Čvrstina karaktera

Potrebni su snažni ljudi, ljudi koji neće čekati da se poravna njihov put i otkloni svaka prepreka, ljudi koji će novom revnošću nadahnuti malaksale, oslabljene napore obeshrabrenih radnika, ljudi čija su srca zagrijana kršćanskom ljubavlju i čije ruke snažno izvršavaju Učiteljev posao.PBŽ 393.2

Pojedinci koji ulaze u misonarsku službu su slabi, iznemogli, malodušni i skloni obeshrabrenju. Oni nisu motivisani.Nemaju izrazite crte karaktera koje im daju snagu da nešto učine - duh i snagu koja razgorijeva oduševljenje. Svi koji žele da požnju uspjeh moraju biti hrabri i puni nade. Takvi treba da gaje ne samo pasivne, već i djelotvorne vrline. Oni moraju da posjeduju hrabrost junaka da se odupru zlu, kad moraju da daju blag odgovor koji otklanja gnjev. Pored ljubavi koja podnosi sve, njima je potrebna čvrstina karaktera koja će njihov uticaj učiniti pouzdanom silom.PBŽ 393.3

Neki se ne odlikuju čvrstinom karaktera. Njihovi planovi i ciljevi nemaju određen oblik i postojanost. Oni svijetu donose malu praktičnu korist. Ova slabost, neodlučnost i nesposobnost moraju biti pobijeđene. Pravi kršćanski karakter odlikuje se nepobjedivošću koja se u nepovoljnim prilikama ne može (498) uobličiti ili pokoriti. Mi moramo imati moralnu hrabrost, čestitost kojoj se ne može laskati, koja se ne može podmititi ili zastrašiti.PBŽ 393.4

Bog želi da iskoristimo svaku priliku za obezbjeđivanje pripreme za Njegovo djelo. On očekuje da sve svoje snage uložimo u njegovo izvršenje, da svoje srce sačuvamo zdravim za njegovu svetost i njegovu veliku odgovornost.PBŽ 394.1

Mnogi koji su osposobljeni za obavljanje izvrsnog posla, izvrše malo, zato što malo i pokušavaju. Hiljade njih prolaze kroz život kao da nemaju veliki cilj za koji treba da žive, kao da nemaju visoko mjerilo koje treba da dostignu. Jedan od razloga za ovo je i slaba ocjena koju daju sebi samima. Krist je za nas platio beskrajno veliku cijenu i u skladu s njom, želi da sami sebe cijenimo.PBŽ 394.2

Nemojte biti zadovoljni postizanjem niskog mjerila. Mi nismo ono što bismo mogli biti ili ono što je Božja volja da budemo. Bog nam je dao moć rasuđivanja ne da bismo ostali nezaposleni ili opredjeljeni za zemaljske, niske ciljeve,već da ga razvijemo u uzvišene, blage,posvećene, oplemenjene snage, koje će biti upotrijebljene za ostvarenje interesa Njegovog carstva.PBŽ 394.3

Niko ne smije da pristane da bude samo mašina, koja će pokretati um drugog čovjeka. Bog nam je dao sposobnost razmišljanja i djelovanja, pa ćemo se obazrivim radom, traženjem mudrosti (499) od Njega, osposobiti za nošenje tereta. Ostanite u svojoj ličnosti koju vamje Bog dao. Nemojte biti sjenka druge osobe. Očekujte da će Gospod htjeti da radi u vama, sa vama i preko vas.PBŽ 394.4

Nemojte nikada misliti da ste dovoljno naučili, i da se možete odmoriti od svojih napora. Obrazovani um je mjerilo čovjeka. Vaše učenje mora da se nastavi u toku cijelog života, svakog dana morate učiti i sprovoditi u djelo stečeno znanje.PBŽ 394.5

Mislite na to da otkrivate pobude i razvijate karakter u svakoj prilici kojom se možete poslužiti. Kakav god bio vaš posao, obavljajte ga tačno i marljivo; pobjeđujući sklonost prema traženju lakih zadataka.PBŽ 395.1

Isti duh i načela koja čovjek primjenjuje u svakodnevnom radu, primjenjivaćeu toku cijelog života. Oni koji žele da izvrše određeni obim posla za utvrđenu platu i koji žele da pokažu posebnu osposobljenost, bez izlaganja nezgodi prilagođavanja ili obučavanja, nisu ljudi koje Bog poziva na rad u svome Djelu. Oni koji proučavaju kako da ulože što manje svoje tjelesne, umne i moralne snage, nisu radnici na koje On može da izlije obilne blagoslove. Njihov primjer je zarazan. Lični interes je pobuda koja vlada njima. One koje treba nadgledati i koji rade kao u svakoj dužnosti koja im je dodijeljena, nisu ličnosti koje će biti proglašene dobrim i vjernim. Potrebni su radnici koji ulažu snagu, čestitost, marljivost, oni koji su voljni da rade sve što je potrebno raditi.PBŽ 395.2

»Jer znate blagodat Gospoda našega
Isusa Hrista da, bogat budući,
vas radi osiromaši, da se vi njegovim
siromaštvom obogatite.«PBŽ 395.3

2. Korinćanima 8,9.

(500) Mnogi postaju nesposobni zato što izbjegavaju odgovornosti iz straha da će pogriješiti. Na taj način oni propuštaju da steknu ono znanje koje proističe iz iskustva, a što čitanje, proučavanje i druge prednosti stečene na drugi način, ne mogu da pruže.PBŽ 395.4

Čovjek može da uobličava okolnosti, ali ne smije da dopusti okolnostima da oblikuju čovjeka. Mi treba da iskoristimo okolnosti kao sredstvo za rad. Mi treba da ovladamo njima, a ne smijemo dozvoliti da one ovladaju nama.PBŽ 395.5

Snažni ljudi su oni koji su nailazili na otpor, koji su bili osujećivani i ometani. Prepreke na koje su nailazili pokazale su se kao pouzdan blagoslov po njih, time što su pokrenuli svoje snage za rad. Oni stiču samopouzdanje. Borba i nevolja zahtijevaju vježbanje povjerenja u Boga i postojanost koja razvija silu.PBŽ 395.6

Krist nije ograničio svoju službu. On nije mjerio svoj rad satima. Njegovo vrijeme, Njegovo srce, Njegova duša i snaga bili su posvećeni radu za dobro čovječanstva. Danima punim umora radio je težak posao, a noćima je pognut na molitvi tražio blagodet i izdržljivost za veći posao. Vičući i sa suzama slao je svoje molitve Nebu, tražeći da Njegova ljudska priroda ojača, da bi mogao da svu svoju snagu upotrijebi u susretu s lukavim neprijateljem u svim njegovim zavodničkim djelima, i stekne snagu da izvrši svoj zadatak uzdizanja čovječanstva. Svojim radnicima On kaže: »Ja vam dadoh ugled da i vi tako činite kao što ja vama učinih.« (Ivan 13,15)PBŽ 396.1

»Ljubav Božja«, kaže apostol Pavle,»nagoni nas.« (2. Korinćanima 5,14) To je bilo njegovo načelo rada i ponašanja; to je bila njegova pokretačka snaga. Ako je ikada klonula njegova revnost, pogled na krst ga je nagnao da opet opaše bedra svoga uma i putem samoodricanja pohita naprijed. U svom radu za svoju braću, on se mnogo oslanjao na izraz beskrajne ljubavi koja se pokazala u žrtvovanju Krista i njenu silu koja smiruje i vodi.PBŽ 396.2

(501) Kako je ozbiljan i dirljiv njegov poziv:»Jer znate blagodat Gospoda našega Isusa Hrista da bogat budući, vas radi osiromaši, da se vi njegovim siromaštvom obogatite.« (2. Korinćanima 8,9) Vi poznajete visinu sa koje se sagnuo,dubinu poniznosti do koje se spustio. Njegove noge stupile su na stazu žrtve i s nje nije skrenuo u stranu, sve dok nije dao svoj život. Za Njega nije bilo odmora između prijestolja na Nebu i krsta. Njegova ljubav za čovjeka vodila Ga je dotle da je rado primio svaku uvredu i pretrpio svako zlostavljanje.PBŽ 396.3

Apostol Pavle nas opominje: »Ne gledajte svaki za svoje, nego i za drugih.«On nam nalaže »da se misli među vama što je i u Hristu lsusu, koji, iako je bio u obličju Božjem, nije se otimao da se isporedi s Bogom; nego je ponizio sam sebe uzevši obličje sluge, postavši kaoi drugi ljudi i na oči nađe se kao čovek, ponizio sam sebe postavši poslušan do same smrti, a smrti krstove.«(Filipljanima 2,4-8)PBŽ 396.4

Pavle je duboko želio da uvidi i shvati Kristovu poniznost. Bio je ubijeđen da će sebičnost biti izbačena iz ljudskih srca ako razmatraju žrtvu koja zadivljuje i koju je prinijelo nebesko Veličanstvo. Apostol ide polako tačku po tačku, da bismo mogli, donekle razumjeti uzvišenu Spasiteljevu ljubav prema grešnicima. On razmišlja o položaju koji je Isus zauzimao na Nebu u Očevom naručju; on Ga zatim prikazuje kao Onoga koji svoju slavu stavlja na stranu, dobrovoljno se podvrgava ponižavajućim uslovima ljudskog života, preuzimajući na sebe odgovornost sluge i postavši poslušan do smrti i to najsramnije i najsurovije smrti - smrti koja stvara najveće patnje, smrti na krstu. Možemo li da razmišljamo o ovom divnom izrazu Božje ljubavi bez zahvalnosti, i ljubavi, i duboke svjesnosti o činjenici da nismo (502) svoji? Ovakvom Učitelju ne treba služiti sa roptanjem i iz sebičnih pobuda.PBŽ 397.1

»Znajući«, kaže apostol Petar, »da se propadljivim srebrom ili zlatom ne iskupiste.« (1. Petrova 1,18) Da li je to bilo dovoljno da se iskupi čovjekovo spasenje, i kako je lako mogao to da izvrši Onaj koji kaže: »Moje je srebro i moje je zlato.« (Agej 2,8) Međutim,grešnik može da se iskupi samo dragocijenom krvlju Božjega Sina. Oni koji se, propustivši da cijene ovu veličanstvenu žrtvu, uzdrže od službe Kristu, poginuće u svojoj sebičnosti.PBŽ 397.2