»Možeš me očistiti!«

(67) Guba bi bila najstrašnija od svih bolesti koje su bile poznate na Istoku. Njen neizlječivi i zarazni karakter i užasne posljedice na žrtvama, ispunjavali su i najhrabrijeg strahom. Jevreji su je smatrali kaznom za neki grijeh i zbog toga je nazvana »udar«, »prst Božji«. Duboko ukorijenjena, neiskorjenjiva, smrtonosna smatrana je obilježjem grijeha.PBŽ 41.6

Obredni zakon proglašavao je gubavca nečistim. Sve što je dotakao bilo je nečisto. Vazduh je bio zagađen njegovim disanjem. Kao neko ko je već mrtav, bio je isključen iz ljudskih prebivališta. Onaj na koga se sumnjalo da je obolio od ove bolesti, morao je da se pokaže sveštenicima koji su trebalo da ispitaju slučaj i odluče o njemu. Ako je proglašen gubavim, odmah je bio odvojen od svoje porodice, odbačen od društva Izraelaca i osuđen na druženje samo s onima koji su oboljeli od iste bolesti. Čak ni carevi, ni starješine, nisu mogli biti izuzetak. Vladar, obolio od ove strašne bolesti, morao je da ostavi skiptar i da se kloni društva.PBŽ 41.7

Odvojen od svojih prijatelja i svojerodbine, gubavac je morao da nosi prokletstvo svoje bolesti. Bio je obavezan da objavi svoju nesreću, da pocijepa svoje haljine i oglasi uzbunu, opominjući sve da bježe od njegovog zaraznog prisustva. Uzvik »nečisti«, »nečisti«,koji je izgovoren tužnim glasom i dopirao iz usamljenog mjesta izgnanstva, bio je znak koji je slušan sa strahom i užasom.PBŽ 42.1

»Ko će čisto izvaditi iz nečista?
Niko.«PBŽ 42.2

O Jobu 14,4.

»Učini mi, Bože, čisto srce, i duh
prav ponovi u meni.«PBŽ 42.3

Psalam 51, 10.

(68) U oblasti Kristove službe bilo je mnogo ovakvih paćenika, i kada je vijest o Njegovom radu doprla do njih, našao se jedan u čijem je srcu počela da uzrasta vjera. Kada bi mogao da stigne do Isusa, mogao bi da se izliječi. Ali, kako može da pronađe Isusa? Osuđen na stalnu odvojenost, kako može da se pojavi pred Iscjeliteljem? A da li će Krist htjeti da ga izliječi? Da li će On, kao i farizeji, pa čak i ljekari, izgovoriti prokletstvo nad njim i opomenuti ga da se ukloni iz ljudskih prebivališta?PBŽ 42.4

Razmišljao je o svemu što je slušao o Isusu. Nijedan od onih koji su tražili Njegovu pomoć, nije bio odbijen. Nesrećni čovjek odlučio je da pronađe Spasitelja. Iako isključen iz gradova,možda će moći da prepreči Njegov put s neke sporedne staze duž planinskihputeva, ili Ga naći dok poučava izvan gradova. Teškoće su velike, ali u Njemu je njegova jedina nada.PBŽ 42.5

Stojeći u daljini gubavac je uspio dauhvati neke riječi sa Spasiteljevih usana. Vidio Ga je kako polaže ruke na bolesne. Vidio je hromog, slijepog, oduzetog i one koji su umirali od raznih bolesti kako zdravi ustaju, hvaleći Boga za izbavljenje. Njegova vjera je jačala. Sve (69) više približavao se mnoštvu koje je slušalo. Zaboravio je ograničenja koja su mu postavljena, bezbjednost ljudi, straha s kojim su ga svi ljudi posmatrali. Mislio je samo na blaženu nadu iscjeljenja. Njegov izgled bio je užasan. Bolest ga je tragično napala, a njegovo tijelo obuzeto raspadanjem bilo je užasno pogledati. Kada su ga ugledali, ljudi su se odmah povukli. U svom strahu padali su jedan preko drugoga, samo da bi izbjegli dodir s njim. Neki su pokušali da ga spriječe da se približi Isusu, ali uzalud. On ih nije ni vidio ni čuo. On ne vidi njihov izraz odvratnosti. On vidi jedino Božjeg Sina i čuje jedino glas koji daje život onima koji umiru.PBŽ 42.6

Probijajući se do Isusa, baca se pred Njegove noge sa uzvikom: »Gospode, ako hoćeš, možeš me očistiti.«PBŽ 43.1

Isus odgovara: »Hoću, očisti se i položi ruku na njega.« (Matej 8,23)PBŽ 43.2

Gubavac je odmah osjetio promjenu. Njegova krv je ozdravila, njegovi živci postali su osjetljivi a njegovi mišići čvrsti. Neprirodno bijela, ljuspasta površina karakteristična za gubu, iščezla je, a njegovo tijelo postalo kao tijelo u djeteta.PBŽ 43.3

Da su sveštenici doznali činjenice o izlječenju gubavca, njihova mržnja prema Kristu mogla bi ih navesti na izricanjene časne osude. Isus je želio da donesu pravičnu odluku. Zbog toga je naredio čovjeku da nikome ne govori o izlječenju, već da se bez odlaganja pokaže u Hramu sa darom, prije nego što se raširi glas o čudu. Prije nego što su sveštenici mogli da prime takav dar, trebalo je da ispitaju darodavca i potvrde njegovo potpuno ozdravljenje.PBŽ 43.4

Oni su izvršili ovo ispitivanje. Sveštenici koji su osudili gubavca na izgnanstvo, svjedočili su o njegovom izlječenju.lzliječeni čovjek vratio se svome domu i društvu. Osjećao je svu dragocijenost sreće izlječenja. Radovao se svojoj muževnoj snazi i povratku svojoj porodici. (70) Uprkos lsusovoj opomeni, nije mogao duže da krije činjenicu svoga izlječenja i radosno je pošao da objavi silu Onoga koji ga je iscijelio.PBŽ 43.5

Kada je došao Isusu, ovaj čovjek bio je »pun gube«. Njen smrtonosni otrov prožeo je svo njegovo tijelo. Učenici su željeli da spriječe svoga Učitelja da ga dodirne, jer onaj koji je dodirnuo gubavca i sam je postao nečist. Međutim,kada je položio svoje ruke na gubavca,Isus nije obolio. Gubavac se očistio.Tako je i sa gubom grijeha — duboko ukorijenjenom, smrtonosnom koju je nemoguće očistiti ljudskom silom. »Sva je glava bolesna i sve srce iznemoglo.Od pete do glave nema mesta zdrava,nego uboj i modrice i rane gnojave.«(Izaija 1,5.6) Međutim, Isus se, došavši da prebiva sa ljudima, nije umrljao. Njegova prisnost bila je iscjeljujuća sila za grešnika. Ko god padne pred Njegove noge, govoreći u vjeri: »Gospode, ako hoćeš, Ti me možeš očistiti«, čuće odgovor: »Hoću, budi čist.«PBŽ 44.1

U nekim slučajevima iscjeljenja, Isus nije odmah dao traženi blagoslov. Ali u ovom slučaju oboljenja od gube, čim je upućena, molba je bila ispunjena. Kada se molimo za zemaljske blagoslove, možda će odgovor na naše molitve biti odložen, ili će nam Bog dati nešto drugo,a ne ono što smo tražili, ali to se neće dogoditi, kada tražimo oslobođenje od grijeha. Njegova je volja da nas očisti od grijeha, da nas učini svojom djecom i da nas osposobi da živimo svetim životom.Krist »dade sebe za grehe naše, da izbavi nas od sadašnjega sveta zloga, po volji Boga i oca našega«. (Galaćanima 1,4)PBŽ 44.2

»I ovo je sloboda koju imamo u njemu da ako što molimo po volji Njegovoj posluša nas. I kada znamo da nas sluša što god molimo, znamo da će nam dati što ištemo u njega.« (1. Ivanova 5,14.15)PBŽ 44.3

(71) Krist je posmatrao ožalošćene i natovarene, one čije su nade razorene i koji su zemaljskim radostima pokušali da umire čežnju duše, zato ih je pozvao k sebi da nađu mir.PBŽ 44.4