(73) Mnogi od onih koji su dolazili Kristu, sami na sebe navukli su bolest, pa ipak, On nije odbio da ih izliječi. Kada je Njegova čudotvorna moć doprla do ovih duša, one su shvatile svoj grijeh i mnogi su se izliječili od svojih duhovnih bolesti i tjelesnih slabosti.PBŽ 47.1

Među ovim ljudima nalazio se i oduzeti iz Kapernauma. Kao i gubavac, on je izgubio svaku nadu u ozdravljenje. Njegova bolest nastala je kao ishod grešnog života, a njegove patnje bile su otežane i grižom savjesti. Uzalud je molio farizeje i književnike za pomoć.Oni su ga oglasili neizlječivim, proglasili grešnikom i izjavili da će umrijeti od Božjeg gnjeva. Oduzeti je pao u očajanje. Tada je čuo o Kristovim djelima.Drugi, isto tako grešni i bespomoćni kao i on, bili su izliječeni, pa se ohrabrio i povjerovao da bi i on mogao da se izliječi, ako bi ga neko mogao ponijeti do Isusa. Međutim, kada je pomislio na uzrok svoje bolesti, njegova nada je klonula. Ipak, nije mogao da odbaci mogućnost iscjeljenja.PBŽ 47.2

(74) Imao je snažnu želju da se oslobodi tereta grijeha. Čeznuo je da vidi Isusa i primi čvrsto obećanje o praštanju i pomirenju s Nebom. Tada bi postao zadovoljan, bez obzira na život ili smrt,kako bude po Božjoj volji.PBŽ 47.3

Nije imao vremena za gubljenje. Njegovo iscrpljeno tijelo nosilo je na sebi znake smrti. Preklinjao je svoje prijatelje da ga na postelji prenesu do Isusa,a oni su rado prihvatili da to učine.Međutim, mnoštvo koje se sakupilo u kući i oko kuće u kojoj se Isus nalazio,bilo je tako gusto zbijeno, da je bolesnom i njegovim prijateljima postalo (75) nemoguće da stignu do Njega ili do mjesta do koga je dopirao Njegov glas.Isus je učio u Petrovom domu. Po svom običaju, učenici su sjedili blizu Njega, a»seđahu fariseji i zakonici koji bejahu došli iz sviju sela Galilejskih i Judejskihi iz Jerusalima«. (Luka 5,17) Mnogi od njih došli su da uhode, tražeći da optuže Isusa. Osim ovih, tiskalo se pomiješano mnoštvo željnih, poniznih, ljubopitljivih i nevjernih. Bile su zastupljene sve narodnosti i svi društveni slojevi. »I sila Gospodnja isceljivaše ih.« (stih 17). Duh života nadnio se nad skupom, ali farizeji i književnici nisu prepoznali Njegovo prisustvo. Nisu osjećali nikakvu potrebu i nije im bilo potrebno iscjeljenje. »Gladne napuni blaga, i bogate otpusti prazne.« (Luka 1,53).PBŽ 47.4

Oni koji su nosili oduzetog uzaludno su pokušavali da prokrče sebi put kroz mnoštvo. Bolesnik je neiskazanom tugom gledao oko sebe. Kako može da napusti nadu, kada je pomoć, za kojom je toliko dugo čeznuo, bila tako blizu? Na njegov prijedlog njegovi prijatelji podigli su ga na krov kuće i, otvorivši krov,spustili su ga pred Isusove noge.PBŽ 48.1

Razgovor je bio prekinut. Spasitelj je uočio tužan izgled i zapazio molećive oči prikovane za Njega. On je dobro znao težnju ove opterećene duše. Još dok je bolesnik bio u svojoj kući, Krist je probudio Njegovu savjest. Kada se pokajao od svojih grijehova i kada je povjerovao u Isusovu silu iscjeljenja, Spasiteljeva milost blagoslovila je njegovosrce. Krist je zapazio kako prvi zračak vjere prerasta u ubeđenje da je On (76) jedini Pomoćnik grešnika i vidio kako sve više napreduje sa svakim naporom da dođe do Njega. Sam Isus privukaoje paćenike k sebi. Spasitelj je, riječima koje su kao muzika dopirale do ušiju slušaoca, rekao: »Ne boj se, sinko,opraštaju ti se gresi tvoji.« (Matej 9,2)PBŽ 48.2

S duše bolesnog čoveka spao je teret krivice. On nije mogao da sumnja. Kristove riječi otkrile su Njegovu moć da čita srca. Ko može da porekne Njegovu silu kojom prašta grijehe? Nada jezauzela mesto beznađa, radost mestoteške nesreće. Čovjekov tjelesni bol nestao je, a sve njegovo biće se preobrazilo. Ne tražeći ništa više, ležao je u mirnoj ćutljivosti i toliko srećan da nije mogao da govori.PBŽ 48.3

Mnogi su bez daha i sa zanimanjem posmatrali svaki pokret u ovom čudotvornom djelu. Mnogi su osjećali da su Kristove riječi bile poziv upućen njima. Zar nisu pokazali grižu savjesti zbog svojih grijehova? Zar nisu željeli da se oslobode ovog tereta?PBŽ 49.1

Međutim, farizeji, bojeći se da ne izgube svoj uticaj na mnoštvo, rekli su u svojim srcima: »Šta ovaj tako huli naBoga? Ko može opraštati grehe osim jednoga Boga.« (Marko 2,7) Upravljajući svoj pogled prema njima, od kog asu drhtali i pred kojim su se povlačili,Isus je rekao: »Zašto zlo mislite u srcima svojim? Jer šta je lakše reći: opraštaju ti se gresi; ili reći: ustani i hodi? (77) Ali da znate da vlast ima sin čovečiji na zemlji opraštati grehe (tada reče uzetome): ustani, uzmi odar svoj i idi doma.« (Matej 9,4-6)PBŽ 49.2

Tada ustade onaj koji je bio donesen lsusu na odru, na svoje noge gipko i u mladalačkoj snazi. I odmah »uzevši odar iziđe pred svima tako da se svi divljahu i hvaljahu Boga govoreći: nigda toga videli nismo.« (Marko 2,12)PBŽ 49.3

Ovom tijelu koje se raspadalo nije bilo potrebno ništa drugo da obnovi zdravlje osim stvaralačke sile. Isti glas koji je dao život čovjeku stvorenom od praha zemaljskog, dao je život i oduzetom koji je bio na umoru. Ista sila koja je dala život tijelu, obnovila je i srce. On koji prilikom stvaranja »reče i postade«,koji »zapovedi, i pokaza se« (Psalam33,9), dao je život duši koja je bila mrtva u prijestupima i grijesima. Iscjeljenje tijela dokazalo je silu koja je obnovila srce. Krist je naredio oduzetom da ustane i hoda i dodao; »Da znate da Sin čovječji na zemlji ima silu da prašta grijehe.«PBŽ 49.4

Oduzeti je u Kristu našao iscjeljenje i duše i tijela. Njemu je bilo potrebno zdravlje duše da bi mogao da cijeni zdravlje tijela. Krist je morao da da zdravlje umu i očisti dušu od grijeha prije nego što je mogao da izliječi tjelesnu bolest. Ova pouka ne smije se zanemariti. Danas ima hiljade onih koji pate od tjelesnih bolesti koji, kao i oduzeti, čeznu za viješću »oprošteni su ti grijesi«.Temelj njihovih bolesti je teret grijeha sa svojim nemirom i neudovoljenim željama. Oni ne mogu da nađu izlječenje,dok ne dođu lscjelitelju duše. Mir koji jedino On može da da, obnoviće snagu uma i zdravlje tijela.PBŽ 49.5

(78) Utisak koji je izlječenje oduzetog ostavilo na narod bio je kao otvoreno nebo koje je otkrilo svu slavu boljeg svijeta.Dok je izlječeni prolazio kroz mnoštvo,blagosiljajući Boga na svakom koraku i noseći svoj teret lako kao pero, ljudi na čijim licima se ogledalo strahopoštovanje, povlačili su se da bi mu napravili mjesta, (79) i posmatrajući ga tiho međusobno šaputali: »Čuda se nagledasmo danas.« (Luka 5,26)PBŽ 50.1

Kada se vratio svojoj porodici, noseći sa lakoćom ležaj na kome je prije kratkog vremena polako odnesen iz njihove sredine, u domu oduzetog nastalo je veliko veselje. Okupljali su se sa suzama radosnicama, jedva se usuđujući da vjeruju svojim očima. On je stajao pred njima u punoj muževnoj snazi. Ruke koje su bile beživotne, sada su brzo izvršavale njegovu volju. Tijelo koje je bilo zgrčeno i olovne boje, sada je bilo svježe i rumeno. Hodao je čvrstim i slobodnim korakom. Radost i nada ispisivali su se na svakoj crti njegovog lica, a izraz čistote i mira zauzeo je mjesto znakova grijeha i patnji. Iz ovog doma uzdizala se radosna zahvalnost i Bog se proslavio u svome Sinu koji je obnovio nadu beznadežnom i snagu bolesnom. Ovaj čovjek i njegova porodica bili su spremni da svoj život polože za Isusa. Nikakva sumnja nije pomračila njihovu vjeru, nikakvo nevjerstvo nije kvarilo njihovu vjernost Njemu, koji je unio svjetlost u njihov mračan dom.PBŽ 50.2

»Blagosiljaj, dušo moja, Gospoda,
i sve što je u meni sveto ime njegovo.
Blagosiljaj, dušo moja, Gospoda,
i ne zaboravljaj nijednoga dobra
što ti je učinio.
On ti prašta sve grehe i
isceljuje sve bolesti tvoje,
lzbavlja od groba život tvoj, ...
Ponavlja se kao u orla mladost
tvoja. Gospod tvori pravdu
i sud svima kojima se krivo čini... Ne postupa s nama po gresima
našim, niti nam vraća po
nepravdama našim ...
Kako otac žali sinove,
tako Gospod žali one
koji ga se boje.
Jer zna građu našu,
opominje se da smo prah.«PBŽ 50.3

Psalam 103,1-14.

»I naći ćete mir!«

»Hoćeš li da budeš zdrav?«