Ishrana djeteta

Najbolja hrana za dijete je hrana koju daje priroda. Ono ne smije nepotrebno da bude lišeno hrane. Bezdušno je da majka pokuša da se oslobodi, zbog udobnosti ili društvenih razloga, nježne dužnosti da doji svoje malo dijete.PBŽ 292.4

Majka koja dozvoljava da neko drugi doji njeno dijete, treba dobro da razmotri kakav može da bude ishod. U većoj ili manjoj mjeri dojilja prenosi svoje raspoloženje i narav na dijete koje doji.PBŽ 292.5

Značaj vaspitavanja djece s ciljem da steknu prave navike u uzimanju hrane, teško se može dovoljno procijeniti. Djeca treba da nauče da jedu da bi živjela, a ne da žive da bi jela. Vaspitavanje djeteta treba da otpočne još u majčinom naručju. Djetetu treba dati hranu samo u redovnim vremenskim razmacima, a rjeđe kako postaje starije. Ne treba mu davati slatkiše ili hranu za starije osobe,koju ono nije sposobno da svari. Brižljivost i redovnost u ishrani male djece,neće samo dati zdravlje i na taj način doprinijeti da postanu tihi i dobroćudni, nego će položiti temelj navikama i biće im blagoslov u kasnijim godinama.PBŽ 292.6

»Uči dete prema putu kojim će ići,
pa neće otstupiti od njega ni kad ostari.«PBŽ 293.1

Priče 22,6.

(384) Kako djeca rastu, počevši od najranijeg djetinjstva, tako treba obraćati veliku pažnju vaspitavanju njihovog ukusa i apetita. Često im se dopušta da jedu ono što odaberu i kada odaberu, bez obzira na potrebe zdravlja. Trud i novac koji se tako često rasipaju na nezdrave slatkiše, navode mlade da misle da je najviši cilj života, i cilj koji donosi najviše sreće, onaj koji omogućava popuštanje apetitu. Ishod ovakvog vaspitanja je pretjerano jedenje, zatim bolest, kojoj obično slijedi liječenje otrovnim lijekovima.PBŽ 293.2

Roditelji treba da vaspitavaju apetit svoje djece i ne smiju dopustiti upotrebu nezdrave hrane. Međutim, u naporima oko pripremanja zdrave ishrane,treba da budu pažljivi da ne griješe tražeći od djece da jedu ono što nije ukusno ili da jedu više nego što treba. Djeca imaju prava da nešto više vole i kada su ove želje razumne to treba poštovati.PBŽ 293.3

Redovnog uzimanja hrane treba se brižljivo pridržavati. Između obroka ne smije se ništa jesti, nikakvi slatkiši, orasi, voće ili hrana bilo koje vrste. Neurednost u jedenju razara zdrav i normalan rad organa za varenje, na štetu koja se nanosi zdravlju i raspoloženju. Prilazeći stolu djeca ne pokazuju ljubav prema zdravoj hrani; njihov apetit traži ono što je štetno za njih.PBŽ 293.4

Majke koje ispunjavaju želje svoje djece, po cijenu zdravlja i dobre naravi,siju sjeme zla koje će izniknuti i donijeti rod. Popuštanje samome sebi raste sa razvojem djeteta, na račun umne i tjelesne snage. Majke koje ovako rade žnjeće u gorčini sjeme koje su posijale. One će gledati svoju djecu kako rastu, nesposobna da umom i karakterom izvrše plemeniti i korisni posao u društvu ili domu. Duhovne, umne i tjelesne (385) snage slabe pod uticajem nezdrave hrane. Savjest otupi, a mogućnost zaprimanje dobrih utisaka se smanjuje.PBŽ 293.5

U poučavanju djece da vladaju apetitom i da se hrane u skladu s potrebama zdravlja, treba objasniti da se odriču samo onoga što im škodi. Oni se odriču štetnog u korist nečeg boljeg. Neka sto bude postavljen privlačno i ukusno, snabdjeven dobrim namirnicama koje je Bog tako obilno davao. Neka objedi budu radosni, srećni časovi. Pošto uživamo u Božjim darovima,odgovorimo zahvalnim proslavljanjem Darodavca.PBŽ 294.1