Go to full page →

Naša dužnost prema siromašnima u Crkvi SZC 356

Postoje dvije vrste siromašnih koje ćemo uvijek imati u svojim redovima - oni koji su upropastili sebe svojim neovisnim postupcima i ustrajavaju u svojim prijestupima i oni koji su zbog istine došli u nezavidnu situaciju. Mi trebamo voljeti svoje bližnje kao sebe, a onda prema ovim dvjema skupinama učiniti ono što je pravo pod vodstvom i savjetom zdravog razuma. SZC 356.4

Nema problema u vezi s Gospodnjim siromasima. Njima trebamo u svakom slučaju pomoći tamo gdje će to biti za njihovo dobro. SZC 357.1

Bog želi da Njegov narod ovome grešnom svijetu otkrije da Mu nije drago da propadne. S posebnim trudom trebamo pomoći onima koji su zbog istine izbačeni iz svojih domova i prisiljeni da pate. Bit će sve više potrebe za velikim, otvorenim, darežljivim srcima onih koji će se odreći sebe i prihvatiti se slučajeva onih koje Bog ljubi. Siromašni u Božjem narodu ne smiju biti ostavljeni bez sredstava za svoje potrebe. Mora se pronaći neki način kako će zaraditi za život. Neke će trebati naučiti raditi. Drugima koji marljivo rade i koji su do krajnih granica svojih sposobnosti opterećeni uzdržavanjem svoje obitelji trebat će pružiti posebnu pomoć. Trebamo se zainteresirati za ovakve slučajeve i pomoći im da dobiju zaposlenje. Treba postojati fond za pomoć dostojnim siromašnim obiteljima koje ljube Boga i vrše Njegove zapovijedi. SZC 357.2

Neki koji ljube i slušaju Boga, osiromašili su zbog okolnosti. Neki nisu pažljivi; ne znaju upravljati svojim sredstvima. Drugi su osiromašili zbog bolesti i nesreće. Bez obzira na uzrok, nalaze se u potrebi i pružanje pomoći takvima važan je dio misionarskog rada. SZC 357.3

Kad god se osnuje neka crkva, njezini članovi trebaju vjerno raditi za potrebite vjernike. Ali tu ne trebaju stati. Trebaju pomoći i drugima bez obzira na njihovu vjeru. Kao posljedica takvoga rada bit će onih koji će primiti posebne istine za ovo vrijeme. (Testimonies for the Church , sv. 6, 269—271) SZC 357.4