Kristov rad u velikoj se mjeri sastoji od osobnih razgovora. On je vjerovao i poštovao i jednog jedinog slušatelja. Vijest koju je primila ta jedna duša odnijela bi je tisućama. (6T, str. 115) KS 137.2
Bio je malaksao i umoran, a ipak nije zanemario priliku da progovori ženi koja je bila tuđinka, odvojena od Izraela, i živjela u otvorenom grijehu. (Isusovživot, str. 44) KS 137.3
Spasitelj nije čekao da se okupi mnoštvo. Svoje pouke često je otpočinjao za samo nekoliko okupljenih oko sebe, ali prolaznici, jedan po jedan, zastajali su da čuju dok velik broj nije s divljenjem i strahopoštovanjem slušao Božje riječi preko Učitelja poslanog s Neba. Neka radnik za Krista ne misli da sa istom ozbiljnošću ne može govoriti nekolicini slušatelja kao i većem skupu. Može biti da je tu prisutan samo jedan koji sluša vijest, ali tko može reći koliko će dalekosežan biti njezin utjecaj? Čak i Njegovim učenicima izgledalo je nevažno da Spasitelj svoje vrijeme posveti Samarijanki. Međutim, On je ozbiljnije i rječitije razgovarao s njom nego s kraljevima, velikodostojnicima i velikim svećenicima. Pouke koje je dao ovoj ženi ponavljaju se do najudaljenijih krajeva Zemlje. (Djela apostolska, str. 144) KS 137.4