POŠTUJ BOGA IMANJEM SVOJIM

“Koliko ti duguješ svome Gospodaru?” Hoćemo li se zadovoljiti da primamo od Boga blagoslove, a da mu za uzvrat ne damo ništa, čak ni desetak koji je On sebi zadržao kao svoj dio? Postao je običaj da čovjek sve iskoristi za svoju ličnu udobnost i ugađanje sebi, a ne da žrtvuje za Boga. Hoćemo li dalje primati Božje blagoslove ravnodušno, ne pružajući nikakve dokaze naše ljubavi?PM 184.1

Dragi mladići i djevojke, želite li postati Božji misionari? Želite li prihvatiti, više nego ikada ranije, dragocjene pouke koje se sastoje u tome da prinosite darove Gospodu, stavljajući u njegovu riznicu ono što vam je On velikodušno dao? Od svega što ste primili prinesite jedan dio Darodavcu sveg dobra kao dar zahvalnosti. Jedan dio treba takođe priložiti u blagajnu za misionarski rad, u zemlji i van nje.PM 184.2

Blago na nebesima. — Božje djelo treba da nam leži na srcu. Svjetlost istine koja je bila izvor blagoslova za jednu porodicu, biće takođe izvor blagoslova za druge porodice, ako se roditelji i djeca trude da tu istinu objave. Ali, kao što je Gospod rekao, prokletstvo će doći na mjesto blagoslova ako se Božji darovi, koji su nam tako obilno dati, upotrijebe na sebična zadovoljstva. Božji zahtjevi dolaze na prvo mjesto. Zatim treba da se brinemo za siromašne i bijedne. To je dužnost koju ne smijemo zanemariti, ma koliko nas to stajalo žrtve i samoodricanja.PM 184.3

“Da bude hrane u mojoj kući.” Naša je dužnost da budemo u svemu umjereni: u jelu, u piću i u odijevanju. Pri zidanju i ukraša-vanju svojih kuća mislimo ozbiljno na to da damo Bogu što njemu pripada, ne samo u obliku desetka nego takođe, koliko je moguće, u obliku prinosa i darova. Mnogi bi, kada bi htjeli, mogli skupiti blago na nebesima, ulažući u Božju riznicu desetke i dobrovoljne prinose.PM 184.4

Oni koji ozbiljno žele znati šta Bog očekuje od njih u pogledu njihovih dobara, trebalo bi da ispituju Sveto pismo Starog zavjeta i da u njemu traže uputstva koja je o toj temi dao Hrist, nevidljivi Vođa, koji je vodio izrailjski narod u njegovom dugom putovanju kroz pustinju. Trebalo bi svako od nas radije da pretrpi štetu i nepriliku nego da prisvoji dio koji treba da uđe u nebesku riznicu. Oni koji pažljivo i s vjerom čitaju Bibliju neće imati muke da shvate šta Gospod traži od njih u tom pogledu.PM 184.5

Bez izgovora. — U dan kada Bog bude sudio svakome po dje-lima koja je činio u tijelu, svaki izgovor koji sebičnost može sada navesti kao razlog za zadržavanje desetka, prinosa i darova nestaće kao rosa na suncu. Koliko njih bi se htjelo vratiti unazad i popraviti svoj karakter, da to nije zauvijek prekasno! Ali tada će biti prekasno da izmijene ono što je zabilježeno o ponašanju onih koji su Boga krali iz sedmice u sedmicu, iz mjeseca u mjesec, iz godine u godinu. Njihova će sudbina biti zauvijek zapečaćena.PM 185.1

Sebičnost je smrtni grijeh. Ljubav prema svome “ja”, bezbrižna ravnodušnost prema obavezi koju dugujemo Bogu i odbijanje da radimo kao vjerni upravitelji dovešće na krivce prokletstvo, kako je to Bog objavio. Takvi se grešnici odvajaju od Boga. Svojim riječima i svojim primjerom oni navode druge da preziru najjasnije Božje zapovijesti; zato im Bog ne može dati svoj blagoslov.PM 185.2

Desetak. — Gospod je rekao: Deseti dio vaših prihoda pripada meni. Vi treba da vaše darove i prinose donesete u moju riznicu, za napredak mog djela, da propovjednici objave Pismo onima koji su u tami.PM 185.3

Zar bi iko htio da se izloži opasnosti odbijajući da da Bogu što njemu pripada, povodeći se za nevjernim slugom koji je sakrio blago svoga gospodara? Hoćemo li i mi pokušavati da opravdavamo svoju nevjernost tužeći se na Boga: “Gospodaru, znao sam da si čovjek tvrd, da žanješ gdje nisi sijao, i kupiš gdje nisi vijao, te sam se pobojao i sakrio sam talanat u zemlju; evo, uzmi što je tvoje.” Nećemo li radije prinijeti Bogu svoje prinose zahvalnosti? (Instruktor mladih, 26. avgust 1897.)PM 185.4