Mnogi smatraju velikom prednošću posjet mjestima iz Kristovog života na Zemlji, hodanje stazama kojima je On prošao, promatranje jezera pokraj kojega je volio poučavati, kao i brda i dolina na kojima je često počivao Njegov pogled. Ali mi ne moramo poći u Nazaret, Kafarnaum ili Betaniju da bismo išli Isusovim stopama. Njegove stope naći ćemo kraj bolesničke postelje, u bijednim kolibama, na prepunim ulicama velikog grada i na svakom mjestu na kojem se nalaze ljudska srca gladna utjehe. Ići ćemo Njegovim stopama ako činimo ono što je On činio dok je bio na Zemlji. (Djela apostolska, str. 531) KS 221.1
Isus je radio na tome da ublaži svaku patnju koju je vidio. On je imao malo novca za davanje, ali se često lišavao hrane da bi pomogao onima čije su Mu potrebe izgledale veće od Njegovih. Njegova braća su osjećala da Njegov utjecaj seže daleko, nasuprot njihovom. On je posjedovao istančano razumijevanje koje nitko od njih nije imao ili želio imati. Kada su grubo govorili sa siromašnim, poniženim bićima, Isus je potražio baš te osobe i govorio im riječi ohrabrenja. Onima kojima je bilo potrebno, davao je čašu hladne vode i tiho spuštao svoj obrok u njihove ruke. Pošto je otklonio njihove patnje, istine koje je poučavao bile su povezane s Njegovim djelima milosrđa i tako ure-zane u sjećanje. (Djela apostolska, str. 57) KS 221.2