HRIŠĆANSKA DRUŠTVENOST I UČTIVOST

Božji narod ne gaji dovoljno hrišćansku društvenost. Ova se grana vaspitanja ne smije zanemariti ili izgubiti iz vida u našim školama.PM 244.5

Učenici treba da nauče da nisu usamljeni atomi, nego da je svaki od njih jedna nit koja zajedno s drugim nitima sačinjava tkivo. Naročito u domu treba djeci dati ovu pouku. Tu se učenicima svaki dan pružaju prilike koje će im mnogo pomoći, ako ih budu znali iskoristiti, da razviju osobine društvenosti u svom karakteru. Na njima je da tako iskoriste vrijeme i prilike da izgrade karakter koji će ih učiniti srećnima i korisnima. Povući se u sebe, odbiti da činimo drugima dobro prijateljskim druženjem, znači lišiti se mnogih blagoslova, jer uzajamnim dodirom um se oplemenjuje i profinjuje. Društvenim vezama stvaraju se poznanstva i prijateljstva koja sje-dinjuju srca u atmosferi ljubavi, što je Bogu ugodno.PM 245.1

Naročito oni koji su okusili Hristovu ljubav treba da razvijaju društvene osobine, jer će tako moći duše zadobiti za Hrista. Ne treba da skrivaju Hrista u svom srcu kao željeno blago, skupocjeno i sveto, kome se samo oni raduju; ne treba da ograničavaju objavljivanje Hristove ljubavi samo na one koji su im simpatični. Učenici treba da se nauče da, po Hristovom primjeru, pokazuju živo interesovanje i naklonost prema onima koji su u najvećoj nevolji, iako ovi ne pripadaju uskom krugu njihovih odabranih prijatelja. Uvijek i svuda Isus se s ljubavlju interesovao za ljudsku porodicu i širio je oko sebe svjetlost radosne pobožnosti. Neka učenici nauče da idu njegovim tragom. Neka nauče da pokazuju hrišćansko interesovanje, nježno saosjećanje i ljubav prema svojim mladim drugovima, i neka se trude da ih privuku k Isusu. Hrist bi trebalo da je u njihovim srcima izvor žive vode koja teče za vječnost, osvježavajući sve koji dolaze s njima u dodir.PM 245.2

Ovaj rad za druge u času njihove potrebe, obavljan dobrovoljno i sa ljubavlju, mio je Bogu. Tako, dok još pohađaju školu, učenici mogu biti živi misionari za Boga ako su vjerni načelima svoje vjere. Sve ovo iziskuje vrijeme, ali to je vrijeme dobro upotrijebljeno, jer učenik na taj način uči kako da otkrije hrišćanstvo svijetu.PM 245.3

Hrist nije izbjegavao prijateljske veze sa drugima. Kad ga je neki farisej ili carinik pozvao na ručak, on se odazvao. Svaka riječ koju je izgovorio tom prilikom bila je slušaocima miris na život; vrijeme ručka bilo je za njega prilika da im iznese dragocjene pouke koje su odgovarale njihovim potrebama. Hrist je na taj način učio svoje učenike kako da se vladaju u društvu onih koji ne vjeruju, a kako u društvu onih koji vjeruju. (Svjedočanstva za crkvu, 6:172, 173)PM 245.4