Rad učenika

Luka, pisac Evanđelja koje nosi njegovo ime, bio je ljekar-misionar. U Svetom pismu on ima ime »ljekar ljubazni«. (Kološanima 4,14) Apostol Pavle čuo je o njemu kao vještom ljekaru i potražio ga kao jednog kome je Gospod povjerio naročiti posao. On je obezbijedio njegovu saradnju i Luka je izvjesno vrijeme iz mjesta u mjesto pratio (141) Pavla na njegovim putovanjima. Poslije određenog vremena, Pavle je ostavio Luku u Filibi u Makedoniji. On je ovdje nastavio da radi nekoliko godina kao ljekar i kao učitelj Evanđelja. U svom ljekarskom radu, služio je bolesnicima i tada se molio da Božja iscjeljujuća sila počine nad bolesnicima. Na taj način,otvoren je put evanđeoskoj vijesti. Luka kao uspješan ljekar, imao je mnogo prilika da propovijeda Krista među neznabošcima. Božji plan je da radimo kao što su i učenici radili. Liječenje tijela povezano je s evanđeoskim nalogom.Poučavanje i liječenje nikada ne treba razdvojiti u djelu Evanđelja.PBŽ 97.5

Posao učenika sastojao se u širenju saznanja o Evanđelju. Njima je povjeren posao objavljivanja Dobre vijesti,koju je Krist donio ljudima, cijelom svijetu. Oni su ovaj posao izvršili za ljude svog vremena. Svakom narodu pod nebom Evanđelje je odnijeto samo za vrijeme djelovanja jedne generacije.PBŽ 98.1

Objavljivanje Evanđelja svijetu je posao koji je Bog povjerio onima koji nose Njegovo ime. Evanđelje je jedini protivotrov za grijeh i bijedu na Zemlji.PBŽ 98.2

Objavljivanje vijesti o Božjoj blagodeti cijelom čovječanstvu je prvi posao za one koji poznaju njenu iscjeljujuću silu.PBŽ 98.3

»Duh je Gospoda Boga na meni,
jer me Gospod pomaza
da javljam dobre glase krotkima,
posla me da zavijem ranjene u srcu,
da oglasim zarobljenima slobodu
i sužnjima da će im se
otvoriti tamnica.«PBŽ 98.4

Izaija 61,1.

(142) Vjera u Boga i Njegovu riječ gotovo je nestala iz svijeta u vrijeme kada je Krist razaslao svoje učenike sa viješću Evanđelja. U jevrejskom narodu, koji je tvrdio da ima saznanje o Jahvi, Njegova riječ bila je potisnuta predanjem i ljudskim mišljenjem. Ljudske misli zaokupljale su sebično častoljublje, ljubav prema hvalisanju i žudnja za dobiti. Poštovanje Boga se izgubilo, a saučešće prema ljudima iščezlo. Sebičnost je postala vladajuće načelo, a sotona je bijedom i poniženjem čovječanstva sprovodio svoju volju.PBŽ 98.5

Sotonska sila porobila je ljude. Ljudsko tijelo stvoreno za prebivanje Boga,postalo je prebivalište zlih duhova. Natprirodne sile iskoristile su čula, živce,ljudske organe za popuštanje najsramnijim uživanjima. Na ljudsko lice utisnut je pravi pečat zlih duhova. Ljudsko lice ponijelo je izraz zlih legiona kojima su ljudi bili opsjednuti.PBŽ 99.1

Kakvo je stanje danas u svijetu? Zar današnja viša kritika i mišljenje ne ruše vjeru u Bibliju tako uspješno, kao što je to činila tradicija i rabinsko učenje u Kristovo vrijeme? Zar pohlepnost, slavoljublje i ljubav prema zadovoljstvima nemaju danas isto tako veliku moć nad ljudskim srcem kao što su je imali i onda? Kako je malo onih koji se upravljaju prema kršćanskim načelima u savremenom kršćanskom svijetu, pa čak i među Kristovim crkvama koje tvrde da to jesu. U poslovnim, društvenim,domaćim, pa čak i vjerskim krugovima,malo je onih koji su od Kristovog učenja izgradili pravilo svakodnevnog života. Zar nije tačno da »pravda stoji daleko pravda ne može da prođe i ko se uklanja oda zla, postaje plen«?(lzaija 59,14.15)PBŽ 99.2

Mi živimo usred »epidemije zločina«koje se razboriti, bogobojazni ljudi svuda užasavaju. Pokvarenost je preovladala, prevazilazi izražajnu moć ljudskog pera. Svaki dan donosi nova saznanja o političkim razmiricama, podmićivanju, pronevjerama. Svaki dan donosi svoje žalosne izvještaje o nasilju, bezvlašću i (143) ravnodušnosti prema ljudskoj patnji i svirepom uništavanju ljudskog života.Svaki dan svjedoči o povećavanju umobolnosti, ubistava i samoubistava. Ko može da posumnja da sotonske sluge povećanom silom djeluju među ljudima kojom rastrojavaju um, skrnave i uništavaju tijelo?PBŽ 99.3

l dok se svijet sve više puni ovim zalima, Evanđelje se često iznosi tako ravnodušno da na savjest ili život ljudi ostavlja samo beznačajan utisak. Svuda postoje srca koja traže nešto što im nedostaje. Ona čeznu za silom koja će im donijeti pobjedu nad grijehom, silom koja će ih osloboditi iz ropstva grijehu,silom koja će im dati zdravlje, život i mir. Mnogi koji su jednom upoznali silu Božje riječi i boravili tamo gde ne priznaju Boga, čeznuli su za Božjim prisustvom.PBŽ 99.4

Svijetu je danas potrebno ono što mu je bilo potrebno prije hiljadu i devet stotina godina - otkrivenje Krista. Potrebno je veliko djelo reforme i samo Kristovom blagodaću može se izvršiti djelo tjelesne, umne i duhovne obnove.PBŽ 100.1

Samo Kristov metod donijeće pravi uspjeh u približavanju ljudima. Spasitelj se pridružio ljudima kao Onaj koji im želi dobro. On je pokazao svoje suosjećanje prema ljudima, služio u njihovim potrebama i pridobio njihovo povjerenje. Tada ih je pozvao:»Hajdete za mnom.«PBŽ 100.2

Potrebeno je da se ličnim naporima približimo ljudima. Kada bi manje vremena bilo posvećeno propovijedanju, a više ličnoj službi, ostvaren bi bio veći uspjeh. Siromašnima treba pomoći, treba se brinuti za bolesne, žalosne i nevoljne treba utješiti, one koji ne znaju, treba poučiti, neiskusne treba posavjetovati. Mi treba da plačemo s onima koji plaču i da se radujemo s onima (144) koji se raduju. Praćen silom vjere, silom molitve, silom Božje ljubavi, ovaj posao neće biti i ne može biti bez ploda.PBŽ 100.3

Uvijek treba da imamo na umu da je cilj medicinsko-misionarskog rada da se ljudima i ženama, bolesnim od grijeha, ukaže na Čovjeka sa Golgote kojiu zima grijehe svijeta. Ugledanjem na Njega preobrazićemo se u Njegovo obličje. Mi treba da ohrabrimo bolesne i one koji pate da gledaju na Isusa i žive. Neka radnici stalno uzdižu Krista pred onima kojima je bolest tijela i duše donijela obeshrabrenje. Ukažite im naOnoga koji može da izliječi i tjelesne i duhovne bolesti. Govorite im o Onome koji je dirnut suosjećanjem za njihove slabosti. Podstaknite ih da se predaju na staranje Onome koji je dao svoj život da bi im omogućio vječni život. Govorite im o Njegovoj ljubavi,pričajte im o Njegovoj spasonosnoj sili.To je uzvišena dužnost i dragocijena prednost ljekara-misionara. Lična služba ovome često priprema put. Bog često dopire do srca pomoću naših napora koje činimo otklanjajući tjelesne patnje.PBŽ 100.4

Medicinsko-misionarski posao je pionirsko djelo Evanđelja. U propovijedanju Riječi i u medicinsko-misionarskom radu Evanđelje treba propovijedati i sprovoditi u život.PBŽ 101.1

U gotovo svakoj zajednici ima mnogo vjernika koji ne slušaju propovijedanje Božje riječi ili ne prisustvuju nijednom bogosluženju. Ako Evanđelje treba da dospije do njih, ono mora biti odnijeto njihovim domovima. Često je zadovoljenje njihovih tjelesnih potreba jedini put kojim je moguće približiti se takvima. Medicinske sestre-misionari koje njeguju bolesnike i otklanjaju nevolje siromašnih, imaće mnogo prilika da se s njima mole, da im čitaju iz Božje riječi i govore o Spasitelju. One mogu da se mole s onima i za one koji su bespomoćni i koji nemaju snagu volje da nadgledaju svoj apetit koji (145) je strast unizila. One mogu da unesu zračak nade u život poraženih i obeshrabrenih. Njihova nesebična ljubav izražena djelima široke ljubaznosti, učiniće da ovi nevoljnici lakše povjeruju u Kristovu ljubav.PBŽ 101.2

Mnogi ne vjeruju u Boga i izgubili su povjerenje u čovjeka. Međutim, oni cijene djela saučešća i pomoći. Kada zapaze da neko dolazi u njihov dom bez ikakvih težnji za zemaljskom zahvalnošću i naknadom, koji pomažu bolesnima,hrane gladne, oblače gole, tješe žalosne i nježno ukazuju samo na Njega čiju ljubav i milost čovjek-radnik objavljuje kao vjesnik, kada oni to vide, njihova srca biće dirnuta. Rađa se zahvalnost.Zapali se vjera. Oni uviđaju da se Bog stara za njih i spremni su da slušaju kada se otvara Njegova riječ.PBŽ 101.3

U stranim misijama ili na domaćem polju, svi misionari, kako muškarci, tako (146) i žene, steći će mnogo prihvatljiviji pristup ljudima i zaključiti da je njihova korisnost mnogostruko uvećana, ako mogu da služe bolesnima. Žene koje kao misionari odlaze u neznabožačkezemlje, na taj način mogu da stvore prilike za propovijedanje Evanđelja ženama iz ovih zemalja, kada su zatvorena svaka druga vrata za pristup. Svi evanđeoski radnici treba da znaju da pruže jednostavno liječenje koje doprinosi olakšanju bola i otklanjanju bolesti.PBŽ 101.4