Priznanje grijeha

Onima koji žele molitvu za obnavljanje svog zdravlja treba objasniti da prijestup Božjeg zakona, bilo prirodnog ili duhovnog, predstavlja grijeh, da se grijeh mora priznati i ostaviti ako žele da dobiju blagoslov.PBŽ 169.5

Pismo nam zapovijeda: »lspovjedajte dakle jedan drugome grijehe, i molite se Bogu jedan za drugoga, da ozdravljate.« (Jakov 5,16) Onome koji zahtijeva da se molimo za njega, iznesimo ove misli: »Mi ne možemo da čitamo šta je u srcu ili da znamo tajne vašeg života.To znate samo Vi i Bog. Ako se pokajete od svojih grijehova, Vaša je dužnost da ih ispovjedite.« Tajni grijeh treba ispovjediti Kristu, jedinom Posredniku između Boga i čovjeka. Jer »ako ko sagreši, imamo zastupnika kod oca,Isusa Hrista pravednika«. (1. Ivanova2,1) (229) Svaki grijeh je uvreda Boga i treba ga preko Krista, priznati Njemu. Svaki javni grijeh treba javno priznati. Zlo naneseno bližnjem treba priznati baš onome kome je naneseno. Ako je neko ko traži ozdravljenje kriv za ogovaranje,ako je posijao nesuglasice u domu, susjedstvu ili crkvi i ako je izazvao otuđenost i nesporazum, ako je ma kakvim rđavim postupkom druge naveo na grijeh, treba to da ispovjedi Bogu i onima koji su uvrijeđeni. »Ako priznajemo grehe svoje, veran je i pravedan da nam oprosti grehe naše, i očisti nas od svake nepravde.« (1. Ivanova 1,9)PBŽ 170.1

Kada se isprave nepravde, onda u tihoj vjeri potrebe bolesnih možemo da iznesemo pred Gospoda, kao što nam Njegov Duh pokazuje. On zna svakog pojedinca po imenu i brine se za svakoga kao da na Zemlji ne postoji niko drugi za koga je dao svog ljubljenog Sina. Bolesnike treba ohrabriti da se pouzdaju u Njega i budu radosni zato što je Božja ljubav tako velika i pouzdana. Zabrinutost za sebe izaziva slabost i bolest. Kada bi poželjeli da se uzdignu iznad potištenosti i sumornosti,njihovi izgledi za ozdravljenje bili bi veći, jer »oko je Gospodnje na onimakoji čekaju milost Njegovu«. (Psalam33,18)PBŽ 170.2

U molitvi za bolesne treba da se sjetimo da mi »ne znamo zašto ćemo se moliti«. (Rimljanima 8,26) Mi ne znamo da li će blagoslov koji želimo biti najbolji ili ne. Zato naše molitve treba da sadrže i ovu misao: »Gospode, Ti znaš svaku tajnu duše. Ti poznaješ ove osobe. Isus, njihov Zastupnik, dao je svoj život za njih. Njegova ljubav prema njima veća je nego što naša može da bude. Ako je Tebi na slavu i za dobro nevoljnika, mi Te u ime Isusovo,molimo da se povrati zdravlje. Ako nije (230) tvoja volja da ozdrave, molimo Te da ih Tvoja blagodet tješi i da ih Tvoje prisustvo podupre u njihovim patnjama.«PBŽ 170.3

Bog poznaje kraj prije početka. On poznaje srca svih ljudi. On čita svaku tajnu duše. On zna da li će oni za koje se molimo moći ili neće moći da izdrže iskušenja koja bi došla na njih kada bi duže živjeli. On zna da li bi njihov život bio blagoslov ili zamka za njih i za svijet. To je jedan od razloga zašto treba, kada iznosimo naše molitve, ozbiljno da kažemo: »Ne moja volja, nego tvoja.« (Luka 22,42) Isus je dodao ove riječi poniznosti Božjoj mudrosti i volji kada se molio u Getsimanskom vrtu:»Oče moj! ako je moguće da me mimoiđe čaša ova.« (Matej 26,39) Kada su ove riječi odgovarale Njemu, Božjem Sinu, koliko su prikladnije za usne smrtnog, grešnog čovjeka!PBŽ 171.1

Najbolje ćemo postupiti, kada svoje želje povjerimo mudrom nebeskom Ocu i kada sve predamo Njemu u savršenom povjerenju. Mi znamo da će nas Bog uslišiti, ako tražimo po Njegovoj volji. Ali naturati svoje molitve bez poniznog duha nije dobro; naše molitve moraju da dobiju oblik molbe,a ne zapovijesti.PBŽ 171.2

Ima slučajeva kada Bog svojom božanskom silom odlučno obnavlja zdravlje. Međutim, ne iscjeljuju se svi bolesnici. Mnogi su sklonjeni da spavaju u Isusu. Ivan na ostrvu Patmosu dobio je nalog da napiše: »Blago mrtvima koji umiru u Gospodu otsad. Da, govori Duh, da počinu od trudova svojih: jer dela njihova idu za njima.« (Otkrivenje14,13) Iz ovog vidimo da ako osobe ne ozdrave, ne smijemo ih ocijeniti kao one koji nemaju vjeru.PBŽ 171.3

Svi želimo hitan i neposredan odgovor (231) na svoje molitve i padamo u iskušenje da se obeshrabrimo ako odgovor kasni ili dolazi u neočekivanom obliku. Međutim, Bog je suviše mudar da bi odgovorio na naše molitve uvijek u isto vrijeme i na isti način, onako kao što želimo. On će učiniti više i ono što je bolje za nas, a ne samo da ispuni sve naše želje. Pošto možemo da se pouzdamo u Njegovu mudrost i ljubav, ne treba da Ga molimo da pristane uz našu volju, već treba da tražimo da počne i dovrši svoju namjeru. Naše želje i interesi treba da se izgube u Njegovoj volji. Ova iskustva koja kušaju vjeru za naše su dobro. Pomoću njih pokazuje se da li je naša vjera prava i iskrena, da li počiva na Riječi samoga Boga, ili je, zavisno od okolnosti, nesigurna i promjenljiva. Vjera jača vježbanjem. Mi moramo dopustiti da strpljenje radi svoj savršeni posao, sjećajući se da u Pismu ima dragocijenih obećanja za one koji čekaju na Gospoda.PBŽ 171.4

Svi ne razumiju ova načela. Mnogi koji traže Gospodnju iscjeljujuću milost misle da moraju dobiti neposredan i brz odgovor na svoje molitve ili je njihova vjera nesavršena. Zbog ovoga one koji su oslabljeni bolešću treba mudro posavjetovati, da razborito rade. Oni ne treba da potcijene svoju dužnost prema prijateljima koji će ih možda nadživjeti, ili da zanemare upotrebu prirodnih sredstava za obnavljanje zdravlja.PBŽ 172.1

Ovdje se često nalazi opasnost da se učini greška. Vjerujući da će izliječenje stići kao odgovor na molitvu, mnogi se boje da učine bilo šta što bi izgledalo da ukazuje na nedostatak vjere. Međutim,oni ne treba da zanemare sređivanje svojih poslova onako kako bi željeli ako očekuju da će ih smrt odnijeti. Ne treba da se boje da izuste riječi ohrabrenja ili savjeta, koje žele da upute u času rastanka svojim dragima. Oni koji traže iscjeljenje (232) molitvom ne smiju da zanemare korišćenje ljekovitih sredstava koje imaju nadohvat ruke. Upotreba takvih lijekova, koje je Bog obezbijedio da otklone boli pomognu prirodi u njenom poslu obnove, nije odricanje vjere. Kada sarađujemo s Bogom i kada sami stvaramo stanje pogodno za izlječenje, to ne predstavlja nikakvo odricanje vjere. Bog je prepustio našoj moći sticanje znanja o zakonima života. Ovo znanje stavljeno nam je nadomak ruke da ga koristimo. Mi treba da koristimo svako sredstvo za obnovu zdravlja, koristeći svaku moguću prednost, radeći u skladu s prirodnim zakonima. Kada smo se molili za oporavak bolesnika, mi možemo da radimo s još većom snagom, zahvaljujući Bogu što imamo prednost da sarađujemo s Njim, tražeći Njegov blagoslov za sredstva koja je On obezbijedio.PBŽ 172.2

Mi treba da koristimo svako sredstvo za obnovu zdravlja, koristeći svaku moguću prednost, radeći u skladu s prirodnim zakonima.PBŽ 173.1

Mi imamo Božje odobrenje za korišćenje ljekovitih sredstava. Jezekija, judejski car, bio je bolestan i Božji prorok donio mu je vijest da će umrijeti. On je povikao ka Gospodu i Gospod je čuo svoga slugu i poslao mu vijest da će 15 godina biti dodato njegovom životu. Jedna Gospodnja riječ mogla je odmah da izliječi Jezekiju, ali stigla su naročita uputstva: »Da uzmu grudu suhih smokava i priviju na otok, te će ozdraviti.« (lzaija 38,21)PBŽ 173.2

»Jer bi me sakrio u kolibi svojoj
u zlo doba; sklonio bi me pod
krovom šatora svojega;
na kamenu goru popeo bi me. Tada
bih podigao glavu svoju
pred neprijateljima koji bi me
opkolili; prineo bih u njegovu
šatoru žrtvu hvale;
zapevao bih i hvalio Gospoda.«PBŽ 173.3

Psalam 27,5. 6.

(233) Jednom prilikom Hristos je namazao oči slijepom čovjeku kalom i naredio mu: »Idi umij se u banji Silomskoj... Otide dakle i umi se, i dođe gledajući.« (Ivan 9,7) Veliki lscjelitelj mogao je da izvrši iscjeljenje samo svojom silom, ali Krist je ipak upotrijebio jednostavna prirodna sredstva. Iako nije podsticao liječenje lijekovima, On je odobravao upotrebu jednostavnih prirodnih lijekova.PBŽ 173.4

Kada smo se molili za ozdravljenje bolesnika, bez obzira na ishod slučaja, nemojmo izgubiti vjeru u Boga. Ako smo pozvani da podnesemo gubitak,prihvatimo gorku čašu, imajući na umu da je Očeva ruka podržava na našim usnama. Međutim, ako se zdravlje povrati ne smije se zaboraviti da primalac iscjeljujuće milosti treba da se potčini novim, obnovljenim obavezama premaStvoritelju. Poslije izliječenja deset gubavaca, samo jedan se vratio da pronađe Isusa i oda Mu slavu. Neka niko od nas ne bude kao ona nezahvalna devetorica čija su srca ostala nedirnuta Božjom milošću. »Svaki dobri dar i svaki poklon savršeni odozgo je, dolazi od oca svetlosti, u kojega nema promenjivanja ni menjanja videla i mraka.« (Jakov 1,17)PBŽ 173.5