I dok se Pavle, smjelo prkoseći svim posljedicama takvog koraka, ozbiljno molio Bogu u hramu, Spasitelj mu se pojavio u viđenju, govoreći: „Požuri se i izađi brzo iz Jerusalima: jer oni neće primiti tvoje svjedočenje za mene!” Pavle je i tada oklijevao da napusti Jerusalim prije nego što osvjedoči uporne Jevreje u istinitost svoje vjere; mislio je da će, čak i da svoj život položi za svoju vjeru, samo podmiriti strašni dug koji je načinio učestvujući u Stefanovoj smrti. Odgovorio je: „Gospode, oni znaju da sam zatvarao i tukao u svakoj sinagogi one koji su vjerovali u Tebe; da sam prisustovao kada se prolivala krv Tvoga mučenika Stefana, da sam pristao na njegovu smrt i da sam čuvao odjeću onih koji su ga ubijali!” Međutim, zapovijest je bila mnogo odlučnija nego prije toga: „Odlazi, jer želim da te pošljem daleko među neznabošce!” IO 208.2
Kada su braća saznala za ovo Pavlovo viđenje, i za brigu koju Bog vodi o njemu, povećala se njihova zabrinutost, jer su shvatili da je on zaista izabrano Gospodnje oruđe, koje će evanđelje odnijeti neznabošcima. Ubrzali su njegov potajni odlazak (279) iz Jerusalima, plašeći se da će ga Jevreji ubiti. Pavlov odlazak je za neko vrijeme ublažio nasilničko protivljenje Jevreja, pa je Crkva doživjela razdoblje odmora, kada su mnogi svojim pristupanjem uvećali broj vjernika. IO 208.3