Loading...
Larger font
Smaller font
Copy
Print
Contents
U Potrazi Za Boljim Životom - Contents
  • Results
  • Related
  • Featured
No results found for: "".
  • Weighted Relevancy
  • Content Sequence
  • Relevancy
  • Earliest First
  • Latest First
    Larger font
    Smaller font
    Copy
    Print
    Contents

    4 - DODIR VJERE

    Nemojte gledati na sebe,već na Krista.

    (59) »Samo ako se dotaknem haljine njegove, ozdraviću.«(Matej 9,21) Ove riječi izgovorila je jedna sirota žena- žena koja je bolovala dvanaest godina od bolesti koja je opteretila njen život. Ona je potrošila sve što je imala na ljekare i lijekove, ali je samo proglašena neizlječivom. Kada je čula o velikom Iscjelitelju, njena nada je oživjela.Pomislila je: »Samo kada bih mogla da priđem dovoljno blizu i govorim s Njim, bila bih izliječena.« Krist je bio na putu prema kući jevrejskog rabina Jaira, koji Ga je zamolio da dođe i izliječi njegovu kćer. Molba slomljenog srca: »Kći je moja na samrti; da dođeš i da metneš na nju ruke da ozdravi«(Marko 5,23), dirnula je nježno i osjećajno Kristovo srce i On je odmah krenuo prema kući ovog starješine.PBŽ 36.1

    Međutim, sporo su napredovali, jer je masa sa svih strana gurala Isusa. Krčeći sebi put kroz masu, Spasitelj se približavao mjestu na kome je stajala bolesna žena. Ona je uzaludno pokušavala da Mu se približi. Sada joj se pružala prilika. Nije imala nikakvu mogućnost (60) da govori s Njim. Ona nije željela da ometa Njegovo sporo napredovanje. Međutim, čula je da ozdravljenje nastupa od dodira Njegovih haljina; i bojeći se da ne izgubi svoju jedinu priliku za ozdravljenje, progurala se naprijed, govoreći sama sebi: »Samo ako se dotaknem haljine njegove, ozdraviću.«PBŽ 36.2

    Krist je znao svaku pomisao njenoga uma, pa se uputio prema mjestu na kome je stajala. Shvatio je njenu veliku potrebu i zato joj je pomogao da iskaže vjeru.PBŽ 36.3

    Dok je prolazio, ona se nagnula naprijed i uspjela da dotakne rub Njegove haljine. Od toga trenutka znala je da je ozdravila. U tom dodiru bila je zbijena vjera njenog života i odmah je nestalo njenih bolova i slabosti. Osjetila je drhtaj, kao od dodira električne struje, koji je prošao kroz svako vlakno njenog bića. Osjećaj savršenog zdravlja ovladaoje njom. »I oseti u telu da ozdravi od bolesti.« (stih 29)PBŽ 36.4

    Zahvalna žena željela je da izrazi svoju zahvalnost moćnom Ljekaru, koji je jednim dodirom učinio za nju više nego svi iscjelitelji za dvanaest dugih godina, ali nije se usuđivala. Sa zahvalnim srcem pokušala je da se udalji iz mnoštva. Lznenada, Isus je zastao i, gledajući okolo, upitao: »Ko je to što se dotače mene?«PBŽ 37.1

    Gledajući Ga začuđeno, Petar je odgovorio: »Učitelju, narod te opkolio i gurka te, a ti kažeš: ko je to što se dotače mene?« (Luka 8,45)PBŽ 37.2

    »Neko se dotače mene«, rekao je Isus,»jer ja osetih silu koja izađe iz mene.«(stih 46) On je mogao da razlikuje dodir vjere od slučajnog dodira nemarnog mnoštva. Neko Ga je dodirnuo sa dubokim ciljem i dobio odgovor.PBŽ 37.3

    Krist nije postavio ovo pitanje samo (61) radi svog ličnog saznanja. On je htio da pouči narod, svoje učenike i ženu. On je želio da bolesnicu nadahne nadom. Želio je da ukaže na činjenicu da je vjera donijela silu iscjeljenja. Pored povjerenja ove žene ne smije se izostaviti objašnjenje. Bog mora da se proslavi njenim zahvalnim priznanjem. Krist je želio da ona shvati da je odobreno njeno djelo vjere. Nije želio da ode samo sa pola blagoslova. Ona nije trebalo da ostane u neznanju da je On znao za njene patnje, ali i o Njegovoj ljubavi punoj milosti, kao i potvrdi njene vjere u Njegovu moć da spase svekoji dolaze k Njemu.PBŽ 37.4

    Gledajući pravo prema ženi, Krist je nastojao da dozna ko Ga je dotakao. Smatrajući prikrivanje uzaludnim, prišla je dršćući i bacila Mu se pred noge. Sa suzama zahvalnicama rekla Mu je pred cijelim narodom, zašto je dodirnula Njegove haljine i kako se odmah izliječila. S Kristovih usana nije potekla nijedna riječ prekora, iako se plašila da je njeno djelo dodira Njegovih haljina bilo djelo drskosti. On je izgovorio samo riječi odobravanja. One su dolazile iz srca punog ljubavi, ispunjenog osjećanjem za ljudske patnje. »Ne boj se, kćeri«, rekao (62) je nežno, »vera tvoja pomože ti; idi s mirom.« (stih 48) Ovo su bile riječi radosti za nju. Njenu radost nije više zagorčavala bojazan da je učinila uvredu.PBŽ 37.5

    Ljubopitljivo mnoštvo koje se tiskalo oko Isusa, nije dobilo nikakvu životnu snagu. Međutim, žena koja je patila i koja Ga je u vjeri dodirnula, dobila je ozdravljenje. U duhovnom pogledu slučajni dodir razlikuje se od dodira vjere.Vjerovanje u Krista samo kao u Spasitelja svijeta nikada ne može donijeti ozdravljenje duši. Vjera koja spasava nije samo saglasnost sa istinom Evanđelja. Prava vjera prihvata Krista kao ličnog Spasitelja. Bog je dao svog jedinorodnog Sina da vjerom u Njega »ne poginem, nego da imam život večni«. (Ivan 3,16) Kada, po Njegovoj riječi, dođem Kristu treba da vjerujem da primam Njegovu spasavajuću blagodat. Život kojim sada živim, treba da »živim verom sina Božijega, kojemu omileh, i predade sebe za mene«. (Galaćanima 2,20)PBŽ 38.1

    Mnogi vjeru smatraju mišljenjem. Spasavajuća vjera je ugovor koji omogućava onima koji prime Krista, da stupe u zavjetni odnos s Bogom. Živa vjera znači povećanje snage, povjerenje kojim - Kristovom blagodeti - duša postaje sila koja pobjeđuje.PBŽ 38.2

    Vjera je pobjednik moćniji od smrti.Kada bi se bolesnici mogli tako voditi da svoje oči vjerom uprave na moćnog lscjelitelja, vidjeli bismo divan hod. To će donijeti zdravlje tijelu i duši.PBŽ 38.3

    Kada radite za žrtve rđavih navika,umjesto da ukazujete na beznadežnost i propast kojima hrle, skrenite njihov pogled na Isusa. Prikujte ih za slavu nebeskih događaja. Ovo će doprinijeti spasenju tijela i duše mnogo više, nego što će učiniti strah od groba koji se često (63) nameće bespomoćnima i očigledno beznadežnima.PBŽ 38.4

    Larger font
    Smaller font
    Copy
    Print
    Contents