(Ovo poglavlje zasnovano je na 1. Samuilovoj 18 do 22)
Poslije pobjede nad Golijatom, Saul je zadržao Davida na dvoru i nije mu dozvolio da se vrati očevom domu. Tako se i dogodilo da duša Jonatanova prionu uz dušu Davidovu i Jonatan ga zapazi kao svoju dušu. Jonatan i David su se zavjetovali da će živjeti kao braća, pa je Jonatan čak skinuo sa sebe plašt, koji nošaše i dade ga Davidu, i odijelo svoje i mač svoj i luk svoj i pojas svoj. Davidu su bile povjerene važne odgovornosti, ali on je ostao skroman i tako zadobio ljubav naroda, ali i carskog doma. SPP 568.1
I iđaše David na što ga god Saul pošiljaše i bješe srećan i postavi ga Saul nad vojnicima. David je bio mudar i odan, i bilo je očigledno da ga prate Božji blagoslovi. Saul je ponekad postajao svjestan svoje nesposobnosti da upravlja Izrailjem, pa je smatrao da bi mu carstvo bilo sigurnije ukoliko bi se povezao s nekim ko sluša Gospodnje savjete. Osim toga, nadao se da bi mu veza s Davidom mogla pojačati i ličnu sigurnost. Pošto je Bog volio i štitio Davida, onda bi u njegovoj prisutnosti i Saul bio zaštićen kada bude odlazio u rat. SPP 568.2
Božje proviđenje je povezalo Davida sa Saulom. Dužnosti na dvoru omogućile su mu da se upozna s državnim poslovima i da se tako pripremi za svoj budući visoki položaj. Doprinijele su da stekne povjerenje naroda. Promjene u životu i teškoće s kojima se suočavao zbog Saulovog neprijateljstva navele su ga da osjeti koliko zavisi od Boga, da se na Boga mora osloniti cijelim bićem. Prijateljstvo između Davida i Jonatana nastalo je prema Božjem proviđenju, da bi bio sačuvan život budućeg poglavara Izrailja. Bog je tako ostvarivao namjere svoje milosti i sa Davidom i sa izrailjskim narodom. SPP 568.3
Saul, ipak, nije dugo ostao prijatelj s Davidom. Kada su se Saul i David vraćali iz bitke s Filistejima izlaziše žene iz svakoga grada Izrailjeva, pjevajući i igrajući na susret caru Saulu, s bubnjima i s veseljem i s guslama. Jedna grupa bi pjevala: Saul pogubi svoju tisuću! Zatim bi druga grupa preuzimala pjesmu i odgovarala: Ali David svojih deset tisuća! Demon ljubomore uselio se u carevo srce. Bio je gnjevan, jer su žene u Izrailju uzdizale Davida iznad njega. Umjesto da suzbije ta teška osjećanja, pokazao je slabost svog karaktera kada je uzviknuo: Davidu dadoše deset tisuća, a meni dadoše tisuću, još mu samo carstvo treba! SPP 568.4
Veliki nedostatak Saulovog karaktera bila je njegova ljubav prema pohvalama. Ta osobina je presudno uticala na sva njegova djela i misli; sve je bilo obilježeno njegovom željom da ga hvale i uzdižu. Šta je dobro i šta je zlo odmjeravao je prema umanjenim mjerilima narodnog odobravanja. Niko nije siguran ako živi da ugodi ljudima ili ako odobravanje na prvom mjestu ne traži od Boga. Saul je žarko želio da prema procjenama ljudi bude na prvom mjestu; kada je čuo ovu pohvalnu pjesmu u caru se učvrstilo uvjerenje da će David zadobiti povjerenje naroda i zavladati umjesto njega. SPP 569.1
Saul se prepustio ljubomori kojom je njegova duša bila zatrovana. Uprkos poukama koje je dobio od proroka Samuila da će Gospod učiniti ono što želi i da Ga niko ne može spriječiti, car je pokazao da uopšte ne poznaje Božje planove ni Njegovu moć. Vladar Izrailja je svoju volju suprotstavio Božjoj volji. Vladajući Izrailjem Saul nije shvatio da treba da vlada i sobom. Dozvoljavao je svojim sklonostima da upravljaju njegovim rasuđivanjem, sve dok se nije našao u vrtlogu strasti. Savladavao ga je gnjev i tada je bio u stanju da ubije svakoga ko bi se usudio da mu stane na put. Poslije tih provala ludila zapadao bi u očajanje i prezirao samoga sebe, dok bi žalost zahvatala njegovu dušu. SPP 569.2
Volio je da sluša Davida kako svira na harfi, tada je izgledalo da ga privremeno napušta i zli duh; ali jednoga dana, dok je mladić svirao prijatne melodije na svom instrumentu prateći pjesme koje je pjevao u slavu Bogu, Saul je iznenada bacio koplje na muzičara željeći da ga ubije. Samo je Bog svojim posredovanjem spasio Davida, koji je nepovrijeđen pobjegao od gnjeva pomahnitalog vladara. SPP 569.3
Što je Saulova mržnja prema Davidu jačala, to je sve upornije tražio priliku da ubije mladića; ali nijedan od njegovih planova protiv Božjeg pomazanika nije uspio. Saul se predao vlasti zlog duha koji je upravljao njime, dok se David uzdao u Onoga koji je moćan da posavjetuje i jak da izbavi. Početak je mudrosti strah Gospodnji. (Priče 9,10) David se neprestano molio Bogu da mu putevi budu savršeni pred Njim. SPP 569.4
Željeći da se oslobodi svoga suparnika, car ga je uklonio i postavio tisućnikom... a sav Izrailj i Juda ljubljahu Davida. Narodu nije bilo mnogo potrebno da uvidi da je David vrlo sposoban i da svim povjerenim poslovima razumno i vješto upravlja. Savjeti mladog čovjeka bili su mudri i odmjereni, pokazalo se da ih je dobro poslušati; dok se na Saulove procjene ponekad nije moglo osloniti, a ni njegove odluke nisu bile mudre. SPP 570.1
Iako je stalno tražio priliku da ubije Davida; Saul ga se plašio, jer je bilo očigledno da ga Gospod podržava. Davidov besprekorni karakter izazivao je carev gnjev, jer je shvatao da mu mladić svojim prisustvom i životom izriče prekor, naime, upoređivanje njihovih karaktera je uvek bilo na njegovu štetu. Upravo je zavist Saula činila nesrećnim, a skromnog podanika njegovog prijestola izlagala opasnosti. Kakve li je neiskazane nevolje ova karakterna mana donijela našem svijetu! Isto neprijateljstvo koje je postojalo u Saulovom srcu okrenulo je i Kajinovo srce protiv brata Avelja, samo zato što su Aveljeva djela bila dobra i Gospod ih je cijenio, a njegova toliko zla da ih Gospod nije mogao blagosloviti. Zavist je izdanak oholosti i ako se gaji u srcu dovešće do mržnje i konačno do osvete i ubistva. Sotona je pokazao svoj karakter kada je raspalio Saulov gnjev protiv onoga koji mu nikada nije učinio nikakvo zlo. SPP 570.2
Vladar je oštro pazio na Davida, nadajući se da će pronaći neki detalj nerazboritosti ili prenagljenosti u njegovom ponašanju koji bi mu poslužio kao izgovor da ga osramoti. Osjećao je da se neće smiriti sve dok mladiću ne oduzme život, a ostati čist pred narodom. Postavio je Davidu zamku, predlažući mu da još ogorčenije krene u rat protiv Filisteja, obećavajući da će njegovu hrabrost nagraditi rukom svoje najstarije kćeri. Na taj predlog, David je skromno odgovorio: Ko sam ja i kakav je život moj ili dom oca mojega u Izrailju da budem zet carev? Vladar je time pokazao svoju neiskrenost. SPP 570.3
Ljubav koju je prema Davidu osjećala Mihala, Saulova najmlađa kćerka, pružila je caru novu priliku za zavjeru protiv suparnika. Mladom čovjeku je obećao Mihalinu ruku ako donese dokaze da je porazio i uništio određeni broj neprijatelja. A Saul mišljaše kako bi David pao u ruke Filistejima. Međutim, Gospod je zaštitio svoga slugu. David se kao pobjednik vratio iz bitke i postao carev zet. Davida ljubljaše Mihala, kći Saulova i car je pun gnjeva shvatio da je njegova zavjera donijela Davidu unapređenje umjesto uništenja. Sada je bio još čvršće uvjeren da je upravo David čovjek za koga je Gospod rekao da je bolji od njega i da će umjesto njega stati na prijesto Izrailja. Odbacujući sve maske, naredio je Jonatanu i svim dvorskim službenicima da oduzmu život omrznutom mladiću. SPP 570.4
Jonatan je Davidu otkrio Saulove namjere i savjetovao mu da se sakrije, dok od oca ne izmoli život za čovjeka koji je izbavio Izrailj. Podsjetio je vladara šta je sve David učinio da sačuva čast i opstanak naroda i kakva će strašna krivica počivati na onome ko ubije onoga koji je uz pomoć Gospoda rastjerao neprijatelje Izrailja. Careva savjest se probudila i njegovo srce je omekšalo. I zakle se Saul: tako živ bio Gospod, neće poginuti! Davida su izveli pred Saula i David mu je služio kao što je to činio i ranije. SPP 571.1
Ponovo je izbio rat između Izrailjaca i Filsteja i David je poveo vojsku na neprijatelja. Jevreji su pobijedili i svi stanovnici carstva slavili su Davidovu mudrost i herojstvo. To je ponovo rasplamsalo Saulovu ogorčenost. Dok je mladić svirao pred carem, ispunjavajući palatu skladnim zvucima, Saulove strasti su se raspalile i on je bacio koplje na Davida, namjeravajući da ga prikuje uza zid, ali je Gospodnji anđeo skrenuo smrtonosno oružje. David je pobjegao i sakrio se u svojoj kući. Saul je poslao uhode da ga sačekaju, kada u zoru bude izlazio iz kuće i da ga ubiju. SPP 571.2
Mihala je otkrila Davidu očeve namjere. Nagovarala ga je da pobjegne i da se spase. Tada Mihala spusti Davida kroz prozor, te otide i pobježe i izbavi se. Pobjegao je Samuilu u Ramu i prorok je, ne plašeći se carevog nezadovoljstva, s dobrodošlicom dočekao bjegunca. Samuilov dom je bio mirno mjesto za razliku od vladareve palate. Upravo je ovdje, među bregovima, poštovani Božji sluga nastavljao svoje djelo. Grupa proroka živjela je s njim, proučavajući usrdno Božju volju i s poštovanjem slušajući Samuilove riječi pouke. Od ovog učitelja u Izrailju David je dobio dragocjene pouke. Mislio je da Saul neće zapovijediti svojim vojnicima da napadnu ovo sveto mjesto, ali izgleda da nijedno mjesto nije bilo dovoljno sveto za pomračeni um očajnog vladara. Davidova veza sa Samuilom ponovo je izazvala Saulovu ljubomoru, jer se plašio da će prorok koji je bio poštovan kao Božji sluga u cijelom Izrailju uticati na njegovog suparnika. Kada je saznao gdje je David, car je poslao sluge da ga dovedu u Gavaju, jer je na tom mjestu htio da ostvari svoju smrtonosnu namjeru. SPP 571.3
Izaslanici su pošli na put namjeravajući da ubiju Davida, ali je Neko veći od Saula preuzeo upravu nad njima. Sreli su ih nevidljivi anđeli, kao nekada Valama, kada je išao da prokune Izrailja. Poslanici su počeli da izgovaraju proročanstva o onome što će se događati, objavljujući slavu i veličanstvo Gospoda nad vojskama. Tako je Gospod pobijedio gnjev čovjeka i pokazao svoju moć da suzbije zlo, okruživši svoga slugu anđeoskom stražom. SPP 572.1
Vijesti o tome stigle su do Saula, koji je željno očekivao da se domogne Davida, ali umjesto da shvati božanski ukor, postao je još uporniji i poslao nove izaslanike. I ove ljude je nadvladao Božji Duh, i oni su se pridružili prvima u proricanju. Car je poslao treće izaslanstvo, ali kada se i ono našlo u blizini proroka, božanski uticaj se proširio i na njih, pa su počeli da proriču. Saul je tada odlučio da sam pođe po Davida, jer je žestina njegovog neprijateljstva prešla sve granice. Odlučio je da više ne čeka neku novu priliku da ubije Davida; čim mu bude blizu, ubiće ga svojom rukom bez obzira na posljedice. SPP 572.2
Gospodnji anđeo ga je, međutim, sreo na putu i stavio pod svoju vlast. Božji Duh ga je obuzeo i on je nastavio put izgovarajući molitve Bogu, miješajući ih s proročanstvima i svetim melodijama. Prorokovao je o dolasku Mesije kao Izbavitelja svijeta. Kada je došao do prorokove kuće u Rami, skinuo je gornju odjeću koja je svjedočila o njegovom položaju i cijeli dan i cijelu noć ležao pred Samuilom i njegovim učenicima pod uticajem božanskog Duha. Ljudi su se okupljali da posmatraju taj neobični prizor, a ovo carevo iskustvo prepričavano je po cijelom Izrailju. Tako je ponovo, pri kraju njegove vladavine, Izrailjem kružila izreka da je i Saul među prorocima. SPP 572.3
Ponovo su progoniteljeve namjere bile ometene. Saul je onda počeo da uvjerava Davida da želi mir s njim, ali David nije vjerovao u carevo pokajanje. Iskoristio je priliku da pobjegne, ne čekajući da se Saul ponovo okrene protiv njega. Srce mu je bilo ranjeno i jedva je čekao da ponovo vidi svog prijatelja Jonatana. Svjestan svoje nevinosti, potražio je carevog sina i uputio mu dirljiv poziv. Rekao je: Šta sam učinio? Kakva je krivica moja i šta sam zgriješio ocu tvojemu te traži dušu moju? Jonatan je vjerovao da su se namjere njegovog oca promijenile i da on više ne želi da ubije Davida. Zato mu je rekao: Sačuvaj Bože! Nećeš ti poginuti. Evo, otac moj ne čini ništa, ni veliko ni malo, a da meni ne kaže, a kako bi to tajio od mene otac moj? Neće to biti! Posle zadivljujućeg izražavanja Božje moći, Jonatan nije mogao da vjeruje da bi njegov otac želio da naudi Davidu, jer bi to bila otvorena pobuna protiv Boga. Međutim, David u to nije bio siguran. Duboko ozbiljan rekao je Jonatanu: Tako živ bio Gospod i tako živa bila duša tvoja, samo je jedan korak između mene i smrti! SPP 572.4
U vrijeme mladog mjeseca u Izrailju je slavlj en sveti praznik, Mladina. Taj praznik je započinjao sjutradan poslije razgovora Davida i Jonatana. Toga dana oba mladića trebalo je da sjednu za vladarevu trpezu, ali se David pobojao da to učini, pa je bilo dogovoreno da ode u Vitlejem i posjeti svoju braću. Poslije povratka trebalo je da se sakrije u polju nedaleko od svečane dvorane, ne pojavljujući se tri dana u carevoj blizini da bi Jonatan mogao da vidi kakav će to utisak ostaviti na Saula. Ukoliko bude pitao za sina Jesejevog, Jonatan je trebalo da kaže da je otišao kući da zajedno s očevim domom prinese žrtvu. Ukoliko se vladar ne razgnjevi, već odgovori: Dobro! David će spokojno moći da se vrati u dvor. Ali, ako se razljuti zbog njegovog izostanka, biće to znak da David mora da bježi. SPP 573.1
Prvoga dana praznika Saul se nije raspitivao za Davida, ali, kada je njegovo mjesto ostalo prazno i sljedećeg dana, rekao je: Zašto sin Jesejev ne dođe na objed ni juče ni danas? A Jonatan odgovori Saulu: Vrlo me je molio David da otide do Vitlejema, rekavši: pusti me, jer porodica naša ima žrtvu u gradu i sam mi je brat zapovijedio, ako sam, dakle, našao milost pred tobom da otidem i vidim braću svoju! Zato nije došao na carev objed. Kada je čuo te riječi, Saul više nije mogao da savlada svoj gnjev. Uzviknuo je da Jonatan, sve dok je David živ, neće sjesti na prijesto Izrailja i zahtjevao da Davida odmah dovedu i pogube. Jonatan je još jednom pokušao da posreduje za svog prijatelja: Zašto da se pogubi? Šta je učinio? Od ovih pitanja je Saula obuzeo sotonski gnjev, pa je koplje koje je spremio za Davida bacio na svog sina. SPP 573.2
Princ se, tužan i uvrijeđen, udaljio i više se nije pojavio na gozbi. Bio je skrhan bolom, kad se u dogovoreno vrijeme pojavio na mjestu na kome je trebalo da David sazna kakve su vladareve namjere. Zagrlili su se i gorko plakali. Mračne careve strasti bacile su sjenku i na život dvojice mladića i njihova tuga bila je neizreciva. Dok su se rastajali, David je čuo posljednje Jonatanove riječi: Idi s mirom, kao što smo se zakleli obojica imenom Gospodnjim rekavši: Gospod da je svjedok između mene i tebe i između mojega sjemena i tvojega sjemena dovijeka! SPP 573.3
Carev sin vratio se u Gavaju, a David je požurio da stigne u Nov, grad na teritoriji Venijaminovog plemena, udaljen svega nekoliko kilometara od Gavaje. Svetilište je iz Siloma bilo premješteno u to mjesto i tu je služio i prvosveštenik Ahimeleh. David nije znao kuda da pobjegne i potraži utočište, osim kod Božjih slugu. Sveštenik ga je iznenađeno pogledao, kada je dotrčao, očigledno sam, sa izrazom straha i tuge na licu. Zapitao je šta ga je dovelo ovamo. Mladić se stalno plašio da će biti otkriven, i u svojoj nevolji se poslužio prevarom. Kazao je svešteniku da ga je car poslao s tajnim zadatkom koji ne trpi odlaganje. Pokazao je time nedostatak vjere u Boga i njegov grijeh je izazvao smrt prvosveštenika. Da su mu činjenice bile poznate, Ahimeleh bi znao šta treba da čini da bi sačuvao svoj život. Bog zahtjeva da istinoljubivost bude obilježje Njegovog naroda, čak i u najvećoj opasnosti. David je zatražio od sveštenika pet hljebova. Božji čovjek nije imao drugog hljeba osim posvećenog, ali je David uspio da savlada njegovo ustručavanje i dobije hljeb da bi utolio glad. SPP 574.1
Ubrzo mu je ponovo zaprijetila opasnost. Doik, starješina Saulovih pastira, koji je prihvatio vjeru Izrailjaca, ispunjavao je neke svoje zavjete u Svetilištu. Ugledavši tog čovjeka, David je odlučio da brzo potraži drugo utočište i pronađe neko oružje kojim bi se branio ako zatreba. Zatražio je od Ahimeleha neki mač i dobio odgovor da nema drugog oružja osim Golijatovog mača koji se u Svetilištu čuva za spomen. David se oduševio: Takvoga više nema, daj mi ga! Hrabrost mu se vratila kada je uzeo mač kojim je nekada posjekao filistejskog zatočnika. SPP 574.2
David je prebjegao Ahisu, vladaru Gata, jer je smatrao da će među neprijateljima svog naroda biti sigurniji nego na Saulovom području. Uskoro je, međutim, Ahisu javljeno da je David prije mnogo godina pobijedio filistejskog zatočnika, pa se tako onaj koji je potražio utočište kod izrailjskih neprijatelja našao u velikoj opasnosti. Praveći se da je poludio, David je prevario svoje neprijatelje i tako uspio da se izbavi. SPP 574.3
David je prvi put pogriješio kada je pokazao nepovjerenje u Boga u Novu, a drugi put kada je obmanuo Ahisa. On je uvijek pokazivao plemenite karakterne osobine i svojom moralnom čvrstinom zadobijao naklonost naroda, ali sada, kada su se pojavile nevolje, njegova vjera se pokolebala i iskazale su se ljudske slabosti. U svakom čovjeku je gledao uhodu i izdajnika. Kada se našao u velikoj nevolji, David se sa čvrstom vjerom obratio Bogu i pobijedio filistejskog diva. Vjerovao je Bogu i išao u Njegovo ime. A sada, mučen i progonjen, dozvolio je da zbunjenost i očajanje skoro zaklone njegovog Nebeskog Oca od njegovih očiju. SPP 575.1
Ipak, ovo iskustvo poslužilo je Davidu da postane mudriji; navelo ga je da shvati svoju slabost i neophodnost da se neprekidno oslanja na Boga. O, koliko je potištenim i obeshrabrenim dušama dragocjen prijatni uticaj Božjega Duha, koji podiže klonule, snaži slabe, pruža pomoć i snagu Božjim slugama kada se nađu u iskušenju! O, kako je On blag prema zabludjelima, kako je strpljiv i nježan prema nama u našim nevoljama i u trenucima kada nas zahvati neka velika tuga! SPP 575.2
Božja djeca mogu da pripišu svaki poraz nedostatku svoje vjere. Kada sjenke opkole dušu, kada nam je potrebno vidjelo i usmjerenje, moramo gledati prema Nebu; jer se iza tame nalazi svjetlost. David ni za trenutak nije smio da izgubi povjerenje u Boga. Imao je razloga da Mu vjeruje; bio je pomazanik Gospodnji, usred opasnosti uživao je zaštitu Božjih anđela, bio je naoružan hrabrošću za velika djela, i da je samo svoje misli skrenuo sa očajnog položaja u kome se našao i sjetio se Božje moći i Njegovog veličanstva, postao bi spokojan i usred sjena smrtnoga; s dubokim povjerenjem ponavljao bi Gospodnje obećanje: Ako će se i gore pomaknuti i humovi se pokolebati, opet milost moja neće se odmaknuti od tebe i zavjet mira mojega neće se pokolebati, veli Gospod, koji ti je milostiv. (Isaija 54,10) SPP 575.3
David je potražio utočište od Saulovih potjera među judejskim planinama. Uspio je da se skloni u Odolamsku pećinu, na mjesto koje se s malim snagama moglo braniti od velike vojske. A kada to čuše braća njegova i sav dom oca njegova, dođoše onamo k njemu. Ni Davidova porodica nije se osjećala sigurnom, znajući da se u svakom trenutku nerazumne Saulove sumnje mogu okrenuti protiv njih samo zbog njihove veze s Davidom. Sada su i oni shvatili ono što će uskoro uvidjeti i sav Izrailj da je Bog izabrao Davida da postane vladar Njegovog naroda; zato su vjerovali da će biti sigurniji s njim, iako je još usamljeni bjegunac i boravi u pećini, nego izloženi bolesnoj ludosti ljubomornog cara. SPP 575.4
U pećini kraj Odolama porodica se sjedinila u ljubavi i saučešću. Sin Jesejev je mogao da, uz harfu, zapjeva pjesmu: Kako je lijepo i krasno kad sva braća žive zajedno! (Psalam 133,1) On je osjetio gorčinu nepovjerenja svoje rođene braće; i sklad koji je zavladao umjesto nesloge unio je radost u srca izgnanika. David je upravo tu ispjevao pedeset i sedmi psalam. SPP 576.1
Ubrzo su se Davidovoj četi počeli pridruživati drugi koji su željeli da pobjegnu od carevog tlačenja. Mnogi su izgubili povjerenje u vladara Izrailja, jer su vidjeli da ga više ne vodi Božji Duh. I skupiše se oko njega koji god bijahu u nevolji i koji god bijahu zaduženi i koji god bijahu tužna srca; i on im posta poglavica, i bješe ih s njime oko četiri stotine ljudi. Ovdje je David osnovao svoje malo carstvo u kome je vladala disciplina i red. Međutim, čak i u svom planinskom utočištu nije se osjećao potpuno sigurnim, jer je stalno dobijao izvještaje da car nije odustao od svojih ubilačkih namjera. SPP 576.2
Našao je utočište za svoje roditelje kod moavskog vladara, a onda je, poslije upozorenja o opasnosti, koje mu je poslao Gospodnji prorok, pobjegao u šumu Aret. Davidovo iskustvo nije bilo nekorisno. Bog ga je na ovaj način obučavao da postane mudar vojskovođa, ali i pravedan i milostiv vladar. Sa svojom četom bjegunaca sticao je znanje neophodno za preuzimanje zadatka za koji je Saul, zbog svoje ubilačke mržnje i slijepe bezobzirnosti, postao potpuno nepodesan. Čovjek ne može da odbaci Božje savjete i zadrži spokojstvo i mudrost, osobine neophodne za pravedno i razborito postupanje. Nema ludosti tako strašne, tako beznadežne, kao što je ludost povođenja za ljudskom mudrošću, kojom ne upravlja Božja mudrost. SPP 576.3
Saul se pripremao da na prepad uhvati Davida u pećini kraj Odolama i kada se pokazalo da je on napustio to utočište, car se veoma razljutio. Davidovo bjekstvo suočilo je Saula sa zagonetkom. Mogao je da ga objasni jedino prisustvom izdajnika u svom logoru, čovjeka koji bi obavještavao Davida o njegovom približavanju i planovima. SPP 576.4
Kazao je svojim savjetnicima da je protiv njega stvorena zavjera i bogatim darovima, obećavajući visoke položaje pokušao je da ih podmiti da mu otkriju ko se među njegovim ljudima sprijateljio s Davidom. Doik Idumejac je pristao na izdaju. Iz častolja i pohlepe, ali i mržnje prema svešteniku koji ga je ukoravao zbog grijeha, ispričao je Saulu o Davidovoj posjeti Ahimelehu, predstavljajući događaje tako da je razgnjevio cara protiv Božjeg čovjeka. Riječi ovog zlobnog jezika, zapaljene paklenim ognjem, raspirile su najgore strasti u Saulovom srcu. Izbezumljen od bijesa, objavio je da cijela sveštenikova porodica mora biti pobijena. Strašna presuda je bila izvršena. Ne samo Ahimeleh, već i članovi porodice njegovog oca, osamdeset i pet, koji nošahu oplećak laneni, pobio je, prema vladarevoj naredbi, Doik Idumejac. SPP 577.1
I u Novu, gradu svešteničkom, isječe oštrim mačem i ljude i žene i djecu i koja sisaju i volove i magarce i sitnu stoku iseče oštrim mačem. To je Saul bio u stanju da učini kada se predao sotoninoj vlasti. Kada je Bog rekao da se mjera amaličkog bezakonja napunila i kada mu je zapovijedio da ih potpuno istrijebi, on je sebe proglasio suviše milostivim da bi izvršio božansku zapovijest, pa je poštedio ono što je bilo predato na uništenje; a sada, bez Božje zapovijesti, pod vlašću sotone, imao je smjelosti da pobije Gospodnje sveštenike i uništi stanovnike Nova. Tako ljudsko srce postaje izopačeno kada odbaci Božje vodstvo. SPP 577.2
Ovo djelo je sav Izrailj ispunilo užasom. Car koga su sami izabrali učinio je ovo nedjelo, povodeći se za vladarima drugih naroda koji se nisu bojali Boga. Kovčeg Božji ostao je s njima, ali su sveštenici kojima su se obraćali bili pobijeni mačem. Šta se posle toga još moglo očekivati? SPP 577.3