Loading...
Larger font
Smaller font
Copy
Print
Contents
U Potrazi Za Boljim Životom - Contents
  • Results
  • Related
  • Featured
No results found for: "".
  • Weighted Relevancy
  • Content Sequence
  • Relevancy
  • Earliest First
  • Latest First
    Larger font
    Smaller font
    Copy
    Print
    Contents

    Rđavi uslovi ishrane

    Hrana, ni vrela ni vrlo hladna, ne sme se uzimati. Ako je hrana hladna, želu dac gubi životnu snagu, jer je mora zagrejati pre nego počne varenje. Hlad ni napici štetni su iz istih razloga; dok neograničena upotreba vrućih napitaka iscrpljuje. U stvari, ukoliko se više tečnosti uzme u toku obroka, utoliko se hrana teže svari, zato prisustvo tečno- sti mora da se smanji pre nego što otpočne varenje. Nemojte upotrebljavati mnogo soli. Izbegavajte upotebu turši je i začinjenih jela, jedite mnogo voća, i želja za mnogo tečnosti u toku obro ka u velikoj meri nestaće.PBZ 185.3

    Hranu treba uzimati polako i dobro sažvakati. To je neophodno, jer samo tako pljuvačka može potpuno da se pomeša sa hranom, a želudačni sokovi počnu da rade.PBZ 186.1

    Uzimanje hrane u nepogodno vreme, kao na primer posle snažnih i preteranih vežbi, kada je čovek veoma iscrpljen ili zagrejan drugo je ozbiljno zlo. Od živaca se odmah posle jela zahte va izvršenje teškog zadatka što ometa varenje, jer su um ili telo opterećeni neposredno preiliodmah posle jela. Ako je neko uzbuđen, zabrinut ili u žurbi, bolje je da ne jede, dok se ne odmori ili nađe olakšanje.PBZ 186.2

    Stomak je u tesnoj vezi sa mozgom; pa kada je stomak bolestan, mozak poziva živce da pomognu oslabljenim probavnim organima. Ovakvi česti zahtevi izlažu mozak navali krvi. Kada je mozak neprekidno opterećen, a nedostaju telesne vežbe, treba ograničiti čak i jednostavnu hranu. Za vreme obroka odbacite brigu i nespokojstvo, ne žurite, nego jedite polako i radosno, sa srcem punim zahvalnosti Bogu za sve Njegove blagoslove.PBZ 186.3

    Mnogi koji odbacuju mesnu hranu i druge masne i štetne namirnice, misle da mogu zato što je njihova hrana jednostavna i zdrava, popustiti neograni- čenoj želji za jelom, i preterano jesti, ponekad do proždrljivosti. To je greška. Organi za varenje ne smeju biti pretovareni količinom i kakvoćom hrane koja će opteretiti organizam.PBZ 186.4

    Zavladao je običaj da se jela jedno za drugim iznose na sto. Neko će ne znajući šta sledi, dovoljno jesti od neke hrane koja mu možda najbolje ne odgovara. Kada pristigne i poslednje jelo, on je u opasnosti da prekorači grani cu i uzme od privlačnih slatkiša, a koji su sve, samo ne dobro za njega. Akose sva hrana koju nameravamo da služimo za jedan obrok, odmah u početku iznese na sto, čovek može da napravi najbolji izbor.PBZ 187.1

    Ponekad se preterivanje u jelu odmah oseti. U drugim slučajevima izostaje osećaj bola, ali organi za varenje gube svoju životnu silu, pa se tako potkopa va temelj telesne snage.PBZ 187.2

    Suvišna hrana opterećuje telo istvara bolesno i grozničavo stanje. Ona veliku količinu krvi dovodi u želudac, izazivajući brzo hlađenje udova. Ona stavlja težak teret na organe za varenje, i kada ovi organi završe svoj zadatak, nastupa osećaj slabosti ili klonulosti. Neki koji stalno preterano jedu, nazivaju ovaj osećaj glađu. Međutim,taj osećaj stvoren je preteranim radom organa za varenje. Ponekad se pojavi neosetljivost mozga i gubitak sklonosti za umne i telesne napore.PBZ 187.3

    Ovi neprijatni znaci deluju zato što je priroda izvršila svoj rad nepotrebnim trošenjem životne snage i što je potpu- no iscrpljena. Želudac govori: »Daj mi odmora!« Međutim, ovu slabost mnogi tumače kao zahtev za većom količinom hrane, pa tako, umesto da želucudaju odmor, stavljaju na njega drugi teret. Posledica toga je česta istrošenost organa za varenje, iako bi još mogli da obavljaju dobar posao.PBZ 187.4

    Za Subotu ne treba spremati mnogo obilniju i raznovrsniju hranu nego za ostale dane. Umesto toga, hrana morada bude mnogo jednostavnija i treba manje jesti, da bi bistar um bio spreman da razume duhovne istine. Pretovaren stomak znači opterećen mozak. Najdragocenije reči mogu se čuti, a sla bo ceniti, zato što je razum pometen neodgovarajućom hranom. Obilnim jelom u Subotu, mnogi se onesposobljavaju, više nego što misle, za primanje svetih subotnih blagoslova.PBZ 188.1

    Kuvanje u Subotu treba izbeći, ali zato nije potrebno jesti hladnu hranu. Kada je vreme hladno, hranu koja je spremljena dan ranije, treba podgrejati. Ali obedi, ma koliko jednostavni, treba da budu ukusni i privlačni. Naročito u porodicama u kojima ima dece, dobro je za Subotu pripremiti nešto što će se smatrati čašćenjem, nešto što porodi ca ne jede svaki dan.PBZ 188.2

    Nikakvo odlaganje reforme ne sme da se zapazi tamo gde se popušta rđavim navikama u ishrani. Kada zloupotreba želuca izazove rđavo varenje, treba učiniti napore i sačuvati preostalu moć ži- votnih snaga, uklanjanjem svakog tere ta. Posle duge zloupotrebe želudac možda nikada neće potpuno povratiti zdravlje, ali ispravan način ishrane sačuvaće ga od daljeg slabljenja i mnogi će se manjeviše potpuno oporaviti. Nije lako propisati pravila koja će odgovarati svakom slučaju, ali obraćanjem pažnje na prava načela ishrane, velike reforme mogu se sprovesti i kuvar neće imati potrebe da se stalno muči kušajući apetit.PBZ 188.3

    Umerenost u ishrani, nagrađena umnom i moralnom snagom, pomaže vladanju nad strastima. Preterano jedenje naročito šteti onima koji su spore na ravi. Oni treba da jedu umereno i da se dosta kreću. Ima ljudi i žena sa izuzetnim prirodnim sposobnostima,koji ne postižu ni pola od onoga što bi postigli, vežbajući samosavlađivanjem odricanje apetitu.PBZ 189.1

    Mnogi pisci i govornici čine ovakav propust. Posle obilnog jela oni se prihvate posla koji zahteva sedenje: čita nja, proučavanja ili pisanja, ne odvajajući vreme za telesne vežbe. Posledica toga su smetnje u slobodnom toku mi sli i reči. Oni ne mogu da pišu ili go vore snagom koja je potrebna za prodiranje do srca; njihovi napori su beživotni i besplodni.PBZ 189.2

    Oni na kojima počivaju velike odgovornosti, oni iznad svih ostalih — koji su čuvari duhovnih interesa, treba da budu ljudi dubokog osećanja i brzog shvatanja. Više nego ostali oni treba da budu umereni u ishrani. Bogata i preobilna hrana ne treba da ima mesta na njihovom stolu.PBZ 189.3

    Svakog dana ljudi na odgovornim položajima moraju da donose odluke od kojih zavise značajni rezultati. Često moraju brzo da misle, a ovo uspešno mogu da postignu samo oni koji primenjuju strogu umerenost. Um jača ispravnim korišćenjem telesnih i umnih snaga. Ako napor nije veliki, nova snaga dolazi sa svakim novim optereće njem. Na posao onih, koji treba da razmatraju značajne planove i donose značajne odluke, utiče zlo izazvano nepravilnom ishranom. Poremećen želu dac izaziva nesređeno i nepouzdano stanje uma. To često pokreće razdražljivost, grubost i nepravednost. Mno gi planovi koji bi bili blagoslov za svet, odbačeni su, a mnoge nepravedne, despotske, čak i surove mere, sprovođe ne su kao posledica bolesnog stanja izazvanog rđavim navikama u ishrani.PBZ 190.1

    Evo jednog saveta za sve koji rade sedeći ili umno neka oni koji imaju dovoljno moralne hrabrosti i samosavlađivanja pokusaju da za svaki obrok uzmu samo dve ili tri vrste jednostavne hrane i ne jedu više nego što je potrebno dase utoli glad. Vredno vežbajte svakog dana i videćete da ćete imati koristi.PBZ 190.2

    Jaki ljudi koji se marljivo bave telesnim poslom nisu primorani da budu obazri vi prema količini i kakvoći hrane, kao što to treba da čine ljudi koji rade sedeći, međutim, čak i ovi bili bi boljeg zdravlja kada bi sprovodili samosavlađivanje u jelu i piću.PBZ 190.3

    Neki žele da se odredi tačno pravilo njihove ishrane. Oni se prejedu i onda žale i stalno razmišljaju o onome što jedu i piju. To tako ne treba da bude. Niko za drugog ne može da postavi tačno pravilo. Svako treba načelno da radi i jača u zdravom rasuđivanju i samosavlađivanju.PBZ 190.4

    Naše telo je Hristova otkupljena svojina i mi nemamo slobodu da sa njim postupamo kako nam se sviđa. Svi koji razumeju zakone zdravlja, treba da shvate svoju obavezu da poslušaju ove zakone koje je Bog uspostavio u njihovom biću. Poslušnost zakonima zdravlja mora da postane predmet lične dužnosti. Mi sami moramo da snosimo posledice prekršenog zakona. Lično možemo da damo odgovor Bogu za naše navike i naš život. Pitanje koje nam je postavljeno zato nije: »Kakav je običaj u svetu«, već »Kako ću ja kao pojedinac da se ponašam prema Božjem prebivalištu koje mi je dato?«PBZ 190.5

    * * * * *

    Larger font
    Smaller font
    Copy
    Print
    Contents