PLEMENITI RAZGOVORI

Najučeniji nisu uvijek najuspješnija oruđa koja Bog može upo-trijebiti. Mnogi od njih su stavljeni na stranu i zamijenjeni drugima koji su imali manje prednosti da steknu znanje iz knjiga, ali koji su naučili praktične stvari potrebne za svakodnevni život. Mnogo puta oni koji se smatraju učenima prestaju da uče, smatraju da dovoljno znaju i da im ništa ne treba, odbijaju svaku pouku, čak i od Isusa, najvećeg Učitelja kojeg je svijet ikada poznavao.PM 257.2

Oni koji su povećali i razvili svoje umne sposobnosti marljivim istraživanjem Pisma kako bi upoznali Božju volju, moći će da budu korisni, jer je Božja riječ našla pristup u njihov život i karakter. Ova Riječ treba da izvrši svoje posebno djelo, djelo rastavljanja “duše i duha, i zglavaka i mozga, i da sudi mislima i namjerama srca”. (Jevrejima 4:12) Hraneći se Božjom riječju, hrišćanin postaje jak, umno i duhovno, sposoban da se bori za istinu i pravdu.PM 257.3

Nemojte da se zadovoljite nižim nivoom. — Zašto ima mladih, pa čak i onih u zrelim godinama, koji se tako lako daju navesti u iskušenje i grijeh? To je zato što ne proučavaju i ne razmišljaju o Božjoj riječi kao što bi trebalo. Kad bi oni cijenili Riječ Božju kako to ona zaslužuje, imali bi unutrašnje osjećanje pravde, duhovnu silu koja bi im dala snage da se odupru sotoninim iskušenjima. Mnogima nedostaje čvrsta i nepokolebljiva snaga volje u životu i karakteru zato što ne proučavaju Božje savjete i ne razmišljaju o njima. Ne ulažu potrebne napore kako bi se duh udaljio od svega što je nečisto i neistinito i usredotočio na ono što je čisto i sveto. Ne biraju onaj bolji dio koji je Marija izabrala kad je sjela kod Isusovih nogu da primi svete pouke božanskog Učitelja, da ih zatvori u srce i sprovede u život. Razmišljanje o onom što je sveto uzdiže i oplemenjuje um i pomaže da čovjek postane hrišćanin. Bog ne može primiti onoga koji umanjuje svoje duhovne moći tjelesnim željama, nedostojnim mislima, riječima i djelima. Nebo je čisto i sveto mjesto gdje niko ne može ući ako nije duhovan, plemenit, čist i svet. Nas čeka jedno djelo koje treba da obavimo za sebe, koje ćemo moći izvršiti samo onda ako primimo silu od Spasitelja. Trebalo bi da proučavamo Bibliju više nego ikoju drugu knjigu. Tre-balo bi da je ljubimo i slušamo kao Božji glas. Treba da razumijemo njene zahtjeve i zabrane, ono što treba da činimo i što ne smijemo da činimo, i da shvatimo njeno pravo značenje.PM 257.4

Gajimo nebeske misli.— Kada tražimo savjete u Božjoj riječi i kad proučavamo Pismo da u njemu nađemo svjetlost, nebeski anđeli se približavaju da utiču na naš um i rasvijetle naš razum da bismo mogli reći: “Riječi tvoje kad se jave, prosvjetljuju i urazumijuju proste.” (Psalam 119:130) Ne treba da se čudimo što mladi koji se smatraju hrišćanima tako malo misle o nebeskim stvarima kad vidimo koliko malo pažnje posvećuju Božjoj riječi. Oni ne slušaju Božje savjete, ne pokoravaju se njegovim uredbama, ne traže milost i mudrost odozgo da ne padnu opet u ranije grijehe i da iz svog ka-raktera odstrane i najmanji trag pokvarenosti. Evo šta je bila Davidova molitva: “Urazumi me o putu zapovijesti svojih, i razmišljaću o čudesima tvojim.” (Psalam 119:27)PM 258.1

Kada bi mladi, a i stariji, vodili kontrolu nad svojim mislima kada se okupe zajedno, razgovarali bi o onome što je čisto i plemenito. Ako je duh čist, ako su misli oplemenjene božanskom istinom, onda će i naše riječi biti čiste i plemenite, “kao zlatne jabuke u srebrnim sudovima”. Ali dok se hrišćani zadovoljavaju sadašnjim shvatanjem, svojim sadašnjim ponašanjem i svojim niskim duhovnim stanjem, njihovi će razgovori biti niski i nekorisni. Oni će biti “od zemlje, zemaljski”, neće biti prožeti duhom istine i neba, neće postići ni onaj nivo visine na kojem se nalaze obrazovani ljudi ovoga svijeta.PM 258.2

Odlučni napori za posvećenjem. — Kad Hrist i nebo postanu predmeti našeg razmišljanja, to će se primijetiti i u razgovoru. Govor će biti začinjen milošću; onaj koji govori pokazaće da je primio svoje vaspitanje u Hristovoj školi. Psalmista je rekao: “Put istine izabrah, zakone tvoje tražim.” (Psalam 119:30) On je u svoje srce slagao blago Božje riječi. Ona je ušla u njegov razum, ne zato da bi bila prezrena, već da bi je sprovodio u život.PM 258.3

Dan za danom, sat za satom, u nama treba da se odvija snažno napredovanje u samoodricanju i posvećenju. Tada će naša vanjska djela pokazati da Isus stanuje vjerom u našim srcima. Posvećenje nas ne sprečava u sticanju znanja; naprotiv, ono pomaže da se um razvija i podstiče ga da traži istinu kao sakriveno blago. Poznavanje Božje volje unapređuje posvećenje. Nebo postoji, i s kolikim žarom bi trebalo da se trudimo da dođemo u njega!PM 259.1

Obraćam se učenicima naših škola i pozivam ih da vjeruju u Isusa kao u svog Spasitelja. Vjerujte da je On spreman da vam pomogne svojom milošću ako mu se iskreno približite. Borite se u dobroj borbi vjere! Borite se za krunu života. Borite se, jer vas sotona želi zarobiti; ako se ne otrgnete iz njegovih kandži, bićete savladani i upropašćeni. Neprijatelj je ispred i iza vas, s desna i s lijeva; vi treba da ga zgazite. Borite se da dobijete krunu pobjede. Borite se, jer ako je ne zadobijete, izgubićete sve na ovom svijetu, a i na drugome. Borite se, ali neka to bude silom uskrslog Spasitelja. (Pregled i glasnik, 21. avgust 1888.; vidjeti i Temelji hrišćanskog vaspitanja, str. 129-137)PM 259.2