ISKUŠENJA NISU OPRAVDANJE ZA GRIJEH

Svaka pobuda naše prirode, svaka sposobnost našeg duha, svaka naklonost našeg srca treba da je pod stalnom kontrolom Božjeg Duha. Nema nijednog blagoslova koji Bog daje čovjeku, nijedne nevolje koju dopušta da ga snađe, a da se sotona ne bi mogao i htio time poslužiti da kuša, zbunjuje i uništi dušu ako mu damo i najmanju mogućnost. Prema tome, ma kolika bila duhovna svjetlost nekog čovjeka, ma koliko uživao naklonost i blagoslove neba, on treba stalno da hodi u poniznosti pred Gospodom, tražeći sa vjerom da Bog upravlja svakom njegovom mišlju i kontroliše svaku njegovu pobudu.PM 30.3

Svi koji se smatraju hrišćanima stoje pod svetom obavezom da sačuvaju mir i održe kontrolu nad sobom usred najžešćih izazova. Dužnosti koje su počivale na Mojsiju bile su mnogobrojne i teške, i malo će ljudi ikada biti tako teško iskušani kao on; ali to mu se nije uvažilo kao opravdanje za njegov grijeh. Bog stavlja svome narodu na raspolaganje dovoljnu pomoć i njegova djeca ne bi nikad bila igračka okolnosti kada bi se oslanjala na njegovu moć. Najveća iskušenja nisu opravdanje za grijeh. Ma kako bio velik pritisak kome je izložena jedna duša, svaki prestup je naš lični čin. Ni zemlja ni sile mraka nemaju moć da nekoga prisile na grijeh. Sotona napada na naše najslabije tačke; ipak, mi ne moramo pretrpiti poraz. Bio napad ma kako težak i iznenadan, uvijek ima pomoći u Bogu; njegovom silom možemo pobijediti. (Patrijarsi i proroci, str. 421)PM 31.1