Bratska ljubav
Krist nije poznavao nacionalnu,društvenu ili vjersku podvojenost. Književnici i farizeji željeli su da od nebeskih darova stvore lokalnu i nacionalnu korist i da iz njih isključe ostatak Božje porodice u svijetu. Međutim, Krist je došao da razvali svaki zid razdvajanja. On je došao da pokaže da je Njegov dar milosti i ljubavi tako neograničen kao što su vazduh, svjetlost ili pljuskovi kiše koji osvježavaju zemlju.PBŽ 14.2
Isusov život utemeljio je religiju u kojoj nema društvenih staleža, religiju u kojoj su Jevrejin i neznabožac, slobodan i rob povezani bratstvom jednakim pred Bogom. Na Njegov pokret nije imalo uticaja nikakvo političko pitanje.On nije pravio nikakvu razliku između susjeda i stranca, prijatelja i neprijatelja. Onaj koji se obraćao Njegovom srcu, bio je duša žedna vode života.PBŽ 14.3
On nije prolazio pored ljudskog bića kao bezvrijedne jedinke, već je težio da iscjeljujući lijek da svakoj duši. U svakom društvu u kome se našao, iznosio je (26) pouke koje su bile pogodne za to vrijeme i okolnosti. Svaka nemarnost ili uvreda koju su ljudi nanosili svojim bližnjima, činili su Ga samo svjesnijim njihove potrebe za Njegovim božansko -ljudskim saučešćem. On je težio da nadahne one najgrublje i one koji ništa nisu obećavali, uvjeravajući ih da mogu postati besprijekorni i bezazleni, ostvarujući takav karakter koji bi otkrivao da su oni zaista Božja djeca.PBŽ 14.4
Često je sretao one koji su se prepustili sotoninom nadzoru i koji nisu imali snage da se iščupaju iz njegove zamke.Takvom obeshrabrenom, bolesnom, iskušanom, palom čovjeku, Isus bi upućivao riječi najnježnijeg milosrđa, riječi koje su bile potrebne i razumljive. Sretao je i druge koji su se borili, prsa u prsa, s neprijateljem duša. Ove je hrabrio da istraju, uvjeravajući ih u pobjedu, zato što će im Božji anđeli, koji su na njihovoj strani, dati pobjedu.PBŽ 14.5
Za trpezom carinika sjedio je kao uvaženi gost, koji je svojim suosjećanjem i društvenom ljubaznošću pokazao da priznaje dostojanstvo ljudske prirode,PBŽ 15.1
pa su ljudi čeznuli da postanu dostojni Njegovog povjerenja. Njegove riječi padale su na njihova žedna srca silom koja je donosila blagoslov i davala život. Probuđene su nove pobude, a onima koji su bili odbačeni od društva,pružena je mogućnost novog života.PBŽ 15.2
Iako je bio Jevrejin, Isus se slobodno družio sa Samarjanima, ne mareći za farizejske običaje koji su postojali u Njegovom narodu. Uprkos njihovim predrasudama, On je prihvatao gostoljubivost ovih prezrenih ljudi. On je spavao pod njihovim krovom, jeo s njima za njihovom trpezom - uzimajući hranu koju su pripremile i služile njihove ruke,učio je na njihovim ulicama i ponašao se prema njima sa izuzetnom ljubaznošću i učtivošću. I dok je ljudskim saučešćem privlačio njihova srca k sebi,Njegova božanska blagodat donosila im je spasenje koje su Jevreji odbacili.PBŽ 15.3