„I kada bi nestalo rose na zemlji, gle, na licu pustinje ležaše nešto maleno, okruglo, ne veće od inja na zemlji. I kada sinovi Izraelovi to vidješe, govorahu jedna drugome: to je mana, jer nisu znali šta je to. A Mojsije im reče: to je hljeb koji vam je Gospod dao da jedete. To je ono za što vam je Gospod rekao: neka svako pokupi sebi prema potrebi svojoj, po omjer na čovjeka, prema broju koliko vas ima, uzmite prema svakome koji živi u šatorima vašim.” IO 93.3
„I učiniše tako sinovi Izraelovi, i prikupiše, neki više, neki manje. I kada izmjeriše po omjer, onome koji je prikupio više ništa ne preteče, niti onome koji je prikupio manje išta nedostade; prikupiše svakome prema potrebi njegovoj. I (129) Mojsije reče: neka niko ne ostavlja od toga ništa za sutra. Ipak ne poslušaše Mojsija; i neki među njima ostaviše od toga za sutra, i ucrva se i usmrdi i razgnjevi se Mojsije na njih. I prikupljaše je svakoga dana, svako prema potrebi svojoj, a kada bi sunce ugrijalo, topila bi se.” IO 93.4
„I dogodi se da šestoga dana prikupiše dva puta više hljeba, po dva omjera po čovjeku: i sve starješine zbora dođoše i kazaše Mojsiju I on im reče: to je ono što je rekao Gospod, sutra je odmor i subota sveta Gospodu, pecite ono što ćete peći danas, i kuhajte ono što ćete kuhati, a ono što vam preostane, ostavite na stranu da se čuva do jutra. I oni zaista ostaviše da se čuva do jutra, kao što naredi Mojsije, i ne usmrdi se niti bješe crva u njemu. I reče Mojsije: jedite to danas, jer je danas subota Gospodnja, danas ga više nećete naći u polju. Šest dana ćete ga prikupljati, ali sedmoga dana, koji je subota, tada ga neće biti.” IO 93.5
Gospod nije ništa manje strog danas kada se radi o Njegovoj suboti nego onda kada je dao posebna uputstva sinovima Izraelovim. On je zahtijevao od njih da peku ono što će peći i da kuhaju ono što će kuhati u toku šestoga dana, dana pripreme za odmor u subotu. IO 94.1
Bog je pokazao svoje veliko staranje i svoju ljubav prema svome narodu šaljući im hljeb s neba. „I ljudi jedoše hranu anđeosku”, što znači, hranu koju su im pripremali anđeli. Trostruko čudo mane - dvostruka količina šestoga dana, i ništa sedmoga, njeno održavanje u toku sedmoga dana, u toku subote, iako bi u toku drugih dana postajala neprikladna za upotrebu - (30) bilo je planirano da učvrsti u njima svijest o svetosti subote. IO 94.2
Pošto su bili tako obilno snabdjeveni hranom, zastidjeli su se svoga nevjerovanja i gunđanja, pa su obećali da će ubuduće imati povjerenja u Gospoda, ali, uskoro su zaboravili svoje obećanje i pali na prvom sljedećem ispitu svoje vjere. IO 94.3