Loading...
Larger font
Smaller font
Copy
Print
Contents
Saveti O Pristavskoj Službi - Contents
  • Results
  • Related
  • Featured
No results found for: "".
  • Weighted Relevancy
  • Content Sequence
  • Relevancy
  • Earliest First
  • Latest First
    Larger font
    Smaller font
    Copy
    Print
    Contents

    51 - Osloboditi crkvene nekretnine dugova

    Radujem se sa vama zbog mogućnosti oslobađanja crkvenih zgrada od dugovanja. Koliko je toga moglo da bude ušteđeno da su svake godine preduzeti dodatni napori. Nema potrebe da naši molitveni domovi iz godine u godinu budu pod dugom. Kada bi svaki član crkve vršio svoju dužnost, odricao se i bio požrtvovan za Gospoda Isusa čija je on otkupljena svojina, kako Njegova crkva ne bi bila pod dugom, on bi to činio na čast Bogu.SPS 234.1

    Veliki Gospodnji centri, Njegova oruđa, treba da budu slobodni od svih dugova. Svake godine mnogo novca (pisano iz Australije) propada zbog kamata na dugove. Kada bi se sav taj novac upotrebio za podmirenje glavnice, dug ne bi stalno izjedao. Loša je, jadna praksa zaduživati se. Koliko bi bilo bolje da je odlučnim naporima novac koji je bio potreban za izgradnju sakupljen i da je crkva bila posvećena bez duga. Kada gradimo dom za Gospoda, postavimo pravilo: uložimo ozbiljan, istrajan trud kako bi Mu bio posvećen bez duga...SPS 234.2

    Gospod mi je pokazao da naše zgrade u Australiji ili Novom Zelandu ne bi smele da ostanu u dugovima. U svakom slučaju dug znači zanemarivanje Božjih posebnih, svetih stvari, jer se prvo udovoljava sebičnim, trivijalnim stvarima na koje se troši... Božjem domu treba pokazati najveću čast. Svaki drugi interes trebalo bi da dođe tek posle toga. Naše misli moraju biti uzvišene, oplemenjene i posvećene. Zbog svoje dece, prijatelja i rođaka roditelji popuštaju svetovnosti i pohlepi. Novac se namenjuje tamo gde Bog ne može da se proslavi, gde se čini šteta. Deci, prijateljima i rodbini kupuju se pokloni, dok se vrednost darova kojima se časti Bog škrto ograničava...SPS 234.3

    Samoodricanje i crkvena hipoteka

    Svaki hrišćanin sebi treba da postavi pitanje: „Imam li duboko u duši ljubav prema Isusu? Ljubim li Njegov dom?... Da li je moja ljubav prema Bogu i mom Otkupitelju dovoljna da me ojača u samoodricanju? Kada dođe iskušenje da se prepustim zadovoljstvu i sebičnom uživanju, da li ću reći ‘ne, neću potrošiti ni novčić za sebe dok je Božji dom pod hipotekom ili pod teretom duga’?”SPS 235.1

    Zar Hristos ne zauzima prvo i najvažnije mesto u našem razmišljanju? Nije li zaslužio od nas taj znak poštovanja i odanosti? To bi trebalo da bude utkano u naš način življenja u krugu porodice i u crkvi. Ako su vaše srce, duša, snaga i život u potpunosti predani Bogu, ako ste Mu potpuno privrženi, Bog će biti na prvom mestu u svakoj vašoj službi. Tada ćete razumeti šta znači biti saradnik Isusa Hrista u Njegovom svetom delu. Zgrada podignuta u svrhu obožavanja Gospoda neće ostati opterećena dugom. Bilo bi kao poricanje vaše vere kada biste dopustili takvo nešto. (Letter 52, 1897.)SPS 235.2

    Crkveni dugovi obeščašćuju Boga

    Opterećivanje naših crkava dugom obeščašćuje Boga. Ne treba da bude tako. Takvo stanje pokazuje da se pogrešno upravlja od početka do kraja, i to je sramota za nebeskog Boga. Čitajte i proučite s molitvom četvrto poglavlje Zaharije. Zatim pročitajte prvo poglavlje Ageja i vidite da li se takva situacija odnosi na vas. Dok ste mnogo razmišljali o sebi i svojim sebičnim interesima, vi ili niste podizali i gradili, ili ste izgradili pozajmljenim novcem i niste darovali kako biste oslobodili crkvene nekretnine od duga. Da li ćete razmisliti šta je vaša dužnost? Kako godine prolaze učinjeno je vrlo malo žrtava kako bi se umanjio dug. Kamata guta sredstva koja su trebala da se iskoriste za otplatu glavnice.SPS 235.3

    Zašto dugovi ostaju

    Bog u crkvama osuđuje lenje sluge. Kada se svete stvari zanemaruju i propadaju ne sprovodi se Njegova volja. Samopožrtvovanost i samoodricanje u svakoj crkvi promenilo bi stanje stvari. „Moje je srebro i Moje je zlato, govori Gospod nad vojskama.” (Agej 2,8) Kada se to zlato i srebro koristi u sebične svrhe, ugađanju ambicijama, ponosu ili sebičnom udovoljavanju, kao što se radilo, obeščašćuje se Bog.SPS 236.1

    Mogu li ljudski predstavnici biti tako čvrsto uspavani da ne shvataju kako je postojeće stanje stvari posledica nemara sa njihove strane? Kada ljudi, izabrani od Boga, ulepšavaju svoje kuće i ulažu Božji novac u... razne stvari za sebično ugađanje znajući da ta sredstva treba da budu upotrebljena za održavanje Božjeg doma u najboljem stanju i da se ne bi smela uzimati iz blagajne za pokrivanje tekućih troškova, ne mogu biti blagosloveni.SPS 236.2

    Imam poruku od Gospoda. Crkve moraju da se probude iz svog mrtvila i razmisle o tim stvarima. “‘Moje je srebro i Moje je zlato, govori Gospod nad vojskama.” Trošimo li kao porodica Gospodnje srebro i zlato u sebične svrhe i ne preduzimamo ništa da olakšamo dug koji počiva na Njegovom domu? Crkve su opterećene dugom, ne zato što ne mogu ga se reše, već zbog sebičnog udovoljavanja od strane vernika. Takvim zanemarivanjem Bog je osramoćen i ako računa na vaša sredstva, ne budite slepi igluvi prema Delu. Kada vam je Gospod prvi i kada shvatite da je Gospodnji dom osramoćen dugovanjem, Bog će vas blagosloviti. (MS 116, 1897.)SPS 236.3

    Potreba za savetom i saradnjom

    Dragi brate: Moraćeš u svakom poduhvatu paziti da ne slediš svoje rasuđivanje, već jedinstveni savet svoje braće. U ovom poslu pogrešio si radeći previše samostalno... Pozajmio si novac. Međutim, da li si pozvao svoju braću da zajedno sa tobom planiraju? Da li ste zajednički poneli jaram?... Ne sme se dopustiti jednom čoveku da sam odlučuje kada je u pitanju izgradnja crkve. Svi članovi crkve, koji to mogu, treba da nose odgovornost; Propovednik taj posao ne bi trebalo da iznese sam... Pouka koju morate naučiti je da tražite mišljenje i savet svoje braće, i ne idete dalje bez njihovog predloga, saveta i saradnje. (Letter 49, 1900.)SPS 237.1

    Neoprostiva ravnodušnost

    Upoznata sam sa nemarom zbog koga mnoge crkve upadaju u dugove i ostaju u njima. U nekim slučajevima nad Božjim domom je trajni dug i stalno se plaća kamata. To se ne bi smelo događati. Kada bi se pokazala mudrost, umešnost i revnost za Gospoda, kakve Bog zahteva od svakog svog sluge, situacija bi se promenila. Dugovi bi bili otplaćeni. Samoodricanje i samopožrtvovanost učiniće čuda u unapređivanju duhovnosti crkve. Svaki vernik treba nešto da preduzme. Neka se još iskrenije naglašava nužnost da svaki vernik odradi svoj deo.SPS 237.2

    Taj... fakultet i crkva ne bi trebalo da budu opterećeni dugom kao sada. To pokazuje nerazumno upravljanje. Bog poziva na odricanje. On poziva na darovanje one koji mogu dati, pa čak i siromašniji vernici mogu doprineti onim što imaju. A tamo gde postoji volja da se nešto učini, Bog će otvoriti put. Međutim, Gospod nije zadovoljan upravljanjem. Nije po Njegovoj volji da delo bude ometano dugovanjem.SPS 237.3

    Zahvaljujući samoodricanju, oni koji pre nisu učinili ništa, sada preduzimaju nešto konkretno i pokazuju da veruju nauci Reči, da veruju u istinu za sadašnje vreme. Svi, stari i mladi, roditelji i deca treba da pokažu svoju veru delima. Vera se usavršava delima. Nalazimo se u završnim prizorima istorije Zemlje; pa ipak je malo onih koji to shvataju jer se svet uvukao između Boga i duše. (Letter 81, 1897.)SPS 238.1

    Gradnja crkve i škole u Avondejlu

    Ima slučajeva kada se mnogo može dobiti sjedinjenim, brzim i istrajnim naporima. Vreme za otvaranje škole je dogovoreno, ali naša braća u kolonijama traže odlaganje. Dugo su čekali na otvaranje škole, pa su se obeshrabrili. Bilo je dosta posla na zgradama i naša sredstva su iscrpljena. Zato su graditelji procenili da rad ne može biti dovršen u dogovoreno vreme. Ali mi smo uputili poruku da ne sme biti kašnjenja. Škola mora da bude otvorena na vreme. To pitanje smo izneli pred crkvu i pozvali u pomoć dobrovoljce. Ponudilo se trideset vernika, i iako im je bilo teško da odvoje slobodno vreme, osnažena grupa nastavila je sa poslom, iz dana u dan, dok zgrade nisu bile dovršene, očišćene i nameštene, spremne za upotrebu na dan isplaniran za otvaranje škole.SPS 238.2

    Kada je došlo vreme da se sagradi ovaj molitveni dom, polagali smo još jedan ispit vere i odanosti. Većali smo šta bi trebalo učiniti. Put pred nama bio je pun poteškoća. Neki su rekli: „Sagradimo malu zgradu, a proširivaćemo je kako novac bude pristizao; jer u ovom trenutku očigledno ne možemo dovršiti dom kakav bismo želeli.” Drugi su dodali: „Sačekajmo dok budemo imali novac kojim ćemo izgraditi prostraniju zgradu.” Tako smo i mislili da uradimo, ali mi je u toku noći došla Reč Gospodnja: „Ustanite i gradite bez odlaganja.”SPS 238.3

    Tada smo odlučili d istrajemo u tom poslu i idemo napred u veri. Već sledeće večeri iz Južne Afrike stigla je menica na dvesta funti. To je bio dar od brata i sestre Lindzi iz Kejp Tauna, namenjen za pomoć u gradnji molitvenog doma. Naša vera je bila kušana, trebalo je započeti sa poslom i sada je Gospod u naše ruke stavio taj veliki dar pomoću koga smo mogli da počnemo.SPS 238.4

    S tim ohrabrenjem započela je ozbiljna gradnja. Školski odbor dao je zemljište i sto funti. Dvesta funti primili smo od unijske konferencije, a i vernici su dali koliko su mogli. Pomogli su i prijatelji izvan crkve; graditelji su darovali deo svog vremena što je bio isto tako dobrodošlo kao i novac.SPS 239.1

    Tako je posao dovršen i sada imamo ovaj lep dom koji prima više od četiri stotine ljudi. Zahvaljujemo Gospodu za tu zgradu u kojoj Ga možemo slaviti. On razume sve teškoće kroz koje smo prošli. Kada bi se pojavili problemi, starešina Haskel, koji je nadzirao rad, pozvao bi radnike da se okupe i usrdno mole za Božji blagoslov nad sobom i nad poslom. Gospod je čuo molitvu i taj dom bio je završen za sedam nedelja. (R&H, 1. novembra 1898.)SPS 239.2

    Larger font
    Smaller font
    Copy
    Print
    Contents