SAMODISCIPLINA

“Bolji je spor na gnjev nego junak, i gospodar od svoga srca bolji je nego onaj koji uzme grad.” (Priče 16:32) Takav je pobijedio sebe, najjačeg neprijatelja s kojim se čovjek susreće.PM 77.1

Najočevidniji dokaz hrišćanske plemenitosti jeste vladanje so-bom. Onaj koji stoji nepokolebljiv u buri kleveta jedan je od Božjih heroja.PM 77.2

Vladati svojim duhom znači disciplinovati samoga sebe; to znači oduprijeti se zlu. To znači dovesti u sklad s uzvišenim mjerilom Božje pravde svaku našu riječ i svako naše djelo. Onaj koji je navikao da vlada svojim duhom znaće da se uzdigne iznad grubosti, vrijeđanja i omalovažavanja kojima je izložen svaki dan, i koja će tada prestati da ga čine neraspoloženim.PM 77.3

Božja je namjera da u životu ljudi ima potpunu vlast posvećeni razum, kojim upravlja božanska milost. Onaj koji vlada svojim duhom ima tu vlast.PM 77.4

Potpuna vlast nad sobom. — Karakter djece i mladih je vrlo osjetljiv. Upravo u to doba treba steći naviku vladanja sobom. Kraj domaćeg ognjišta i porodičnog stola vrši se uticaj čije će posljedice trajati vječno. Navike stečene u toku prvih godina života odlučiće, više nego svi prirodni darovi, da li će čovjek pobijediti ili biti po-ražen u bici života.PM 77.5

Nema možda pogreške zbog koje bi se mladi i stari toliko izgovarali kao zbog nestrpljivih riječi. Oni obično kažu kao izgovor: “Nisam razmislio. Nisam imao namjeru da to kažem.” Ali Božja riječ drukčije gleda na ovo. Pismo kaže: “Vidiš li čovjeka nagla u riječima? Više ima nade od ludaka nego od njega.” “Kao grad isprovaljivan i bez zidova, takav je čovjek koji nije gospodar nad sobom.”PM 77.6

Najveći dio neprilika, žalosti i ljutnji u životu potiče od razdra-žljive naravi. Naglim i naprasitim riječima, izgovorenim lakomisleno, može se u trenutku napraviti krivica koju cio život kajanja ne može izbrisati. Kolika su srca slomljena i prijateljstva izgubljena, koliki su životi uništeni grubim i naprasitim riječima onih koji bi mogli učiniti toliko dobra!PM 77.7

Preopterećenost u radu dovodi katkada do gubitka samokontrole. Ali Gospod nas ne primorava da radimo užurbano i nervozno. Mnogi uzimaju na sebe terete koje milostivi nebeski Otac nikad nije stavio na njih. Dužnosti koje nikad nije mislio da im povjeri dolaze brzo jedna za drugom. Bog želi da uvidimo da ne proslavljamo njegovo ime ako se pretovarujemo suviše teškim teretima, koji zamaraju naše srce i naš mozak, te u nama prouzrokuju zlu volju, razdražljivost i gunđanje. Treba da nosimo samo one odgovornosti koje je Spasitelj stavio na nas, vjerujući u njega i tako čuvajući čisto srce, puno zahvalnosti i saučešća.PM 78.1

Vladanje duhom. — U ćutnji leži velika sila. Ako ko na vas plane, ne odgovorite mu na isti način. Riječi progovorene u gnjevu djeluju kao bič i izazivaju još veći gnjev. Ali gnjev, dočekan ćutnjom, brzo iščezne. Neka hrišćanin zauzda svoj jezik, čvrsto odlučan da ne izgovori nijednu grubu i nestrpljivu riječ. Svaki put kad je njegova strpljivost stavljena na probu, zauzdan jezik mu osigurava pobjedu.PM 78.2

Niko ne može u svojoj sili vladati svojim duhom. Ali kroz Hrista svako može vladati sobom. On naše misli i riječi vodi poslušnosti prema Bogu. Hristova religija podvrgava osjećaje vlasti razuma i zauzdava jezik. Njen uticaj savladava nagao temperament, ispunjava srce strpljivošću i nježnošću.PM 78.3

Drži se Onoga koji ima punu vlast na nebu i na zemlji. Mada ti se često događa da te izdaju strpljenje i mir, ne napuštaj borbu. Ponovo se odluči, čvršće nego ikada, da ćeš ostati strpljiv, uprkos svim izazivanjima. I nikad nemoj skrenuti pogled sa svog božanskog Uzora. (Pregled i glasnik, 31. oktobar 1907.)PM 78.4

Nema izgovora za grijeh. — Nijedno iskušenje ne treba da služi kao izgovor za kakvo grešno djelo. Sotona likuje od veselja kada oni koji se zovu hrišćani nastoje da opravdaju svoje mane karaktera. Upravo to vodi u grijeh. Za grijeh nema izgovora. Svako Božje dijete koje se kaje i vjeruje može postići posvećen temperament i život sličan Hristovom životu. (Čežnja vijekova, str. 311)PM 78.5