Loading...
Larger font
Smaller font
Copy
Print
Contents
Stvaranje, Patrijarsi I Proroci - Contents
  • Results
  • Related
  • Featured
No results found for: "".
  • Weighted Relevancy
  • Content Sequence
  • Relevancy
  • Earliest First
  • Latest First
    Larger font
    Smaller font
    Copy
    Print
    Contents

    33. Poglavlje—Od Sinaja Do Kadisa

    (Ovo poglavlje zasnovano je na 4.Mojsijevoj 11. i 12)

    Proteklo je prilično vremena od dolaska na Sinaj do početka gradnje Šatora od sastanka, pa je sveta građevina bila prvi put postavljena tek početkom druge godine od izlaska iz Egipta. Poslije toga obavljeno je posvećenje sveštenika, proslava Pashe, brojanje naroda i donošenje različitih mjera neophodnih za djelovanje njihovog građanskog i vjerskog sistema, tako da su skoro cijelu godinu proveli ulogoreni u podnožju Sinaja. Ovdje je njihovo bogosluženje dobilo određeniji oblik, bili su objavljeni zakoni za upravljanje narodom i uspostavljena savršenija organizacija kao dio pripreme za ulazak u Hanan.SPP 318.1

    Upravni sistem Izrailjaca odlikovao se vrlo temeljnom organizacijom, izvanrednom i po zaokruženosti i po jednostavnosti. Red, koji se tako izrazito pokazao u savršenstvu i rasporedu svega što je Bog stvorio, bio je vidljiv i u jevrejskom uređenju. Bog je bio središte autoriteta i vlasti, suvjereni vladar Izrailja. Mojsije je, prema Božjem ovlašćenju, zauzimao mjesto vidljivog vođe naroda, čovjeka koji u Božje ime primjenjuje zakone. Kasnije je od plemenskih starješina obrazovan savjet sedamdesetorice, koji je pomagao Mojsiju u opštim upravnim poslovima. Zatim su dolazili sveštenici, koji su tražili savjet od Boga u Svetilištu. Poglavari ili knezovi upravljali su plemenima. Njima su bili podređeni tisućnici i stotnici i pedesetnici i desetnici i, konačno, službenici koji su obavljali posebne poslove (5. Mojsijeva 1,15).SPP 318.2

    Jevrejski logor bio je podignut u skladu sa strogim pravilima. Bio je podijeljen u tri velika dijela, od kojih je svaki imao svoje određeno mjesto u logoru. U središtu je bio podignut Šator od sastanka, boravište nevidljivog Vladara. Oko njega su bili smješteni sveštenici i Leviti. Iza njih su logorovala sva ostala plemena.SPP 318.3

    Levitima je bilo povjereno staranje o Šatoru od sastanka i o svemu što je bilo u vezi s njim, i u logoru i za vrijeme putovanja. Kada je logor premještan, njima je bila povjerena dužnost da rasklope sveti Šator; kada bi stigli na novo mjesto, oni bi ga podizali. Nijednom pripadniku ostalih plemena nije bilo dozvoljeno, uz prijetnju smrtnom kaznom, da se nađe u blizini Svetilišta. Leviti su bili podijeljeni u tri kategorije, kao potomci tri Levijeva sina, i svakoj je bilo dodjeljeno posebno mjesto i poseban zadatak. Ispred Šatora od sastanka, i najbliže njemu, bili su Mojsijevi i Aronovi šatori. Na južnoj strani stanovali su Katovi, čija je dužnost bila da se staraju o kovčegu zavjeta i o drugim djelovima namještaja; na sjevernoj Merarijevi, koji su bili odgovorni za stubove, podnožja, daske i drugo; a na začelju Girsonovi, kojima su bile povjerene zavjese.SPP 318.4

    Mjesto svakog plemena bilo je tačno određeno. Svako pleme putovalo je i logorovalo pod svojom zastavom, kao što je Gospod zapovijedio: Sinovi Izrailjevi neka staju u oko svaki kod svoje zastave sa znakom doma otaca svojih, prema šatoru od sastanka unaokolo. Kako u oko staju, tako neka idu, svaki svojim redom pod svojom zastavom. (4. Mojsijeva 2,2.17) Miješanom mnoštvu koje je pratilo Izrailj iz Egipta nije bilo dozvoljeno da logoruje među izrailjskim plemenima u logoru; ono je boravilo na obodu logora, a njihovo potomstvo je sve do trećeg koljena bilo isključeno iz sabora Izrailjaca (5. Mojsijeva 23,7.8).SPP 319.1

    Savršena čistoća i strogi red vladali su u logoru i u njegovoj okolini. Temeljite higijenske mjere bile su propisane. Svi oni koji su bili nečisti na bilo koji način, morali su da borave izvan logora. Ove mjere bile su neizbježne da bi se sačuvalo zdravlje ovako velikog mnoštva; bilo je neophodno da se sačuva savršeni red i čistoća da bi Izrailj uživao prednost da u njegovoj sredini stanuje sveti Bog. Zato je Gospod objavio: Jer Gospod Bog tvoj ide usred okola tvojega da te izbavi i da ti preda neprijatelje tvoje; zato neka je oko tvoj svijet! (5. Mojsijeva 23,14)SPP 319.2

    Na svim putovanjima Izrailja kovčeg zavjeta Gospodnjega iđaše pred njima...tražeći mjesto gdje bi počinuli. (4. Mojsijeva 10,33) Na ramenima sinova Katovih, sveti kovčeg sa svetim Božjim zakonom, predvodio je povorku. Ispred njega su išli Mojsije i Aron, a u blizini su bili i sveštenici sa srebrnim trubama. Ovi sveštenici su dobijali uputstva od Mojsija i prenosili ih narodu trubnim znacima. Vođe svih četa su, u skladu s trubnim znacima, davale detaljna uputstva o svim pokretima koje je trebalo preduzeti. Svi oni koji bi propustili da se pokore uputstvima, bili bi kažnjavani smrću.SPP 319.3

    Bog je Bog reda. Sve što je povezano s Nebom nalazi se u savršenom redu; pokornost i potpuna disciplina obilježavaju pokrete anđeoskih četa. Uspjeh mogu da donesu samo red i usklađeno djelovanje. Bog zahtjeva da u Njegovom djelu danas vladaju isti red I sistematičnost kao nekada u dane Izrailja. Svi koji rade za Njega, treba da rade razumno, a ne nemarno, nasumice. On želi da se Njegovo djelo obavlja s vjerom i savjesno, tako da može da stavi na njega pečat svog odobravanja.SPP 320.1

    Sam Bog je vodio Izrailjce na svim njihovim putovanjima. Stub od oblaka spuštao se da bi im pokazao mjesto na kome treba da logoruju. Dokle god je trebalo da ostanu na istom mjestu, oblak je počivao iznad Svetilišta. Kad je trebalo da nastave putovanje, on se dizao visoko iznad svetog Šatora. Svečano prizivanje Boga obilježavalo je i zaustavljanje i polazak. I kada polazaše kovčeg, govoraše Mojsije: ustani Gospode, i neka se razaspu neprijatelji tvoji i neka bježe ispred tebe koji mrze na tebe! A kada se ustavljaše, govoraše: uvrati se, Gospode, k mnoštvu tisuća Izrailjevih! (4. Mojsijeva 10,35.36)SPP 320.2

    Udaljenost od svega jedanaest dana putovanja ležala je između Sinaja i Kadisa, na granicama Hanana; i kada im je oblak konačno dao znak da pođu dalje, čete Izrailjeve krenule su na putovanje, očekujući da će uskoro ući u dobru zemlju. Gospod je učinio čuda da bi ih izveo iz Egipta, a kakve su blagoslove tek sada mogli očekivati kada su i službeno položili zavjet da će Ga prihvatiti kao svog Vladara i kada su bili priznati kao izabrani narod Najvišega?SPP 320.3

    Ipak, mnogi su gotovo oklijevajući napustili mjesto na kome su tako dugo boravili. Gotovo su ga već počeli smatrati svojim domom. U sjenci ovih granitnih zidova Bog je okupio svoj narod, daleko od svih ostalih naroda, da mu ponovi pravila svoga svetog Zakona. Uživali su da posmatraju svetu planinu, na čijim se prastarim vrhovima i golim grebenima tako često pokazivala Božja slava. Prizor je bio u tako tijesnoj vezi s prisutnošću Boga i svetih anđela da im se činio previše svetim da bi ga mogli napustiti bezbrižno, čak radosno!SPP 320.4

    Međutim, na znak trubača cijeli logor se pokrenuo, Šator od sastanka usred skupa, svako pleme po određenom redosledu, pod svojom plemenskom zastavom. Sve oči željno su posmatrale da vide u kojem smjeru će ih povesti oblak. Kad je krenuo prema istoku, prema području zbijenih i isprepletenih planinskih masiva, surih i pustih, osjećanje žalosti i sumnje pojavilo se u mnogim srcima.SPP 320.5

    Dok su napredovali, kretanje je postajalo sve napornije. Put ih je vodio kroz stjenovite klance i golu pustoš. Svuda oko njih prostirala se velika pustinja zemlja pusta i puna propasti, zemlja suha i gdje je sjen smrtni, zemlja preko koje niko nije hodio i u kojoj niko nije živio. (Jeremija 2,7) Gorski prevoji, koliko god je oko dopiralo, crnjeli su se od ljudi, žena i djece, životinja i kola, dugih redova krupne i sitne stoke. Koračali su polako i s naporom, jer mnoštvo, oslabljeno dugim logorovanjem, nije bilo spremno da izdrži opasnosti i neugodnosti putovanja.SPP 321.1

    Poslije tri dana putovanja čuli su se prvi glasni prigovori. Dopirali su iz mješovitog mnoštva. Mnogi od tih ljudi još se nisu potpuno srodili s Izrailjem i stalno su se trudili da nađu neki razlog za primjedbe. Nije im odgovarao smjer putovanja, stalno su prigovarali načinu na koji ih Mojsije vodi, iako su dobro znali da on, kao i oni, samo slijedi stub od oblaka. Nezadovoljstvo se uskoro proširilo po cijelom skupu.SPP 321.2

    Ponovo su počeli da traže mesa da jedu. Iako su imali mane u izobilju, nisu bili zadovoljni. Za vrijeme robovanja u Egiptu, Izrailjci su bili prinuđeni da uzimaju najskromniju i najjednostavniju hranu; ali zdrav apetit, izazvan nestašicom i teškim radom, učinio je da bude ukusna. Međutim, mnogi među Egipćanima koji su sada putovali s njima, bili su naviknuti na raskošniju ishranu i oni su prvi počeli da prigovaraju. Prilikom davanja mane, neposredno prije dolaska na Sinaj, Gospod im je na njihov zahtjev dao i mesa, ali, to im je bilo dovoljno samo za jedan dan.SPP 321.3

    Bog im je mogao dati i mesa kao što im je dao mane, ali im je meso uskratio radi njihovog dobra. Bog je želio da im pruži hranu koja je prilagođenija njihovim potrebama od razdražujuće hrane na koju su mnogi od njih navikli u Egiptu. Izopačeni apetit morao je da bude doveden u mnogo zdravije stanje da bi mogli da uživaju u hrani koja je prvobitno bila predviđena za čovjeka u plodovima zemlje, koje je u Edemu Bog dao Adamu i Evi. To je bio razlog zbog koga su Izrailjci u velikoj mjeri bili lišeni hrane životinjskog porijekla.SPP 321.4

    Sotona ih je doveo u iskušenje da ovo uskraćivanje proglase nepravednim i surovim. On ih je naveo da čeznu za onim što je zabranjeno, jer je znao da će neograničeno popuštanje apetitu dovesti do razbuktavanja čulnosti i da će na taj način mnogo lakše pasti pod njegovu vlast. Začetnik bolesti i bijede napada čovjeka tamo gdje najlakše može da postigne uspjeh. Iskušenjem preko apetita s najvećim uspjehom navodio je ljude na grijeh još od vremena kada je nagovorio Evu da jede plod sa zabranjenog drveta. Na isti način naveo je i Izrailj da počne da gunđa protiv Gospoda. Neumjerenost u jelu i piću, koja kao što se zna navodi na popuštanje strastima, priprema put da čovjek odbaci sve moralne obaveze. Kada ih napadnu iskušenja, takvi pokazuju vrlo malo spremnosti za otpor.SPP 322.1

    Bog je izveo Izrailjce iz Egipta namjeravajući da ih odvede u hanansku zemlju i tamo načini od njih neporočan, svet i srećan narod. Da bi postigao taj cilj, uveo je mjere obuzdavanja, neophodne za njihovo dobro i za dobro njihovog potomstva. Da su iz poslušnosti prema Njegovim mudrim ograničenjima bili spremni da savladaju svoj apetit, slabosti i bolesti bile bi im nepoznate. Njihovi potomci raspolagali bi tjelesnom i intelektualnom snagom. Imali bi jasne pojmove o istini i dužnosti, razvijenu sposobnost razlikovanja dobra i zla, zdrav razum. Ali, njihova nespremnost da prihvate Božja ograničenja i zahtjeve, u velikoj mjeri ih je spriječila da dostignu visoki ideal koji im je On postavio i ne prime blagoslove koje je On bio spreman da im udijeli.SPP 322.2

    Psalmista kaže: I kušaše Boga u srcu svome, ištući jela po volji svojoj. I vikaše na Boga i rekoše: može li Bog zgotoviti trpezu u pustinji? Evo! On udari u kamen i poteče voda, i rijeke ustadoše; može li i hljeba dati? Hoće li i mesa postaviti narodu svojemu? Gospod ču i razljuti se. (Psalam 78,18-21) Na putu od Crvenog mora do Sinaja često su se bunili i pokazivali nezadovoljstvo, ali Bog tada, iz sažaljenja prema njihovom neznanju i zaslijepljenosti, njihov grijeh nije pohodio svojim kaznama. Međutim, poslije toga otkrio im se na Horivu. Primili su veliku svjetlost, jer su bili svjedoci Njegovog veličanstva, Njegove moći i milosti; pa je sadašnje nezadovoljstvo i nevjerovanje predstavljalo veću krivicu. Osim toga, zavjetovali su se da će prihvatiti Gospoda za svog vladara i poštovati Njegov autoritet. Njihovo sadašnje gunđanje predstavljalo je pobunu, pa su morali biti smjesta i primjerno kažnjeni, ukoliko je trebalo da Izrailj bude sačuvan od bezvlašća i propasti. I raspali se na njih oganj Gospodnji i sažeže krajnje u okolu. Munje iz stuba od oblaka pobile su najkrivlje među buntovnicima.SPP 322.3

    Užasnuti narod počeo je da preklinje Mojsija da se založi za njih pred Gospodom. On je to učinio i oganj je prestao. Da bi sačuvao uspomenu na ovaj događaj, Mojsije je to mjesto nazvao Tavera Ognjeno mjesto.SPP 323.1

    Međutim, zlo je uskoro postalo još veće. Umjesto da preživjele navede na poniznost i pokajanje, ova strašna kazna je samo povećala njihovo nezadovoljstvo. Na sve strane su se mogle vidjeti grupe ljudi, okupljene oko ulaza u šatore, kako plaču i negoduju. A svjetina što bješe među njima bješe vrlo lakoma, te i sinovi Izrailjevi stadoše plakati, govoreći: ko će nas nahraniti mesa? Opomenusmo se riba što jeđasmo u Misiru zabadava, i krastavaca i dinja i luka crnoga i bijeloga. A sada posahnu duša naša, nema ništa osim mane pred očima našima. Tako su pokazivali svoje nezadovoljstvo hranom koju im je pripremio njihov Stvoritelj. Ipak, imali su dovoljno dokaza da je ona prilagođena njihovim potrebama; jer, uprkos teškoćama koje su podnosili, nije bilo iznemoglih ni u jednom plemenu.SPP 323.2

    Mojsijevo srce je klonulo. Preklinjao je Gospoda da ne uništi Izrailjce, iako mu je Bog obećao da će od njegovog potomstva načiniti veliki narod. Iz ljubavi prema njima molio se da njegovo ime bude izbrisano iz knjige života ukoliko će to spriječiti da budu pobijeni. On je sve stavio na kocku zbog njih, a ovo je bio njihov odgovor. Za sve svoje teškoće, pa čak i zamišljene patnje, optuživali su njega; svojim zlobnim prigovaranjima učinili su da teret briga i odgovornosti, pod kojim je već klecao, postane još dvostruko teži. Pritisnut očajanjem bio je u iskušenju da posumnja čak i u Boga. Zato je i njegova molitva zazvučala kao pritužba: Zašto učini takvo zlo sluzi svojemu? I zašto ne nađoh milost pred tobom, nego metnu na mene teret svega naroda ovoga?... Odakle meni mesa da dam svemu narodu ovome? Jer plaču preda mnom, govoreći: daj nam mesa da jedemo! Ne mogu ja sam nositi svega naroda ovoga, jer je teško za mene!SPP 323.3

    Gospod je saslušao njegovu molitvu i naredio mu da okupi sedamdeset ljudi iz kruga starješina u Izrailju ne samo starijih po godinama, već poznatih po dostojanstvu, zdravom rasuđivanju i iskustvu. Rekao mu je: Dovedi ih k šatoru od sastanka, neka onde stanu s tobom! Tada ću sići i govoriti ondje s tobom, i uzeću od duha koji je na tebi i metnuću na njih, da nose s tobom teret narodni i da ne nosiš ti sam!SPP 323.4

    Gospod je dozvolio Mojsiju da sam izabere najvjernije i najuspješnije pomoćnike koji će s njim podijeliti odgovornost, koji će svojim uticajem doprinijeti da se obuzda nasilničko ponašanje naroda i uguši pobuna. Međutim, ovaj potez je imao vrlo nepovoljne posljedice. Oni nikad ne bi ni bili izabrani na taj položaj da je Mojsije pokazao dovoljno vjere u Božju dokazanu moć i dobrotu. Naime, on je preuveličavao svoj teret i odgovornosti, gubeći iz vida činjenicu da je samo oruđe u Božjim rukama. Nije imao nikakvog izgovora da se prepusti, pa ni u najmanjoj mjeri, sklonosti prema prigovaranju, koja je donijela toliko prokletstva Izrailju. Da se potpuno oslonio na Boga, Gospod bi ga neprekidno vodio i davao mu snage da savlada svaku teškoću.SPP 324.1

    Mojsiju je bilo rečeno da pripremi narod za ono što će Bog učiniti za njih. Pripravite se za sjutra da jedete mesa, jer plakaste da Gospod ču; i rekoste: ko će nas nahraniti mesa? Jer nam dobro bješe u Misiru. Daće vam, dakle, Gospod mesa i ješćete! Nećete jesti jedan dan, ni dva dana, ni pet dana, ni deset dana, ni dvadeset dana; nego cio mjesec dana, dokle vam na nos ne udari i ne ogadi vam se, zato što odbaciste Gospoda koji je među vama i plakaste pred njime govoreći: zašto izađosmo iz Misira?SPP 324.2

    A Mojsije reče: šest stotina tisuća pješaka ima naroda, u kojem sam, pa ti kažeš: daću im mesa da jedu cio mjesec dana! Eda li će im se poklati ovce i goveda da im dostane? Ili će im se pokupiti sve ribe morske da im bude dosta?SPP 324.3

    Odmah je dobio ukor zbog svog nepovjerenja: Zar ruka Gospodnja neće biti dovoljna? Vidjećeš hoće li biti što ti rekoh ili neće!SPP 324.4

    Mojsije je ponovio narodu Gospodnje riječi i objavio izbor sedamdesetorice starešina. Riječi koje je veliki vođa uputio svojim izabranim pomoćnicima mogu i savremenim sudijama i zakonodavcima da posluže kao obrazac za obavljanje dužnosti: Saslušavajte raspre među braćom svojom i sudite pravo između čovjeka i brata njegova i između došljaka koji je s njime. Ne gledajte ko je ko na sudu, saslušajte i maloga i velikoga, ne bojte se nikoga, jer je sud Božji. (5. Mojsijeva 1,16.17)SPP 324.5

    Zatim je Mojsije pozvao sedamdesetoricu da dođu pred Šator od sastanka. I Gospod siđe u oblaku i govori k njemu i uzevši od duha koji bješe na njemu metnu na onih sedamdeset ljudi starješina; i kada duh dođe na njih prorokovahu, ali više nikada. Kao i apostoli na dan Pedesetnice, i oni su bili nadahnuti silom s visine. Bilo je ugodno Bogu da ih na taj način pripremi za službu i da im ukaže čast pred cijelim zborom, da bi se učvrstilo povjerenje u njih kao u ljude koje je On izabrao da zajedno s Mojsijem upravljaju Izrailjem.SPP 325.1

    Ponovo se otkrio plemeniti, nesebični duh velikog vođe. Dvojica među sedamdesetoricom, skromno smatrajući sebe nedostojnima tako odgovornog položaja, nisu se pridružili svojoj braći pred Šatorom. Međutim, Božji Duh se spustio na njih tamo gdje su se zatekli, pa su i oni dobili proročki dar. Dobivši vijest o tome, Isus Navin je poželio da osujeti tu pojavu, jer se plašio razdora. Revnujući za čast svoga gospodara, rekao je: Mojsije, gospodaru moj, zabrani im! Odgovor je glasio: Zar zavidiš mene radi? Kamo da sav narod Gospodnji postanu proroci i da Gospod pusti duh svoj na njih!SPP 325.2

    Snažan vjetar, koji je duvao s mora, nanio je sada jata prepelica, razasuvši ih po okolu, na dan hoda odovuda i na dan hoda odonuda oko okola, na dva lakta od zemlje. (4. Mojsijeva 11,31) Tog i sljedećega dana, narod se trudio da prikupi hranu koja mu je tako čudesno bila ponuđena. Nakupili su ogromne količine. I ko nakupi najmanje, nakupi deset gomora. Sve što im nije bilo potrebno za neposrednu upotrebu, sačuvali su sušenjem, tako da im je zaliha, kao što je bilo obećano, bila dovoljna za cio mjesec.SPP 325.3

    Bog je ljudima dao i ono što im nije poslužilo za najviše dobro, jer su to uporno zahtijevali; jednostavno nisu bili zadovoljni onim što bi im donijelo blagoslov. Njihove buntovne želje bile su uslišene, ali su morali da pretrpe njihove posljedice. Gostili su se neograničeno, i njihova neumjerenost brzo je bila kažnjena. I udari Gospod narod pomorom vrlo velikim. Mnoštvo ljudi je bilo oboreno teškom groznicom, a najkrivlji među njima su nastradali čim su okusili hranu za kojom su čeznuli.SPP 325.4

    U Asirotu, sljedećem logoru posle Tavere, Mojsije se suočio sa još težim iskušenjem. Aron i Marija ubrajali su se u Izrailju među vrlo ugledne, rukovodeće osobe. Oboje su imali proročkog dara i Bog ih je udružio s Mojsijem u djelu oslobađanja Izrailja. I poslah pred tobom Mojsija, Arona i Mariju. (Mihej 6,4) Ove riječi je sam Gospod izgovorio preko proroka Miheja. Čvrstina Marijinog karaktera pokazala se još vrlo rano kada je kao dj evojčica na obalama Nila čuvala kovčežić u kome je bio sakriven mali Mojsije. Bog je upotrijebio njenu prisebnost i taktičnost da sačuva oslobodioca svog naroda. Bogato obdarena pjesničkim i muzičkim sposobnostima, Marija je predvodila izrailjske žene u pjesmi i igri na obali Crvenog mora. Samo su Mojsije i Aron uživali veću naklonost naroda i veću čast u očima Neba. Međutim, zlo koje je u početku izazvalo neslogu na Nebu pojavilo se i u srcu ove žene, i nije joj bilo teško da nađe istomišljenike koji će je podržati u izražavanju nezadovoljstva.SPP 325.5

    Mojsije se nije savjetovao s Marijom i Aronom prilikom biranja sedamdesetorice starješina, što ih je ogorčilo i okrenulo protiv njega. U vrijeme Jotorove posete, dok su Izrailjci još putovali prema Sinaju, Mojsije je svojom spremnošću da prihvati savjete svoga tasta izazvao njihov strah da je njegov uticaj na velikog vođu presudniji od njihovog. Prilikom obrazovanja savjeta starješina stekli su utisak da je potcjenio njihov položaj i autoritet. Marija i Aron nikada nisu ponijeli breme briga i odgovornosti koje je počivalo na Mojsiju; ali samo zato što su bili izabrani da mu pomažu smatrali su da imaju pravo da ravnopravno s njim dijele prava starješinstva. Mislili su da je postavljanje novih pomoćnika potpuno nepotrebno.SPP 326.1

    Mojsije je više od bilo koga drugog osjećao važnost velikog djela koje mu je bilo povjereno. Bio je svjestan svojih slabosti i zato je Boga izabrao za svog savjetnika. Aron je sebe mnogo više cijenio i manje se oslanjao na Boga. Poklekao je kada mu je bila povjerena odgovornost; pokazao je slabost svoga karaktera kukavičkim pristajanjem na idolopoklonički otpad kod Sinaja. Ali, zaslijepljeni zavišću i častoljubljem, Marija i Aron su sve to izgubili iz vida. Aronu je Bog ukazao veliku čast, dodjeljujući njegovoj porodici svetu službu sveštenstva; ali je čak i to sada samo pojačalo njegovu želju za samouzdizanjem. Zar je samo preko Mojsija govorio Gospod? Nije li govorio i preko nas? Smatrajući da uživaju istu čast pred Bogom, mislili su da imaju pravo i na isti položaj i autoritet.SPP 326.2

    Obuzeta duhom nezadovoljstva, Marija je razlog za prigovor našla u događajima koje je Bog na poseban način usmjeravao. Bila je ogorčena zbog Mojsijeve ženidbe. Izbor pripadnice drugog naroda, umjesto da sebi nađe ženu među Jevrejkama, smatrala je povredom porodične i nacionalne časti. Prema Sefori se ponašala sa jedva prikrivenim prezirom.SPP 326.3

    Iako je bila proglašena ženom Etiopljankom (4. Mojsijeva 12,1. Bakotić stanovnica zemlje Hus), Mojsijeva žena je bila Madijanka i, prema tome, Avramov potomak. Svojom nešto tamnijom kožom razlikovala se od Jevrejki. Iako nije bila Izrailjka, Sefora je služila pravom Bogu. Bila je stidljiva, povučena, nježna i osjećajna, osjetljiva prema patnjama drugih. Zato je Mojsije, kada je pošao u Egipat, pristao da se ona vrati u Madijam. Želio je da joj uštedi pogled na kazne koje će zadesiti Egipat.SPP 327.1

    Kada se Sefora pridružila svom mužu u pustinji, vidjela je da njegove odgovornosti premašuju njegovu snagu. Svoja strahovanja povjerila je Jotoru i on je predložio mjere kojima bi Mojsijev teret bio olakšan. To je bio osnovni razlog što Marija nije podnosila Seforu. U svom ogorčenju, ona je Mojsijevu ženu proglasila uzročnicom svog i Aronovog navodnog zapostavljanja, smatrajući da je pod njenim uticajem Mojsije odlučio da ih ne pozove na savjetovanje, kao što je ranije činio. Da se Aron zaista odlučno borio za pravdu, mogao je da spriječi zlo; ali, umjesto da Mariji prikaže svu grešnost njenog ponašanja, počeo je da saosjeća s njome, sluša njene prigovore i na kraju dijeli njeno ogorčenje.SPP 327.2

    Mojsije je sve njihove prigovore podnosio strpljivo i bez riječi. Upravo ga je iskustvo koje je stekao u godinama teških napora i čekanja u Madijamu duh poniznosti i krotosti koji je tamo razvio pripremilo da se strpljivo suočava s nevjerovanjem i nezadovoljstvom naroda i sa ohološću i zavišću onih od kojih je očekivao da budu njegovi neumorni pomagači. Mojsije je bio čovjek vrlo krotak mimo sve ljude na zemlji, pa je zato i uživao blagoslove božanske mudrosti i vodstva više od svih drugih. Pismo kaže: Dobar je i pravedan Gospod...upućuje krotke istini, uči krotke hoditi putem njegovim. (Psalam 25,8.9) Gospod vodi krotke, zato što se daju učiti, zato što žele da prime pouku. Oni imaju iskrenu želju da saznaju Božju volju i da se upravljaju po njoj. Spasitelj je obećao: Ko hoće njegovu volju tvoriti, razumjeće je li ova nauka od Boga. (Jovan 7,17) A preko apostola Jakova je izjavio: Ako li kome od vas nedostaje premudrosti, neka ište u Boga koji daje svakome bez razlike i ne kori nikoga, i daće mu se! (Jakov 1,5) Ovo obećanje odnosi se jedino na one koji su spremni da u svemu slijede Gospoda. Bog ne lomi ničiju volju, pa zato one koji su oholi ne može da vodi da prime pouku, koji su odlučili da idu svojim putem. O dvoličnima, o onima koji žele da sprovedu svoju volju iako tvrde da slušaju Božju volju stoji napisano: Jer takav čovjek neka ne misli da će primiti što od Boga. (Jakov 1,7)SPP 327.3

    Bog je izabrao Mojsija i stavio u njega svoj Duh; Marija i Aron su svojim gunđanjem postali krivi za izdaju, ne samo svog neposrednog starješine, već i samog Boga. Buntovni klevetnici su bili pozvani pred Šator od sastanka i našli se licem u lice s Mojsijem. Tada siđe Gospod u stubu od oblaka i stade na vratima od šatora. I viknu Arona i Mariju i dođoše oboje. Njihova izjava da imaju proročkog dara nije bila osporena; Bog je mogao da razgovara s njima i preko vizija i snova. Međutim, Mojsije, o kome je sam Bog rekao da je vjeran u svemu domu mojemu, uživao je prednost neposrednijeg razgovora. S njime je Bog razgovarao iz usta k ustima. Kako se, dakle, ne pobojaste vikati na slugu mojega, na Mojsija? I gnjev se Gospodnji raspali na njih i on otide. Oblak se uklonio sa Svetilišta u znak božanskog nezadovoljstva, a Marija je bila kažnjena. I gle, Marija bješe gubava, bijela kao snijeg. Aron je bio pošteđen, ali je Marijina kazna predstavljala oštar ukor i za njega. I sada, pošto je njihova oholost bila bačena u prah, Aron je priznao svoj grijeh i založio se da njegova sestra ne bude prepuštena toj smrtonosnoj bolesti. Odgovarajući na Mojsijevu molitvu, Bog je očistio Mariju od gube. Međutim, morala je sedam dana da provede izvan logora. Sve dok nije bila protjerana iz logora, simbol božanske naklonosti nije se pokazivao iznad Šatora od sastanka. Iz poštovanja prema njenom visokom položaju, u znak žalosti zbog kazne koja ju je zadesila, cijeli skup je ostao u Asirotu i čekao njen povratak.SPP 328.1

    Ovo pokazivanje Gospodnjeg negodovanja trebalo je da posluži kao opomena Izrailju, trebalo je da suzbije sve snažniji duh nezadovoljstva i neposlušnosti u narodu. Da Marija zbog svog gunđanja i zavisti nije bila primjerno kažnjena, došlo bi do velikih zala. Zavist spada među najgore sotonske osobine koje se mogu naći u ljudskom srcu i među one koje izazivaju najteže posljedice. Mudri čovek je zapisao: Jarost je nemilostiva i gnjev je plah, ali ko će odoljeti zavisti? (Priče 27,4) Upravo je zbog zavisti došlo do prvog razdora na Nebu; prepuštanje zavisti izazvalo je neiskazana zla među ljudima. Jer gdje je zavist i svađa, ondje je nesloga i svaka zla stvar. (Jakov 3,16)SPP 328.2

    Preko ogovaranja bližnjih ili preko sklonosti da se sudi njihovim pobudama ili postupcima, ne smije se olako prelaziti. Ne opadajte jedan drugoga, braćo; jer ko opada brata ili osuđuje brata svojega opada zakon ili osuđuje zakon, a ako zakon osuđuješ, nisi tvorac zakona, nego sudija. (Jakov 4,11) Postoji samo jedan sudija Onaj koji će iznijeti na vidjelo što je sakriveno u tami i objaviće savjete srdačne. (1. Korinćanima 4,5) Svaki koji uzima sebi pravo da sudi svojim bližnjima i da ih protivzakonito osuđuje, prisvaja Stvoriteljeve povlastice.SPP 329.1

    Biblija nas posebno upozorava da se čuvamo olakog iznošenja optužbi protiv onih koje je Bog pozvao da djeluju kao Njegovi predstavnici. Apostol Petar, opisujući one koji spadaju među izopačene grešnike, kaže: A osobito one koji idu za tjelesnim željama nečistote i ne mare za poglavarstva i koji su bezobrazni i samovoljni i ne drhću huleći na slavu. Kada anđeli, koji veću snagu i silu imaju, ne izgovaraju na njih pred Gospodom hulnoga suda. (2. Petrova 2,10.11) Pavle, poučavajući one koji su postavljeni nad crkvama, kaže: Na sveštenika ne primaj tužbe, osim kada imaju dva ili tri svjedoka. (1. Timotiju 5,19) Onaj koji je ljudima povjerio tešku odgovornost da vode i poučavaju Njegov narod, pozvaće svoj narod na odgovornost zbog načina na koji je postupao prema Njegovim slugama. Kazna koja je zadesila Mariju treba da posluži kao ukor svima koji se prepuštaju zavisti i gunđaju protiv onih na koje je Bog položio breme svoga djela.SPP 329.2

    Larger font
    Smaller font
    Copy
    Print
    Contents