Neki, bojeći se da ne izgube zemaljska blaga, zane-maruju molitvu i bogoslužja, da bi više vremena posvetili svojem imanju ili svojem poslu. Oni svojim djelima pokazuju što najviše cijene. Oni žrtvuju vjerske prednosti bitne za njihov duhovni napredak, za stvari ovoga života i propuštaju priliku da steknu znanje o Božjoj volji. Oni ne usavršavaju svoj kršćanski karakter i ne zadovoljavaju Božje mjerilo. Njima su njihovi prolazni, svjetovni probici na prvom mjestu i Bogu kradu vrijeme koje bi trebali posvetiti Njegovoj službi. Takve ljude Bog obilježava i oni će primiti prokletstvo, a ne blagoslov. (2T, str. 654) KS 255.1