Loading...
Larger font
Smaller font
Copy
Print
Contents
U Potrazi Za Boljim Životom - Contents
  • Results
  • Related
  • Featured
No results found for: "".
  • Weighted Relevancy
  • Content Sequence
  • Relevancy
  • Earliest First
  • Latest First
    Larger font
    Smaller font
    Copy
    Print
    Contents

    Pouka iz Mojsijevog života

    Proučavajte Mojsijevo iskustvo. Vaspitanje koje je dobio u Egiptu, kao faraonov unuk i budući nasljednik prijestolja, bilo je veoma temeljito. Sve što je bilo predviđeno da nauči i postane mudar čovjek, prema egipatskom shvatanju mudrosti, nije bilo zanemareno. On je primio najviše građansko i vojno vaspitanje. Lično je smatrao da je potpuno spreman za djelo izbavljenja Izraela izropstva. Međutim, Bog je drukčije rasuđivao. Njegovo proviđenje je odredilo da Mojsije provede 40 godina kao pastir vaspitavajući se u pustinji.PBŽ 373.5

    Vaspitanje koje je Mojsije dobio u Egiptu bilo mu je pomoć u mnogom pogledu; ali, najdragocijenija priprema za njegovo životno djelo bila je ona koju je stekao, dok je bio zaposlen kao pastir. Mojsije je bio plahovite naravi. U Egiptu kao uspješan vojskovođa ili miljenik faraona i naroda, navikao je da ga hvale i da mu laskaju. On je privlačio narod. Nadao se da će svojim snagama izvršiti djelo oslobođenja Izraela. Pouka koju je trebalo da nauči kaoBožji predstavnik veoma se razlikovala. Dok je svoje stado vodio kroz planinsku divljinu i na zelene livade u dolinama, on je učio o vjeri i poniznosti, strpljenju, krotosti i požrtvovanju. Naučio je da brine o slabima, da njeguje (475) bolesne, da traži izgubljene, da podnosi nepokorne, da vodi računa o jaganjcima i hrani stare i slabe. U ovom poslu Mojsije se približio Velikom Pastiru. On je bio čvrsto sjedinjen sa Svecem Izraelovim. On više nije zamišljao da će izvršiti veliki posao. Želio je da izvrši posao koji mu je bio povjeren, vjerno, kao Bogu. Prepoznao je Božje prisustvo u svojoj okolini. Cijela priroda mu je govorila o Nevidljivom.Poznavao je Boga kao ličnoga Boga i razmatrajući Njegov karakter, sve potpunije prihvatao saznanje o Njegovoj prisutnosti. On je našao utočište u vječnom naručju.PBŽ 374.1

    Poslije ovakvog iskustva, Mojsije je čuo poziv sa Neba da svoj pastirski štap zamijeni skiptrom vlasti, da napusti svoje stado ovaca i preuzme vođstvo Izraela. Božansko naređenje zateklo ga je pritisnutog malodušnošću, nedostatkom samopouzdanja i sporim izražavanjem. Bio je ophrvan osjećanjem svoje nesposobnosti da bude predstavnik Boga. Međutim, prihvatio je zadatak, potpuno poklanjajući svoje povjerenje Gospodu. Veličina njegovog zadatka pokrenula je najbolje snage njegovog uma. Bog je blagoslovio njegovu poslušnost i on je postao rječit, pun nade, priseban, osposobljen za najveći zadatak koji je ikada povjeren čovjeku. Za njega je napisano: »Ali ne usta više prorok u Izrailju kao Mojsije, kojega Gospod pozna licem k licu.« (5. Mojsijeva 34,10)PBŽ 374.2

    »Jer uzvišivanje ne dolazi ni od istoka ni od zapada ni od pustinje; nego je Bog sudija, jednoga ponižuje a drugoga uzvišuje.«Psalam 75, 6. 7.PBŽ 375.1

    (476) Neka oni koji smatraju da njihov posao ima nisku cijenu i koji žarko žele položaj sa većom odgovornošću, uzmu u obzir da »uzvišivanje ne dolazi ni od istoka ni od zapada ni od pustinje; nego je Bog sudija, jednoga ponižuje a drugoga uzvišuje«. (Psalam 75,6.7) Svaki čovjek ima svoje mjesto u vječnom planu Neba. Da li ćemo zauzeti to mjesto zavisi od naše vjernosti u saradnji s Bogom.PBŽ 375.2

    Čuvajmo se samosažaljenja. Nemojmo nikada popuštati osjećanju da nismo cijenjeni onoliko koliko bi to trebalo, da se naši napori ne cijene, da je naš posao težak. Neka sjećanje na ono što je Krist pretrpio za nas utiša svako gunđanje u mislima. S nama se postupa bolje nego što se postupalo sa našimGospodom. »A ti li ćeš tražiti sebi velike stvari? Ne traži.« (Jeremija 45,5) Gospod u svom djelu nema mjesta za one koji imaju veću želju da zadobiju krunu nego da nose krst. On želi ljude koji su mnogo pažljiviji u vršenju svoje (477) dužnosti, nego u primanju svoje nagrade - ljudi koji se mnogo više brinu za načelo nego za unapređenje.PBŽ 375.3

    Posao poniznih i onih koji rade kao Bogu, više vrijedi nego posao onih koji ističu svoj radni polet i koji imaju visoko mišljenje o sebi. Oni koji se mnogo razmeću, skreću pažnju na sebe, postavljajući se između naroda i Boga,njihov posao često se pokaže kao promašaj. »Mudrost je glavno; pribavi mudrost, i za sve imanje svoje pribavi razum. Podiži je i ona će te uzvisiti, proslaviće te kad je zagrliš.« (Priče 4,7.8)PBŽ 375.4

    Mnogi su se ukalupili u pogrešan način rada zato što nisu odlučili da se svojski založe i izvrše reformu. Međutim, to ne smije da se dogodi. Oni mogu da gaje svoje snage za izvršenje najbolje službe i zato će uvek biti traženi. Oni će biti cijenjeni onoliko koliko vrijede.PBŽ 375.5

    Ako je neko osposobljen za viši položaj, Gospod će staviti teret, ne samo na njega, već i na one koji su ga ispitivali, koji poznaju njegovu vrijednost i koji mogu razborito da ga pokreću naprijed. Oni koji, iz dana u dan, vjerno izvršavaju svoj određeni posao, čuće u vremenu koje Bog odredi Njegov poziv: »Popni se više.«PBŽ 375.6

    Anđeli sa Neba posjetili su pastire koji su čuvali svoja stada na vitlejemskimbrežuljcima. Tako i danas, dok ponizni Gospodnji radnik ide za svojim poslom, anđeli Gospodnji stoje porednjega, slušajući njegove riječi, bilježeći način na koji je izvršio svoj posao, da vide da li mu je moguće povjeriti veće odgovornosti.PBŽ 376.1

    Bog ne cijeni ljude po njihovom bogatstvu, njihovom obrazovanju ili njihovom položaju. On ih cijeni po čistoti pobude i ljepoti njihovog karaktera. On(478) gleda da vidi koliko imaju od Njegovog Duha i koliko sličnosti s Njim otkriva njihov život. Da bi neko mogao da postane veliki u Božjem carstvu, treba da bude kao malo dijete u poniznosti, jednostavnosti vjere i čistoti ljubavi.PBŽ 376.2

    »Znajte«, rekao je Isus, »da knezovi narodni zapovedaju narodom, i poglavari upravljaju njim. Ali među vama da ne bude tako; nego koji hoće da bude veći među vama, da vam služi.« (Matej20,25.26)PBŽ 376.3

    Od svih darova koje Nebo poklanja ljudima, zajednica s Kristom u Njegovim patnjama je najznačajniji izraz poverenja i najviša čast. Ni Enoh koji je uzet na Nebo, ni Ilija koji se uzneo u vatrenim kolima nisu bili veći ili više poštovani od Ivana Krstitelja koji je sam umro u tamnici. »Jer se vama darova Hrista radi ne samo da ga verujete nego i da stradate za nj.« (Filipljanima 1,29)PBŽ 376.4

    Larger font
    Smaller font
    Copy
    Print
    Contents