogao, Ilijevu blizinu. Drhtao je od straha da će ga neko pitanje natjerati da objavi božanske sudove protiv onoga kojega je toliko volio i poštovao. Ilije je čvrsto vjerovao da poruka najavljuje neku veliku nesreću koja će zadesiti njega i njegov dom. Pozvao je Samuila i naredio mu da vjerno objavi ono što mu je Gospod pokazao. Dječak je poslušao i starac je u dubokoj poniznosti sagnuo glavu pred teškom presudom. Rekao je: Gospod je, neka čini što je njemu volja! SPP 511.2
Ipak, Ilije nije pokazao istinsko pokajanje. Priznao je krivicu, ali je propustio da odbaci i svoj grijeh. Iz godine u godinu Gospod je odlagao izlivanje svojih sudova. Mnogo je tih godina mogao da učini i popravi propuste, ali ostarjeli sveštenik nije preduzimao mjere da popravi zla koja su skrnavila Božje Svetilište i navodila na propast hiljade Izrailjaca. Zanemarujući Božje strpljenje Ofnije i Fines, otvrdlih srca, postali su još drskiji prestupnici. Ukore i opomene, upućene njegovom domu, Ilije je objavio cijelom Izrailju. Nadao se da će tako poništiti, bar u nekoj mjeri, nepovoljan uticaj svojih nekadašnjih propusta. Ali, narod je kao i sveštenici odbacio opomene. Okolni narodi, kojima nije promaklo otvoreno bezakonje u Izrailju, još su se drskije predavali idolopoklonstvu i zločinima. Nisu osjećali nikakvu krivicu zbog svojih grehova, koju bi svakako osjećali da su Izrailjci ostali pošteni i vjerni svom zavjetu. Dan osvete se približavao. Božji autoritet je bio odbačen, Njegova sveta služba zanemarena i prezrena i On se umiješao da bi sačuvao čast svoga imena. SPP 511.3
Izrailj iziđe na vojsku na Filisteje, i stadoše u oko kod EvenEzera, a Filisteji stadoše u oko u Afeku. Izrailjci su ovo preduzeli ne pitajući Boga za savjet, ne tražeći saglasnost prvosveštenika ili proroka. I Filisteji se uvrstaše prema Izrailju i kada se otvori boj razbiše Filisteji Izrailja i izgibe ih u boju u polju oko četiri tisuće ljudi. Kada se razbijena i obeshrabrena vojska vratila u svoj logor, rekoše starješine Izrailjeve: zašto nas danas razbi Gospod pred Filistejima? Narod je sazreo da izdrži Božje kazne, a ipak još nije vidio da su njegovi grijesi bili uzrok ove strašne nesreće. Zato su kazali: Da donesemo iz Siloma kovčeg zavjeta Gospodnjega da bude među nama i izbavi nas iz ruku neprijatelja naših! Gospod nije zapovijedio niti odobrio da kovčeg bude donesen u logor, a ipak su Izrailjci bili sigurni da im je pobjeda osigurana, pa se začula radosna vika kada su ga sinovi Ilijevi donijeli. SPP 511.4
Filisteji su kovčeg smatrali bogom Izrailjaca. Sva moćna djela koja je Gospod učinio za svoj narod pripisivala su se njegovoj sili. Kada su začuli radosnu viku prilikom unošenja kovčega u logor, kazali su: Kakva je to vika vesela u okolu jevrejskom? I razumješe da je došao kovčeg Božji u oko njihov. I uplašiše se Filisteji kada rekoše: Bog je došao u oko! I govorahu: teško nama! Jer to nije bivalo prije! Teško nama! Ko će nas izbaviti iz ruku tih silnih bogova? To su bogovi koji pobiše Misirce u pustinji svakojakim mukama. Ohrabrite se i budite ljudi, o Filisteji! Da ne služite Jevrejima kao što su oni vama služili! Budite ljudi i udarite! SPP 512.1
Filisteji su krenuli u žestok napad kojim su naneli poraz Izrailjcima i izazvali veliko krvoproliće. Trideset hiljada mrtvih Izrailjaca ostalo je na bojnom polju, kovčeg Božji je bio zarobljen, a dva sina Ilijeva ubijena dok su ga branila. Tako je za sva buduća pokolenja na stranicama istorije ostalo zapisano svjedočanstvo da bezakonje takozvanog Božjeg naroda neće ostati nekažnjeno. Što je veće poznavanje Božje volje, to je veći grijeh onih koji je krše. SPP 512.2
Najstrašnija katastrofa koja se uopšte mogla dogoditi zadesila je Izrailj. Kovčeg Božji zarobili su neprijatelji. Slava je zaista napustila Izrailj, kada je simbol stalne prisutnosti Gospoda nad vojskama bio odnesen iz njegove sredine. Sa ovim svetim kovčegom bila su povezana najsnažnija otkrivenja Božje istine i sile. Nekada su čudesne pobjede bile postizane kad god bi se on pojavio. Bio je u sjenci krila zlatnih heruvima, a neizreciva slava Šekine, vidljivog simbola najvišeg Boga, počivala je na njemu u Svetinji nad svetinjama. Sada im, međutim, nije donio pobedu. Nije se pokazao ni kao njihova odbrana i zato je u cijelom Izrailju zavladala tuga. SPP 512.3
Nisu shvatili da je njihova vjera bila samo vjera po imenu i da je zato izgubila moć da pobjeđuje s Bogom. Božji zakon, koji je čuvan u kovčegu, bio je simbol Njegovog prisustva, a oni su prezreli zapovijesti, odbacili njihove zahtjeve, i ožalostili Bojeg Duha koji se pokazivao nad njima. Kada je narod poštovao ove svete propise, Gospod je bio s njime i svojom moćnom silom djelovao u njegovu korist; ali, kada su Izrailjci gledali samo na kovčeg, ne povezujući ga sa Bogom, ne poštujući Njegovu otkrivenu volju poslušnošću Njegovom zakonu, nije im mogao pomoći ništa više od običnog kovčega. Oni su gledali na kovčeg kao što su drugi narodi gledali na svoje bogove, kao da on sadrži činioce moći i spasenja. Kršili su Zakon koji je čuvan u njemu, jer je upravo njihovo obožavanje kovčega dovodilo do formalizma, licemjerja i idolopoklonstva. Njihov grijeh ih je odvojio od Boga i On im nije mogao pokloniti pobjedu sve dok se ne pokaju i ne odbace svoje bezakonje. SPP 513.1
Nije bilo dovoljno da se kovčeg i Svetilište nalaze usred Izrailja. Nije bilo dovoljno da sveštenici prinose žrtve i da narod naziva sebe Božjom djecom. Gospod ne uslišava zahtjeve bezakonika, jer je napisano: Ko odvraća uho svoje da ne čuje zakona i molitva je njegova mrska! (Priče 28,9) SPP 513.2
Kada je vojska krenula u bitku, Ilije je, star i slijep, ostao u Silomu. Dok je očekivao ishod sukoba, mučile su ga teške, zloslutne misli, jer srce njegovo bješe u strahu za kovčeg Božji. Našavši zgodno mjesto izvan prostora Svetilišta, sjeo je pored puta i iz dana u dan sa strahom očekivao da se pojavi glasnik s bojnog polja. SPP 513.3
Konačno se neki vojnik, pripadnik Venijaminovog plemena, razdrtih haljina i glave posute prahom, žurno popeo uz strminu koja je vodila prema gradu. Ne obraćajući pažnju na starca, protrčao je pored njega i ušao u grad, donoseći uznemirenom mnoštvu vijesti o porazu i gubicima. Plač i jadikovanje doprli su do posmatrača kraj Svetilišta. Odmah su mu doveli glasnika. Čovjek je rekao Iliju: Pobježe Izrailj ispred Filisteja i izgibe mnogo naroda i oba sina tvoja pogiboše, Ofnije i Fines! Ilije je mogao da podnese sve ove vijesti, bez obzira na njihovu težinu, jer ih je i očekivao. Međutim, kada je glasnik dodao: I kovčeg Božji otet je, izraz neizrecivog bola preletio je njegovim licem. Pomisao da je svojim grijehom osramotio Boga i naveo Ga da svoje prisustvo uskrati Izrailju bila je suviše teška da bi je mogao podnijeti; snaga ga je napustila, pao je, slomio vrat i umro. SPP 513.4
Finesova žena, uprkos bezbožnosti svoga muža, bojala se Gospoda. Smrt svekra i muža i, iznad svega, strašna vijest da je kovčeg Božji zarobljen sve to izazvalo je njenu smrt. Osjetila je da je Izrailju propala i poslednja nada, pa je svom sinu, koji se rodio u tom strašnom času, nadjenula ime Ihavod ili Bez slave. Poslednjim svojim dahom žalosno je izgovorila riječi: Otide slava od Izrailja, jer kovčeg Božji bi otet! SPP 514.1
Ipak, Bog nije potpuno odbacio svoj narod, niti je dugo trpio likovanje neznabožaca. Poslužio se Filistejima da kazni Izrailj, ali i kovčegom da kazni Filisteje. Nekada je Božje prisustvo pratilo kovčeg da bi darovalo snagu i slavu svom poslušnom narodu. To isto nevidljivo prisustvo pratilo je i dalje kovčeg da bi donijelo užas i uništenje prestupnicima svetog Zakona. Gospod se često služi najogorčenijim neprijateljima da bi kaznio nevjerstvo onih koji se smatraju Njegovim narodom. Bezbožni mogu privremeno likovati gledajući kako Izrailjce stižu božanski sudovi, ali će doći vrijeme kada će i oni sami od svetog Boga, koji ne podnosi grijeh, primiti kaznu. Svuda gde se gaji bezakonje, tu će se, brzo i nepogriješivo, izliti i božanski sudovi. SPP 514.2
Filisteji su pobjedonosno odnijeli kovčeg u Azot, u jedan od svojih pet glavnih gradova, i stavili ga u hram svog boga Dagona. Smatrali su da će sila koja je do tada pratila kovčeg stati na njihovu stranu i da će ih to, zajedno s Dagonovom moći, učiniti nepobjedivima. Kada su, međutim, narednog jutra ušli u hram, ugledali su zastrašujući prizor. Dagon je ležao licem prema zemlji pred Gospodnjim kovčegom. Sveštenici su s poštovanjem podigli idol i vratili ga na mjesto. Ali, narednog jutra našli su ga, čudno osakaćenog, kako ponovo leži na zemlji pred kovčegom. Gornji dio tog idola imao je ljudski oblik, a donji je bio načinjen po ugledu na ribu. Sada su svi djelovi kipa, koji su podsjećali na čovjeka, bili odsječeni, a preostao je samo riblji trup. Sveštenike i narod zahvatio je strah i užas; ovaj tajanstveni događaj proglasili su rđavim znakom koji najavljuje da će i oni i njihov idol propasti pred silom jevrejskog Boga. Uklonili su kovčeg iz svog hrama i smjestili ga u posebnu zgradu. SPP 514.3
Stanovnike Azota pogodila je zatim opaka, smrtonosna bolest. Sjećajući se zala koja je Bog Izrailjev poslao na Egipćane, narod je i ovu nevolju pripisao kovčegu koji se nalazi među njima. Odlučili su da ga prenesu u Gat. Bolest je, međutim, izbila neposredno poslije njegovog dolaska i građani su ga odmah poslali u Akaron. Tamošnji stanovnici su ga dočekali sa strahom i uzvikom: Donesoše k nama kovčeg Boga Izrailjeva da pomori nas i naš narod! Okrenuli su se svojim bogovima, tražeći zaštitu, kao što su to već učinili ljudi u Gatu i Akaronu; ali se djelo uništenja nastavilo sve dok se očajnička vika u gradu nije podigla do neba. Plašeći se da kovčeg zadrže u kućama stanovnika, premjestili su ga na otvoreno polje. Uslijedila je najezda miševa, koji su preplavili zemlju, uništavajući zemaljske proizvode i u skladištima i u polju. Potpuna propast, od gladi i bolesti, zaprijetila je narodu. SPP 515.1
Kovčeg je ostao u filistejskoj zemlji sedam mjeseci i sve to vrijeme Izrailjci se nisu potrudili da ga vrate. Filisteji su sada, međutim, bili isto tako željni da ga se oslobode kao što su nekada bili željni da ga zarobe. Umjesto da im bude izvor snage, pretvorio se u veliki teret i teško prokletstvo. Ipak, nisu znali šta da učine; gdje god da su ga premiještali, Božji sudovi su ga pratili. Narod se obratio svojim knezovima, sveštenicima i vračarima i zabrinuto upitao: Šta ćemo činiti s kovčegom Gospodnjim? Naučite nas kako ćemo ga poslati natrag na njegovo mjesto? Bilo im je rečeno da ga vrate, zajedno s bogatim žrtvama za prestup. Sveštenici su naglasili: Tada ćete ozdraviti i doznaćete zašto se ruka njegova nije odmakla od vas! SPP 515.2
Da bi se odvratila ili uklonila bolest, u stara vremena je među neznabošcima vladao običaj da načine lik od zlata, srebra ili drugog materijala, lik koji je predstavljao silu koja je izazvala zlo ili predmet ili dio tijela posebno pogođen njome. Lik bi postavljali na stub ili na neko istaknuto mjesto, u nadi da će im poslužiti kao sigurna zaštita od navedene bolesti. Sličan običaj i sada postoji u nekim neznabožačkim narodima. Kada bolestan čovjek pođe u hram svoga idola da potraži pomoć, nosi lik oboljelog dijela tijela i prinosi ga na žrtvu svome bogu. SPP 515.3
Filistejske starješine su u skladu s vladajućim sujeverjem predložili narodu da načine likove zala kojima su bili pogođeni, prema broju kneževina filistejskih, pet zlatnih šuljeva i pet zlatnih miševa, jer je zlo jednako na svima vama i na knezovima vašim. SPP 516.1
Ovi mudraci su shvatili da neka tajanstvena sila prati kovčeg sila kojoj se svojom mudrošću ne mogu suprotstaviti. Ipak, nisu posavjetovali svoj narod da odbaci idolopoklonstvo i da počne da služi Gospodu. I dalje su mrzjeli Boga Izrailjeva, iako su Njegovim silnim sudovima bili natjerani da se pokore Njegovom autoritetu. Božanski sudovi zaista mogu uvjeriti grešnike da uzalud ustaju protiv Njega. Oni mogu biti natjerani da se pokore Njegovoj sili, iako se u srcu i dalje bune protiv Njegove vlasti. Ali, takva pokornost ne može spasiti grešnika. Srce se mora pokoriti Bogu ono mora biti obuzdano božanskom milošću da bi čovjekovo pokajanje bilo prihvaćeno. SPP 516.2
Veliko je Božje strpljenje prema bezbožnicima! Idolopoklonički Filisteji i otpadnički Izrailjci podjednako su uživali darove Njegovog proviđenja. Desetine hiljada nezapaženih blagoslova tiho su padali na puteve tih nezahvalnih, buntovnih ljudi. Svaki blagoslov im je govorio o Darodavcu, ali oni su ostali ravnodušni prema Njegovoj ljubavi. Božansko strpljenje prema sinovima ljudskim zaista je bilo veliko; ali, kada su oni tvrdoglavo istrajavali u svom nepokajanju, On je sklanjao svoju zaštitničku ruku. Kada su odbijali da slušaju glas Boga koji im se obraćao preko svojih djela, opomenama, savjetima i ukorima sadržanim u Njegovoj riječi, primorali su Ga da im progovori preko svojih sudova. SPP 516.3
Ipak, među Filistejima je bilo i onih koji su se protivili odluci da se kovčeg vrati u svoju zemlju. Takvim priznanjem premoći Boga Izrailjaca zadali bi težak udarac svom ponosu. Sveštenici i vračari, međutim, savjetovali su narodu da se ne povede za tvrdoglavošću faraona i Egipćana i tako navuče na sebe još mnogo veća zla. Predložili su plan s kojim su se svi složili, pa su odmah prešli na njegovo izvršenje. Kovčeg, zajedno sa zlatnim žrtvama za prestup, stavljen je na nova kola, a da bi izbjegli svaku mogućnost za skrnavljenje u kola su bile upregnute dvije krave dojilice na čije vratove jaram do tada nije bio stavljan. Njihovu telad zadržali su kod kuće, a krave su pustili da slobodno krenu kud god hoće. Ukoliko kovčeg tako bude pošao prema izrailjskoj zemlji, putem koji vodi u Vet-Semes, najbliži levitski grad, Filistejci će to prihvatiti kao znak da im je Bog Izrailjev učinio sva ona zla; ako li ne pođe tako, kazali su, onda ćemo znati da nas se nije dohvatila ruka njegova, nego nam se dogodilo slučajno! SPP 516.4
Kada su bile oslobođene, krave dojilice su ostavile telad i mučući krenule drumom koji je vodio prema Vet-Semesu. Iako ih nije vodila ljudska ruka, strpljive životinje su nastavile da idu ne skrećući ni lijevo ni desno. Božje prisustvo je pratilo kovčeg i on je sigurno stigao do cilja. Bilo je vrijeme žetve i ljudi iz Vet Semesa su želi pšenicu u dolini. Podigavši oči svoje vidješe kovčeg i obradovaše se vidjevši ga. I dođoše kola na njivu Isusa Vet-Semešanina i stadoše ondje. A bješe ondje veliki kamen, i iscijepaše drva od kola i prinesoše one krave na žrtvu paljenicu Gospodu. Filistejske starešine koje su pratile kovčeg do međe Vet-Semeške i vidjele kako je bio primljen, vratile su se u Akaron. Bolesti je nestalo, tako da su se uvjerili da su njihove nevolje bile kazna od Boga Izrailjevog. SPP 517.1
Stanovnici Vet-Semesa brzo su proširili vijest da je kovčeg u njihovoj sredini, pa se narod iz okolnih naselja skupio da proslavi njegov povratak. Kovčeg je bio postavljen na kamen koji je u početku poslužio kao oltar i pred njim su prinesene nove žrtve Gospodu. Da su se ovi vjernici pokajali za svoje grijehe, pratili bi ih Božji blagoslovi, ali oni nisu vjerno ispunjavali Njegov zakon; iako su se radovali povratku kovčega kao glasnika boljih vremena, nisu na pravi način poštovali njegovu svetost. Umjesto da pripreme odgovarajuće mjesto na kome će ga čuvati, ostavili su ga na polju na kojem se zatekao. Posmatrajući sveti kovčeg i diveći se prekrasnom načinu na koji im je vraćen, počeli su da nagađaju u čemu je njegova neobična snaga. Na kraju, savladani znatiželjom, usudili su se da podignu poklopac i otvore kovčeg. SPP 517.2
Čitav Izrailj često je slušao da se kovčegu mora pristupati sa strahom i poštovanjem. Kada su ga prenosili sa mjesta na mjesto, Leviti nisu smjeli da ga gledaju. Samo jednom godišnje prvosvešteniku je bilo dozvoljeno da pogleda Božji kovčeg. Čak se ni neznabožački Filisteji nisu usudili da otvore poklopac. Nevidljivi nebeski anđeli pratili su ga na svim putovanjima. Bezbožnička drskost stanovnika Vet-Semesa brzo je bila kažnjena. Mnogi su iznenada umrli. SPP 517.3
Ova kazna nije navela preživjele da se pokaju zbog svojih grehova, već jedino da kovčegu prilaze s više sujevjernog straha. Željni da ga se oslobode a ne usuđujući se da ga sami uklone, Vetsemešani su poslali poruku stanovnicima Kirijat-Jarima da dođu i da ga odnesu. Oni su s velikom radošću dočekali sveti kovčeg. Znali su da je on zalog Božje naklonosti poslušnima i vjernima. Svečano su ga donijeli u svoj grad i stavili u kuću Avinadava, Levita, koji je zadužio svoga sina Eleazara da se stara o njemu. Tu je kovčeg ostao mnogo godina. SPP 518.1
Svih proteklih godina otkako se Gospod prvi put pokazao Aninom sinu, cijeli Izrailj se uvjerio da je Samuilo zaista pozvan u proročku službu. Vjerno objavljujući božansku opomenu Ilijevom domu, iako mu je ta dužnost bila bolna i teška, Samuilo je kao Gospodnji glasnik dokazao svoju odanost, i Gospod bješe s njime i ne pusti da padne na zemlju nijedna riječ njegova. I sav Izrailj, od Dana do Virsaveje, pozna da je Samuilo vjeran prorok Gospodnji. SPP 518.2
Ipak, Izrailjci su kao narod nastavili da žive bezbožno i idolopoklonički, pa su morali da ostanu pod vlašću Filisteja. Pokušavajući da preobrati ljude Bogu njihovih otaca, Samuilo je sve vrijeme odlazio u gradove i sela po svoj zemlji i njegovi napori su bili uspješni. Pošto je dvadeset godina trpio nasilje svojih neprijatelja, sav dom Izrailjev je počeo da plače za Gospodom. Samuilo im je savjetovao: Ako se svim srcem obraćate Gospodu, pobacajte tuđe bogove između sebe i Astarte i spremite srce svoje za Gospoda i njemu jedinome služite! Prema tome praktična pobožnost, religija srca, propovijedana je u Samuilove dane isto onako kako je propovijedana dok je Hristos boravio na Zemlji. Bez Hristove milosti spoljašnji oblik pobožnosti nije imao vrijednosti ni u starom Izrailju. Tako je i u savremenom Izrailju. SPP 518.3
I danas mora da nastupi oživljavanje one istinske religije srca kakvu su iskusili nekadašnji Izrailjci. Pokajanje je prvi korak koji moraju učiniti svi oni koji se vraćaju Bogu. Niko ne može učiniti to za drugoga. Moramo, pojedinačno, da ponizimo svoju dušu pred Gospodom i odbacimo svoje idole. Kada budemo učinili sve što možemo, Gospod će nam ukazati spasenje. SPP 518.4
Uz pomoć plemenskih starješina sazvan je veliki narodni zbor u Mispi. Održan je i svečani post. U dubokoj poniznosti narod je priznao svoje grijehe, i kao dokaz svoje odlučnosti da posluša sve savjete, dodijelio je Samuilu sudijsku vlast. SPP 518.5
Filisteji su pomislili da ovaj zbor predstavlja ratni savjet i sa velikim snagama krenuli su da rastjeraju Izrailjce prije nego što potpuno razviju svoje planove. Vijesti o njihovom približavanju izazvale su veliki strah u Izrailju. Narod se obratio Samuilu: Ne prestaj vapiti za nas ka Gospodu Bogu našemu, eda bi nas izbavio iz ruku filistejskih! SPP 519.1
Upravo kada se Samuilo spremao da prinese jagnje na žrtvu paljenicu, Filisteji su krenuli u napad. A onda je Svemoćni, koji se nekada u ognju i dimu i udaranju gromova spustio na Sinaj, koji je pred Izrailjcima razdvojio Crveno more i načinio im put kroz talase Jordana, ponovo pokazao svoju moć. Strahovita oluja sručila se na vojsku napadača i zemlju su prekrila mrtva tijela moćnih ratnika. SPP 519.2
Izrailjci su stajali bez riječi i puni strahopoštovanja, drhteći od straha i nade. Dok su posmatrali uništenje svojih neprijatelja, shvatili su da je Bog prihvatio njihovo pokajanje. Iako nepripremljeni za bitku, pokupili su oružje pobijenih Filisteja i krenuli u potjeru za bjeguncima sve do Vet-Hara. Ova značajna pobjeda postignuta je na istom bojnom polju na kome su, dvadeset godina prije toga, Izrailjci izgubili bitku protiv Filisteja, na kome su sveštenici bili pobijeni i Božji kovčeg zarobljen. I za narode i za pojedince, put poslušnosti Bogu je put sigurnosti i sreće, dok put prestupnika vodi jedino u propast i poraz. Filisteji su sada bili tako razbijeni da su morali da vrate Izrailjcima tvrđave koje su im nekada oduzeli i mnogo godina nisu bili sposobni da ratuju protiv njih. I drugi narodi su se poveli za njihovim primjerom, pa su Izrailjci živjeli u miru sve do kraja Samuilove uprave. SPP 519.3
Da ovo iskustvo nikada ne bi bilo zaboravljeno, Samuilo je između Mispe i Sena podigao veliki kameni spomenik. Nazvao ga je Even-Ezer, Kamen pomoći, i rekao narodu: Dovde nam Gospod pomože! SPP 519.4