(Ovo poglavlje zasnovano je na 1. Samuilovoj 8 do 12)
Vlasti u Izrailju upravljale su zemljom u Božje ime i po Njegovom ovlašćenju. Mojsije, sedamdeset starješina, upravitelji i sudije, svi su primjenjivali zakone koje je Bog dao; nisu imali prava da izdaju nove propise. To je bio i ostao uslov postojanja Izrailja kao naroda. S koljena na koljeno, Bog je slao nadahnute ljude da uče narod i da ga usmjeravaju u primjeni zakona. SPP 529.1
Gospod je predvidio da će Izrailj zatražiti svjetovnog vladara, ali nije pristao da promijeni načela na kojima je država počivala. Vladar će biti samo zamjenik Najvišega. Bog će i ubuduće ostati na čelu naroda kao njegov Poglavar, a Njegov zakon primjenjivaće se kao osnovni zakon zemlje. SPP 529.2
U početku, kada se Izrailj naselio u Hananu, narod je priznavao načelo teokratije i pod upravom Isusa Navina živio u blagostanju. Međutim, kada su se namnožili i počeli miješati s drugim narodima nastupile su promjene. Prihvatili su mnoge običaje svojih neznabožačkih susjeda i tako se u velikoj mjeri odrekli svojih posebnih, svetih obilježja. Među njima je postepeno nestajalo strahopoštovanje prema Bogu, prestali su da cijene prednost što ih je On izabrao da budu Njegov narod. Videći sjaj i raskoš neznabožačkih monarha, svoju jednostavnost proglasili su dosadnom i zamornom. Među plemenima se pojavila zavist i ljubomora. Unutrašnje podjele su ih oslabile; neprekidno su bili izloženi nasrtajima svojih neznabožačkih neprijatelja i narod je počeo da vjeruje da se plemena moraju ujediniti pod upravom snažne centralne vlasti ukoliko žele da se održe kao narod. Odrekavši poslušnost Božjem zakonu, Izrailjci su poželjeli da se oslobode i vlasti svog božanskog Suverena; zato se zahtjev za uvođenjem monarhije počeo javljati u cijelom Izrailju. SPP 529.3
Još od vremena Isusa Navina, vlast nije toliko mudro i uspješno upravljala narodom kao u doba Samuila. Pošto mu je Bog povjerio trostruku dužnost sudije, proroka i sveštenika, on se neumornom i nepristrasnom revnošću zalagao za dobro čitavog naroda i Izrailj je napredovao pod njegovom mudrom upravom. Red je bio uspostavljen, pobožnost podsticana, a duh nezadovoljstva, bar za neko vrijeme obuzdan. Kada je, međutim, zašao u godine prorok je bio prinuđen da vlast podijeli s drugima, pa je dvojicu svojih sinova postavio da mu budu pomoćnici. Dok je Samuilo nastavio da obavlja svoje dužnosti u Rami, dvojica mladića su se nastanila u Virsaveji i odande dijelila pravdu narodu koji je živio u blizini južne izrailjske granice. SPP 529.4
Iako je s punim odobrenjem cijelog naroda, Samuilo postavio svoje sinove da sude Izrailju, oni nisu opravdali povjerenje svoga oca. Gospod je preko Mojsija dao posebna uputstva o upravnim poslovima, naredio da upravitelji sude pravedno, da postupaju pravično prema udovicama i siročadi i da ne primaju mito. Međutim, Samuilovi sinovi udariše za dobitkom, i primahu poklone i izvrtahu pravdu. Sinovi starog proroka nisu primjenjivali pravila kojima ih je učio. Besprekorni, nesebični život njihovog oca nije im poslužio kao uzor. Opomena upućena Iliju nije dovoljno uticala na Samuila. I on je bio popustljiv prema svojim sinovima i posljedice su se pokazale u njihovom karakteru i životu. SPP 530.1
Nepravednost ovih sudija izazvala je veliko nezadovoljstvo i poslužila kao izgovor da se glasno postavi zahtjev o kome se potajno već dugo raspravljalo. Tada se skupiše sve starješine Izrailjeve i dođoše Samuilu u Ramu. I rekoše mu: eto, ti si ostario i sinovi tvoji ne hode tvojim putevima, zato postavi nam cara da nam sudi, kao što je u svih naroda. Slučajevi zloupotrebe vlasti nisu bili javljeni Samuilu; da je rđavo ponašanje njegovih sinova bilo poznato proroku, on bi ih bez oklijevanja uklonio s položaja; ali, starješinama to i nije bio cilj. Samuilo je odmah shvatio da se iza njihovih riječi krije nezadovoljstvo i oholost i da je njihov zahtjev izraz smišljene, odlučne namjere. Nikakav prigovor nije bio upućen protiv Samuila. Svi su priznavali da on upravlja pošteno i mudro, međutim, stari prorok je zahtjev ipak shvatio kao prigovor, kao neposredan napor da se on ukloni s vlasti. Nije pokazao prava osjećanja, nije izgovorio ni riječ ukora, već je problem iznio u molitvi pred Gospoda i samo od Njega zatražio savjet. SPP 530.2
Gospod je ovako odgovorio Samuilu: Poslušaj glas narodni u svemu što ti govore; jer ne odbaciše tebe nego mene odbaciše da ne carujem nad njima. Kako činiše od onoga dana kada ih izvedoh iz Egipta do danas, ostaviše me i služiše drugim bogovima, po svim tim djelima čine i tebi. Bog je ukorio proroka što se ožalostio zbog ponašanja naroda prema sebi kao pojedincu. Oni nisu pokazali nepoštovanje prema njemu, već prema autoritetu Boga, koji postavlja upravitelje svome narodu. Oni koji prezru i odbace vjernog Božjeg slugu pokazuju prezir, ne samo prema čovjeku, već prema Gospodaru koji ga je poslao. Gaze Božje riječi, Njegove ukore i savjete; odbacuju Njegov autoritet! SPP 530.3
Dane svog najvećeg blagostanja Izrailj je zabilježio kada je priznavao Gospoda kao svog Vladara u vrijeme kada je Božje zakone i sistem vladavine smatrao savršenijim od zakona i vlasti drugih naroda. Govoreći o Gospodnjim zapovijestima, Mojsije je objavio: Jer je to mudrost vaša i razum vaš pred narodima, koji će kada čuju sve ove uredbe reći: samo je ovaj veliki narod narod mudar i razuman. (5. Mojsijeva 4,6) Međutim, udaljivši se od Božjeg zakona, Jevreji nisu postali narod kakvim je Bog želio da ih učini, pa su za sva zla koja su nastala kao posljedica njihovih grehova i nerazumnog ponašanja optužili Božju vladavinu. Toliko su bili zaslijepljeni svojim grijehom! SPP 531.1
Preko svojih proroka Gospod je prorekao da će Izrailjem upravljati svjetovni vladari; ali to nije značilo da im takav oblik vladavine najviše odgovara, ili da je u skladu s Njegovom voljom. On je dozvolio ljudima da sprovedu svoju volju, jer su odbili da slijede Njegove savjete. Prorok Osija izjavljuje da im je Bog u svom gnjevu dao vladara (Osija 13,11). Kada ljudi odluče da idu svojim putem, ne tražeći savjet od Boga ili čak protivrječe Njegovoj otkrivenoj volji, Bog im često ispunjava želje, da bi, poslije gorkog iskustva koje će steći, mogli shvatiti da su se nerazumno ponašali i da bi se pokajali i odbacili svoje grijehe. Ljudska mudrost i ljudski ponos uvek će se pokazati kao opasan vodič. Ono što srce želi suprotno Božjoj volji na kraju se uvijek pretvara u prokletstvo umjesto u blagoslov. SPP 531.2
Bog je želio da Njegov narod samo u Njemu gleda svog Zakonodavca i Izvor svoje snage. Kada Izrailjci budu osjećali da zavise od Njega, prilaziće Mu sve bliže. Postaće dostojanstveni i plemeniti, osposobljeni za visoki poziv koji im je Bog namijenio kada ih je izabrao za svoj narod. Ali, kada čovjeka budu postavili na prijesto, njihove misli uvijek će se udaljavati od Boga. SPP 531.3
Oslanjaće se više na ljudsku, a manje na božansku snagu, pogreške njihovih vladara navodiće ih na grijeh i odvajati od Boga. Samuilu je bilo rečeno da ispuni zahtjev naroda, ali i da mu izrazi Božje negodovanje i objavi sve posljedice ovog izbora. I kaza Samuilo sve riječi Gospodnje narodu koji iskaše od njega cara. Otvoreno im je govorio o obavezama koje će im biti nametnute i pokazao razliku između takvog podaničkog položaja i njihovog sadašnjeg slobodnog života u izobilju. Njihov vladar poželjeće da se okruži sjajem i raskoši kao i drugi monarsi. Da bi to postigao moraće da im nametne teške kuluke i poreze. Najbolje među njihovim sinovima uzimaće u svoju službu. Postavljaće ih da voze njegova ratna kola, da budu konjanici i glasnici koji će ići pred njim. Njima će popunjavati redove svoje vojske, zahtijevaće od njih da obrađuju njegove njive, da skupljaju njegovu letinu, da prave ratna oruđa za njegove ratove. Njihove kćeri uzimaće da budu kuvarice i pekari u njegovom vladarskom domu. Da bi uzdigao svoju vladarsku čast uzimaće najbolje njive koje im je dodijelio sam Gospod. Njihove najsposobnije sluge i najbolju stoku će obrtati na svoje poslove. Osim svega toga, vladar će zahtijevati i desetak od svega prihoda, od svih dobitaka stečenih radom, od svih zemaljskih proizvoda. I vi ćete mu biti robovi, zaključio je prorok. Pa ćete onda vikati radi cara svojega, kojega izabraste sebi, ali vas Gospod onda neće uslišiti! Koliko god da im budu teški vladarski nameti, kada se monarhija jednom uspostavi, više neće moći da bude ukinuta. SPP 532.1
Ali je narod odgovorio: Ne, nego car neka bude nad nama, da budemo i mi kao svi narodi i neka nam sudi car naš i ide pred nama i vodi naše ratove! SPP 532.2
Kao svi narodi! Izrailjci nisu shvatili da je različitost od ostalih naroda na ovom području samo posebna prednost i poseban blagoslov. Bog je odvojio Izrailj od svih ostalih naroda da bi ga učinio svojim posebnim blagom. Ali on je, prezrevši tu visoku čast, žarko poželio da slijedi primjer neznabožaca! Ista želja da se prikloni svjetovnim običajima i navikama i danas postoji među onima koji sebe smatraju Božjim narodom. Kada se takvi udalje od Gospoda, postaju željni svjetovnih dobitaka i počasti. Takvi hrišćani se stalno trude da slijede običaje onih koji obožavaju boga ovoga svijeta. Mnogi tvrde da bi, sjedinjujući se sa svjetovnim ljudima i prihvatajući njihove običaje, imali snažniji uticaj na bezbožnike. Ali, svi koji krenu tim putem odvajaju se od Izvora svoje snage. Da bi zadobili zemaljska priznanja oni žrtvuju neopisivu počast na koju ih je Bog pozvao da slave Onoga koji ih je pozvao iz tame k svome čudesnom vidjelu (1. Petrova 2,9). SPP 532.3
Duboko ožalošćen, Samuilo je slušao riječi naroda, ali ga je Gospod upozorio: Poslušaj glas njihov i postavi im cara! Prorok je ispunio svoju dužnost. Vjerno je objavio opomenu i ona je bila odbačena. Teška srca otpustio je narod i sam krenuo da se pripremi za veliku promjenu u sistemu vlasti. SPP 533.1
Samuilov neporočan i nesebičan život i njegova odanost narodnim interesima predstavljali su stalni prekor samoljubivim sveštenicima i knezovima, ali i oholom i raskalašnom izrailjskom narodu. Iako nije bio okružen sjajem i nikada se nije razmetao, Samuilo je za svoj rad bio nagrađen odobravanjem Neba. Cijenio ga je i Otkupitelj svijeta pod čijim vođstvom je vladao jevrejskim narodom. Narod se, međutim, umorio od njegove pobožnosti i vjernosti Bogu; prezreli su njegov skromni autoritet i zamijenili ga čovjekom koji će njima upravljati kao vladar. SPP 533.2
U Samuilovom karakteru otkrivamo sličnost s Hristovim karakterom. Upravo je neporočnost života našeg Spasitelja izazvala sotonin gnjev. Taj život je predstavljao vidjelo svijetu i otkrivao skrivenu pokvarenost ljudskog srca. Hristos je upravo svojom svetošću podigao protiv sebe najžešće strasti licemjernih lažnih bogomoljaca. Hristos se nije pojavio praćen zemaljskim bogatstvom i počastima ovoga svijeta, ali su djela koja je činio pokazivala da ima moć, mnogo veću od moći bilo kojeg zemaljskog vladara. Jevreji su očekivali Mesiju koji će slomiti jaram ugnjetača, a ipak su gajili grijehe koji su im taj jaram stavljali na vrat. Da je Hristos prikrivao njihove grijehe i hvalio njihovu pobožnost, oni bi Ga prihvatili kao svog vladara, ali nisu htjeli da Ga podnose zato što je neustrašivo ukoravao njihove mane. Prezreli su čovjeka ljupkog karaktera punog dobrote, neporočnosti i svetosti, u kojem nije bilo mržnje osim mržnje protiv grijeha. Tako je to bilo u sva vremena. Vidjelo s Neba donosi osudu svima koji odbijaju da hode po njemu. Kada se osjete ukorenim primjerom onih koji mrze grijeh, licemjeri postaju sotonine sluge i počinju da muče i progone vjerne. A svi koji pobožno hoće da žive u Hristu Isusu biće gonjeni. (2. Timotiju 3,12) SPP 533.3
Iako je monarhistički oblik vladavine u Izrailju bio najavljen proročanstvom, Bog je za sebe zadržao pravo da im postavi vladara. Jevreji su još toliko poštovali božanski autoritet da su izbor potpuno prepustili Njemu. On je izabrao Saula, Kisovog sina, iz Venijaminovog plemena. SPP 534.1
Lične osobine budućeg monarha potpuno su zadovoljavale ohola srca ljudi koji su čeznuli za vladarem. Ne bješe ljepšega od njega među sinovima Izrailjevim. (1. Samuilova 9,2) Plemenitog i dostojanstvenog držanja, u naponu života, zgodan i visok, izgledao je kao čovjek rođen da zapovijeda. Ali, iako spolja tako privlačan, Saul nije imao one visoke odlike od kojih se sastoji istinska mudrost. U mladosti nije naučio da obuzdava svoje nagle, žestoke strasti; nikada nije osjetio obnoviteljsku moć božanske milosti. SPP 534.2
Saul je bio sin moćnog i bogatog poglavara, ali je u skladu s jednostavnošću svoga vremena zajedno sa ocem obavljao i skromne dužnosti u domu. Pošto su neke životinje njegovog oca zalutale u planinama, Saul je s jednim slugom krenuo da ih traži. Tri dana su uzalud lutali, a onda je sluga, pošto su se našli u blizini Rame, Samuilovog boravišta, predložio da upitaju proroka za izgubljene životinje. Dodao je: Eto u mene četvrt sikla srebra, to da dam čovjeku Božjemu da nas uputi! To je bilo u skladu s običajima toga vremena. Onaj koji bi izlazio pred višega po položaju ili časti, donosio mu je mali poklon kao izraz svog poštovanja. SPP 534.3
Kada su se približili gradu, sreli su neke mlade djevojke koje su išle po vodu i upitali ih za proroka. Odgovorile su da će bogosluženje odmah početi, da je prorok već stigao, da će biti prinesena žrtva na visini i da će se poslije toga održati žrtvena gozba. Pod Samuilovom upravom dogodile su se velike promjene. Kad ga je Bog prvi put pozvao, službe u Svetilištu bile su prezrene. Ljudi ne marahu za prinos Gospodnji. (1. Samuilova 2,17) Služba Božja sada je održavana po cijeloj zemlji i narod je rado dolazio na bogosluženja. Pošto nije bilo službe u Svetilištu, žrtve su privremeno prinosili na drugim mjestima. Za to su bili određeni gradovi sveštenika i Levita, u koje su ljudi dolazili po savjet. Najviša mjesta u tim gradovima obično su bila određena za prinošenje žrtava, pa su se zato zvala visine. SPP 534.4
Na gradskim vratima Saul se sastao sa samim prorokom. Bog je pokazao Samuilu da će mu se u to vrijeme pokazati izabrani Izrailjev vladar. Kada su se našli licem u lice, Gospod je rekao Samuilu: Eto čovjeka za kojega ti rekoh: taj će vladati mojim narodom! SPP 534.5
Na Saulovo pitanje: Kaži mi, gdje je kuća vidiočeva? Samuilo je odgovorio: Ja sam vidjelac! Uvjerivši ga da su izgubljene životinje pronađene, počeo je da ga nagovara da ostane na gozbi, nagovještavajući da ga očekuje sjajna budućnost: Čije će biti sve što je najbolje u Izrailju? Eda li ne tvoje i svega doma oca tvojega? Na ove prorokove riječi mladićevo srce je zadrhtalo od uzbuđenja. Morao je da shvati njihovo duboko značenje, jer je traženje vladara zaokupljalo pažnju svega Izrailja. Ipak, skromno i ponizno, Saul je odgovorio: Nisam li od plemena Venijaminova, najmanjega plemena Izrailjeva, i dom moj najmanji između svih domova u plemenu Venijaminovu? Što mi, dakle, govoriš tako? SPP 535.1
Samuilo je odveo stranca na mjesto okupljanja, na kojem su se već nalazili svi važni ljudi iz grada. Među njima je, na prorokovu riječ, počasno mjesto bilo određeno Saulu, a za vrijeme gozbe najbolji djelovi bili su izneseni pred njega. Poslije obreda, Samuilo je svoga gosta odveo u svoju kuću i tamo je na ravnom krovu razgovarao s njim, objašnjavajući mu uzvišena načela na kojima se temelji vlast u Izrailju, pokušavajući tako da ga pripremi, bar u nekoj mjeri, za visoko zvanje koje će obavljati. SPP 535.2
Kada je Saul sljedećeg jutra odlazio, prorok je pošao da ga isprati. Čim su prošli kroz grad, uputio je slugu da krene dalje, a Saulu je rekao da stane da bi mu prenio Božju poruku. Tada Samuilo uze uljanicu i izli mu ulje na glavu, pa ga cjeliva, i reče mu: eto, nije li te pomazao Gospod nad nasljedstvom svojim da mu budeš vođa? Kao dokaz da je sve učinio prema Božjem ovlašćenju, prorekao mu je sve što će se zbiti dok se bude vraćao svojoj kući i obećao Saulu da će ga Božji Duh osposobiti za službu koja ga očekuje. Rekao mu je doslovno: Sići će na tebe duh Božji... i postaćeš drugi čovjek. I kada ti dođu ti znaci, čini što ti dođe na ruku, jer je Bog s tobom! SPP 535.3
Kada je Saul krenuo svojim putem, sve se zbilo kao što je prorok najavio. U blizini granice Venijaminovog plemena, bio je obaviješten da su pronađene izgubljene životinje. Kada je stigao do tavorske ravnice sreo je trojicu ljudi koji su išli u Vetilj da se poklone Bogu. Jedan od njih je nosio tri jareta za žrtvu, drugi tri hljeba, a treći mješinu vina za žrtvenu gozbu. Pozdravili su ga uobičajeno i dali mu dva od tri hljeba. U Gavaji, Saulovom zavičaju, grupa proroka koji su se vraćali s visine pjevala je pjesme hvale Bogu uz zvuke psaltira, i bubnjeva, i svirala i gusala. Kada im se Saul približio, Gospodnji Duh se spustio i na njega, pa se pridružio njihovim pjesmama i prorokovao zajedno s njima. Govorio je tako rječito i mudro, tako se revnosno pridružio službi da su oni koji su ga poznavali iznenađeno uzviknuli: Šta to bi od sina Kisova? Eda li je i Saul među prorocima? SPP 535.4
Kada se Saul pridružio prorocima na bogosluženju, u njemu se odigrala velika promjena pod uticajem Svetoga Duha. Svjetlost božanske neporočnosti i svetosti zasijala je u tami njegovog neobraćenog srca. Vidio je sebe onakvoga kakav je bio pred Bogom. Sagledao je ljepotu svetosti. Bio je pozvan da započne borbu protiv grijeha i sotone i Bog mu je pomogao da vidi da u toj borbi sva njegova snaga mora da potiče jedino od Boga. Plan spasenja, koji mu je izgledao nejasan i neizvjestan, postao mu je razumljiv. Gospod mu je udijelio hrabrost i mudrost za njegov visoki položaj. Otkrio mu je Izvor snage i blagodati i prosvijetlio njegov razum da shvati božanske zahtjeve i svoje dužnosti. SPP 536.1
Pomazanje Saula za cara još nije bilo objavljeno narodu. Božanski izbor je morao da bude javno potvrđen kockom. Samuilo je zato sazvao narod u Mispu. Upućena je molitva za božansko vodstvo; a zatim je uslijedila svečana ceremonija bacanja kocke. U tišini okupljeno mnoštvo očekivalo je ishod. Pleme, porodica, dom, jedno za drugim su izvlačeni kockom, a onda je pokazan Saul, sin Kisov, kao pojedinačni izabranik. Međutim, Saula nije bilo na skupu. Opterećen sviješću o velikoj odgovornosti koja će mu uskoro biti dodjeljena, povukao se na usamljeno mjesto. Kad su ga konačno doveli pred narod, svi su ponosno i zadovoljno ustanovili da ima carsko držanje i plemenit stas, jer bješe glavom viši od svega naroda. Čak je i Samuilo, predstavljajući ga narodu, uzviknuo: Vidite li koga je izabrao Gospod da niko nije kao on u svemu narodu! Kao odgovor iz svih grla odjeknuo je gromki uzvik radosti: Da živi car! SPP 536.2
Samuilo je zatim objasnio narodu prava carska, iznio je načela na kojima se temelji monarhistički oblik vladavine, načela kojih se i vladar mora držati. Vladar nije smio da bude apsolutista, već je njegova vlast bila podređena Božjoj volji. Ovo izlaganje bilo je zapisano u knjigu u kojoj su se našla, jedno pored drugog prava vladara i prava i prednosti naroda. Iako je narod odbacio Samuilove opomene, vjerni prorok, iako prinuđen da se pokori narodnim željama, ipak je pokušao da sačuva njegove slobode. SPP 536.3
Iako je narod uglavnom bio spreman da prizna Saula kao vladara, mnogi su se tome usprotivili. Da monarh bude izabran iz Venijaminovog plemena, najmanjeg u Izrailju i da se zanemare Judino i Jefremovo, najveća i najmoćnija plemena bila je to uvreda preko koje nisu mogli da pređu. Odbili su da izraze vjernost Saulu ili da mu donesu uobičajeve darove. Oni koji su najglasnije zahtijevali vladara, sada su prvi odbili da zahvalno prihvate čovjeka koga im je Bog izabrao. Svaka grupica je imala svog miljenika koga je htjela da postavi na prijesto, a i mnoge starješine su željele tu čast. Zavist i ljubomora nagrizale su mnoge. Napori uloženi u zadovoljenje oholosti i častoljublja mogli su prouzrokovati jedino razočaranje i nezadovoljstvo. SPP 537.1
Imajući na umu takvo stanje duha u narodu, Saul je odlučio da još ne prihvati vladarsko dostojanstvo. Prepuštajući Samuilu da nastavi da upravlja poslovima naroda, vratio se u Gavaju. Pratila ga je počasna pratnja ljudi koji su, poštujući božanski izbor, odlučili ga da podrže. On sam, međutim, nije učinio nikakav napor da silom stupi na prijesto. U svom domu u brdovitom dijelu Venijaminovog naslijeđa, smireno je prihvatio svoju dužnost da upravlja poljoprivrednim imanjem, potpuno prepuštajući Bogu uspostavljanje svoje vlasti. SPP 537.2
Ubrzo poslije Saulovog izbora, Amonci, predvođeni svojim vladarom Nasom, prodrli su na teritoriju plemena istočno od Jordana i ugrozili grad Javis u Galadu. Stanovnici su pokušali da sklope mir, obećavajući da će postati vazali Amoncima. Surovi vladar odbio je ponudu, osim pod uslovom da svakom stanovniku iskopa desno oko i da ih tako učini trajnim svjedocima svoje moći. SPP 537.3
Narod u opsjednutom gradu zatražio je sedmodnevno primirje. Amonci su pristali, smatrajući da će time samo povećati sjaj očekivane pobjede. Iz grada su odmah krenuli glasnici plemenima zapadno od Jordana, tražeći pomoć. Vijesti su stigle i do Gavaje, izazivajući sveopšti užas. Vraćajući se te večeri iz polja i tjerajući svoje volove, Saul je čuo glasno kukanje koje je svjedočilo o nekoj velikoj nevolji. Upitao je: Šta je narodu te plače? Kada je čuo sramnu priču, probudile su se sve njegove uspavane snage. Tada siđe Duh Božji na Saula kada ču te riječi...pa uze dva vola i isječe ih na komade i razasla ih u sve krajeve Izrailjeve po istim poslanicima, poručivši: Ko ne pođe sa Saulom i Samuilom, ovako će biti s govedima njegovim! SPP 537.4
Tri stotine i trideset hiljada vojnika stupilo je pod Saulovu komandu u ravnici kraj Vezeka. Odmah su poslani glasnici opkoljenom gradu s porukom da pomoć mogu očekivati ujutro, istoga dana kada je trebalo da se predaju Amoncima. U brzom noćnom maršu Saul je sa svojom vojskom prešao Jordan i stigao pod Javis o jutarnjoj straži. Kao nekada Gedeon, i on je podijelio svoje snage u tri kolone i u zoru provalio u neprijateljski logor, u trenutku kada su se oni, ne očekujući napad, osjećali potpuno sigurnim. Zavladala je panika i u neredu vojska Amonaca doživjela je težak poraz. Koji ostaše, raspršaše se da ne ostaše ni dvojica zajedno. SPP 538.1
Saulova brzina djelovanja i hrabrost, kao i vojnička vještina koju je pokazao komandujući tako velikom vojnom silom, bile su upravo one osobine koje je izrailjski narod očekivao od svog vladara, da bi se mogao oduprijeti ostalim narodima. Zato su ga sada pozdravili kao svog vladara, pripisujući zaslugu za pobjedu ljudskim silama i zaboravljajući da bi bez posebnih Božjih blagoslova svi njihovi napori bili uzaludni. U svom oduševljenju neki su čak predložili da se pobiju svi oni koji su u početku odbili da priznaju Saulovu vlast. Vladar je, međutim, to odbio, govoreći: Da se ne pogubi danas niko, jer je danas Gospod učinio spasenje u Izrailju! Time je Saul dokazao da se u njegovom karakteru dogodila velika promjena. Umjesto da čast pripiše sebi, dao je slavu Bogu. Umjesto da pokaže želju za osvetom, pokazao je duh saučešća i opraštanja. To je bio neoborivi dokaz da je božanska milost zavladala njegovim srcem. SPP 538.2
Samuilo je sada predložio da se veliki narodni zbor održi u Galgalu i da se vladarska čast javno potvrdi Saulu. To je i bilo učinjeno; i onde prinesoše žrtve zahvalne pred Gospodom. I proveseli se ondje Saul i sav Izrailj veoma. SPP 538.3
Galgal je bio prvi izrailjski logor poslije ulaska u Obećanu zemlju. Upravo tu je Isus Navin, po božanskom naređenju, postavio spomenik od dvanaest kamenova da bi ovekovječio uspomenu na čudesni prelaz preko Jordana. Tu je obnovljen i obred obrezanja. Tu je održana i prva Pasha poslije grijeha kod Kadisa i putovanja kroz pustinju. Tu je prestala da pada mana. Tu se i Vojvoda vojske Gospodnje pokazao kao vrhovni komandant izrailjskih četa. Sa toga mjesta krenuli su da zauzmu Jerihon i Gaj. Tu je Ahan iskusio kaznu za svoj grijeh, tu je bio sklopljen i ugovor s Gavaonjanima na štetu Izrailjaca koji su zanemarili traženje savjeta od Boga. U toj ravnici, koja je budila toliko uzbudljivih uspomena, stajali su Samuilo i Saul i kada su utihnuli usklici dobrodošlice vladaru, stari prorok je izgovorio svoje oproštajne riječi kao upravitelj naroda. SPP 538.4
Rekao je: Eto, poslušao sam vaš glas u svemu što mi rekoste, i postavih cara nad vama. I sada, eto, car ide pred vama, a ja sam ostario i osjedio... i ja sam išao pred vama od mladosti svoje sve do danas. Evo me, i odgovorite mi pred Gospodom i pred pomazanikom njegovim: kome sam uzeo vola ili kome sam uzeo magarca? kome sam učinio nasilje? kome sam učinio krivo? ili, iz čije sam ruke uzeo poklon da bih stiskao oči njega radi, pa ću vam vratiti! SPP 539.1
Narod je jednoglasno odgovorio: Nisi nam učinio sile, niti si kome učinio krivo, niti si uzeo što iz čije ruke! SPP 539.2
Samuilo nije pokušavao da opravda sebe. On je već objavio načela koja regulišu odnose između vladara i naroda, pa je želio da tim riječima doda i težinu svog primjera. Od djetinjstva je bio povezan s Božjim djelom i čitavog svog dugog života imao je samo jedan cilj Božju slavu i najviše dobro cijelog Izrailja. SPP 539.3
Prije nego što bi se uopšte mogao nadati da će postići blagostanje, Izrailj je morao da se pokaje pred Gospodom. Grijeh je učinio da narod izgubi vjeru u Boga, sposobnost da shvati Njegovu moć i mudrost da upravlja narodom da izgubi povjerenje u Njegovu snagu da odbrani svoje djelo. Prije nego što budu mogli da nađu istinski mir, morali su da budu pokrenuti da uvide i priznaju grijeh kojim su bili opterećeni pred Bogom. Kazali su da traže vladara zato što žele da nam sudi car naš, i ide pred nama i vodi naše ratove! Samuilo im je ispričao istoriju Izrailja, od dana kada ih je Gospod izveo iz Egipta. Gospod, Car nad carevima, išao je pred njima i vodio njihove ratove. Često su ih njihovi grijesi predavali neprijateljima, ali, čim bi se odvratili od zla Gospodnja milost bi im podizala izbavitelja. Gospod je slao Gedeona, i Varaka, i Jeftaja i Samuila i ote vas iz ruku neprijatelja vaših unaokolo i živjeste bez straha. Ipak, kada im je zaprijetila opasnost, tražili su: Car neka caruje nad nama, iako, kako reče prorok: Gospod Bog vaš bješe car vaš! SPP 539.4
Samuilo je nastavio: Ali, stanite sada jošte i vidite ovu stvar veliku koju će učiniti Gospod pred vašim očima! Nije li danas žetva pšenična? Ja ću prizvati Gospoda i spustiće gromove i dažd da razumijete i vidite koliko je zlo što učiniste pred Gospodom iskavši sebi cara! Tada zavapi Samuilo ka Gospodu i Gospod pusti gromove i dažd u onaj dan. U vrijeme pšenične žetve, u maju i junu, na istoku ne padne ni kap kiše. Nebo je bilo bez oblačka, a vazduh čist i prijatan. Zato je silovita oluja u to vrijeme ispunila strahom sva srca. Cio narod ponizno je priznao svoj grijeh, grijeh za koji su nosili krivicu pred Bogom: Moli se za sluge svoje Gospodu Bogu svojemu da ne pomrijemo; jer dodasmo svim grijesima svojim zlo ištući sebi cara! SPP 540.1
Samuilo nije ostavio Izrailjce u obeshrabrenju, jer bi to omelo sve njihove napore da žive bolje. Sotona bi ih naveo da Boga smatraju surovim i nespremnim na opraštanje, pa bi tako bili izloženi mnogostrukim iskušenjima. Bog je milostiv i spreman da oprosti, uvijek spreman da pokaže naklonost prema svom narodu, ukoliko želi da posluša Njegov glas. Preko svoga sluge poslao mu je poruku: Ne bojte se, vi ste učinili sve ovo zlo, ali ne odstupajte od Gospoda, nego služite Gospodu svim srcem svojim. Ne odstupajte, jer biste pošli za ništavim stvarima, koje ne pomažu, niti izbavljaju, jer su ništave. Jer Gospod neće ostaviti naroda svojega! SPP 540.2
Samuilo nije ništa rekao o uvredi koja mu je nanesena; nije prigovorio narodu za nezahvalnost kojom je bila plaćena njegova doživotna odanost, već je izjavio da će mu narodni interesi uvijek ostati na srcu: A meni ne dao Bog da zgriješim Gospodu i prestanem se moliti za vas, nego ću vas upućivati na put dobar i prav. Samo se bojte Gospoda i služite mu istinito, svim srcem svojim, jer vidite kakve je velike stvari učinio za vas! Ako li zlo uščinite, propašćete i vi i car vaš! SPP 540.3