Loading...
Larger font
Smaller font
Copy
Print
Contents
Stvaranje, Patrijarsi I Proroci - Contents
  • Results
  • Related
  • Featured
No results found for: "".
  • Weighted Relevancy
  • Content Sequence
  • Relevancy
  • Earliest First
  • Latest First
    Larger font
    Smaller font
    Copy
    Print
    Contents

    45. Poglavlje—Pad Jerihona

    (Ovo poglavlje zasnovano je na Knjizi Isusa Navina 5,13-15; 6.7)

    Jevreji su ušli u Hanan, ali ga još nisu pokorili; prema ljudskom gledanju, borba za njegovo osvajanje biće duga i teška. Zemlja je bila naseljena vrlo ratobornim stanovnicima, koji su bili spremni da spriječe zauzimanje svoje teritorije. Različita plemena ujedinila su se iz straha pred zajedničkom opasnošću. Njihovi konji i gvozdena bojna kola, njihovo poznavanje zemlje, njihova obučenost za rat, sve im je to davalo veliku prednost. Osim toga, zemlju su branile tvrđave gradovi veliki, opasani do neba (5. Mojsijeva 9,1). Jedino je oslanjanje na snagu koja nije njihova moglo Izrailjcima donijeti pobjedu u predstojećem sukobu.SPP 422.1

    Jedna od najsnažnijih tvrđava u zemlji veliki i bogati grad Jerihon ležala je upravo pred njima, blizu njihovog logora u Galgalu. Na ivici plodne ravnice, bogate raznovrsnim tropskim plodovima, palatama i hramovima, sjedište raskoši i poroka, ovaj oholi grad, zaštićen masivnim utvrđenjima, prkosio je Bogu Izrailjevom. Jerihon je spadao među najvažnija središta idolopoklonstva i bio posebno odan Astarti, boginji Meseca. U njemu se ogledalo sve što je bilo najnemoralnije i najsramotije u religiji Hananeja. Izrailjski narod, sa još svježim uspomenama na strašne posljedice njihovog grijeha u Velfegoru, mogao je ovaj neznabožački grad da posmatra jedino s osjećanjem užasa i odvratnosti.SPP 422.2

    Isus Navin je shvatio da je osvajanje Jerihona prvi korak u zadobijanju Hanana. Ali, prije svega želio je da bude siguran u Božje vodstvo. Ta sigurnost bila mu je pružena. Kada se udaljio iz logora da razmišlja i da se moli da Bog Izrailjev pođe pred svojim narodom, ugledao je visokog naoružanog ratnika zapovjedničkog držanja, s golim mačem u ruci. Na Isusovo pitanje: Jesi li naš ili naših neprijatelja, čovjek je odgovorio: Nisam, nego sam vojvoda vojske Gospodnje, sada dođoh! Ista zapovijest, izdata nekada Mojsiju na Horivu: Izuj obuću s nogu svojih, jer je mjesto na kojemu stojiš sveto, otkrila je pravu prirodu tajanstvenog stranca. Sam Hristos, Uzvišeni, stajao je pred vođom Izrailja. Pun strahopoštovanja, Isus Navin je pao ničice i odao Mu hvalu. Čuo je obećanje: Evo, dajem ti u ruke Jerihon i cara njegova i junake njegove! Zatim je dobio uputstva za zauzimanje grada.SPP 422.3

    Pokoravajući se božanskoj zapovijesti, Isus Navin je postrojio čete Izrailjeve. Nije trebalo da krenu u napad. Umjesto toga, bilo im je rečeno da jednostavno obiđu oko grada, noseći kovčeg Gospodnji i duvajući u trube. Prvi su stupali ratnici, četa izabranih ljudi, ne da osvaja svojom vještinom i hrabrošću, već poslušnošću Božjim uputstvima. Za njima je išlo sedam sveštenika s trubama. Zatim je dolazio kovčeg Božji, okružen sjajem božanske slave, na ramenima sveštenika odjevenih u odjeću koja je otkrivala njihovu svetu službu. Za kovčegom je stupala vojska Izrailjeva, svako pleme pod svojom zastavom. Tako je izgledala povorka koja je obilazila oko osuđenog grada. Nije se čuo nikakav glas, osim koračanja tog velikog mnoštva i svečanog zvuka truba, koji se vraćao od brežuljaka i odjekivao jerihonskim ulicama. Kada je obilaženje bilo završeno, vojska se u tišini vratila u svoje šatore, a kovčeg stavljen na svoje mjesto u Svetilištu.SPP 423.1

    Začuđeno i uplašeno, gradski stražari pratili su svaki pokret vojske i obavještavali o njemu svoje starješine. Nisu razumjeli značenje ovog razmetanja snagom; ali dok su gledali tu moćnu vojnu silu kako svakoga dana obilazi oko njihovog grada, sa svetim kovčegom i sveštenicima koji mu služe, tajanstvenost prizora zastrašivala je sveštenike i narod. Ponovo su pregledali svoje snažne odbrambene položaje, uvjeravajući sebe da će moći da se odupru i najoštrijim napadima. Mnogi su se rugali i samoj pomisli da bi im bilo kakvu štetu moglo nanijeti ovo jedinstveno pokazivanje snage neprijatelja. Drugi su sa strahopoštovanjem posmatrali povorku koja je svakoga dana išla oko grada. Sjetili su se da se nekada i Crveno more razdvojilo pred ovim narodom i da mu je upravo bio omogućen prelaz preko Jordana. Nisu mogli da predvide kakvo će još čudo Bog učiniti za njih.SPP 423.2

    Šest dana je izrailjska vojska obilazila oko grada. Osvanuo je i sedmi dan. Još u praskozorje, Isus Navin je postrojio Gospodnje čete. Sada im je bilo rečeno da sedam puta obiđu oko Jerihona i da na glasni znak truba i oni gromko uzviknu, jer će im tada Bog predati grad u ruke.SPP 423.3

    Nepregledna vojska svečano je koračala oko zidina osuđenog grada. Sve je bilo tiho, ništa se nije čulo osim odmjerenog koračanja mnogih nogu i povremenog zvuka truba, koje su narušavale tišinu ranog jutra. Masivne zidine od čvrstog kamenja, kao da su prkosile ljudskoj opsadi. Stražari na zidovima sa sve većim strahom posmatrali kako posle prvog obilaska slijedi drugi, pa treći, četvrti, peti, šesti. Kakav je cilj ovih tajanstvenih pokreta? Koji im strašni događaj predstoji? Nisu morali dugo da čekaju. Kada je sedmi krug bio završen, duga povorka se zaustavila. Trube, koje se već neko vrijeme nisu čule, sada su odjednom zaječale silinom od koje se potresla i sama zemlja. Zidine od čvrstog kamenja, zajedno s masivnim kulama i grudobranima, zaljuljale su se i pokrenule sa svojih temelja, sa treskom pale na zemlju i raspale se. Stanovnici Jerihona skamenili su se od straha, tako da su izrailjske čete lako ušle u grad i zauzele ga.SPP 424.1

    Ovu pobjedu Izrailjci nisu postigli svojom snagom; osvajanje su mogli da pripišu jedino Gospodu; pa je kao i prvina roda zemaljskoga, cio grad, zajedno sa svim što se u njemu nalazilo, bio posvećen na žrtvu Bogu. U misli Izrailjaca trebalo je da se utisne činjenica da prilikom osvajanja Hanana nisu morali da se bore sami, već da jednostavno, kao Božja oruđa, izvršavaju Njegovu volju; ne da traže bogatstva ili počasti za sebe, već da proslave Gospoda, svoga Boga. Prije zauzimanja grada bila je proglašena zapovijest: A grad da bude proklet Gospodu i što je god u njemu! Ali se čuvajte od prokletih stvari da i sami ne budete prokleti i da ne navučete prokletstvo na oko Izrailjev i smetete ga.SPP 424.2

    Svi stanovnici grada i sve živo što se nalazilo u njemu, žene i ljudi, djeca i starci, i volovi i ovce i magarci, sve je bilo stavljeno pod mač. Jedino je vjerna Rava, zajedno sa svojim domaćinstvom, bila pošteđena da bi se održalo obećanje uhoda. Cijeli grad bio je spaljen; njegove palate i hramovi, njegove veličanstvene građevine sa svojim raskošnim stanovima, bogatim zavjesama i skupocjenom odjećom, sve je to progutao oganj. Ono što se nije moglo uništiti vatrom, srebro i zlato i posuđe od bronze i od gvožđa, trebalo je da bude posvećeno službi u Svetilištu. Bilo je prokleto i samo mjesto na kome se nalazio grad; Jerihon se više nikada nije smio izgraditi kao tvrđava; prokletstvo je bilo izrečeno nad svakim koji bi se usudio da obnovi zidine koje su bile oborene božanskom silom. U prisutnosti cijelog Izrailja svečano je objavljeno: Proklet da je pred Gospodom čovjek koji bi ustao da gradi ovaj grad Jerihon! Na prvencu svome osnovao ga, i na mezimcu svome postavio mu vrata!SPP 424.3

    Potpuno istrebljenje stanovnika Jerihona bilo je samo izvršenje naredbe o stanovnicima Hanana koja je bila data preko Mojsija: Razbi ih, potri ih! (5. Mojsijeva 7,2) A u gradovima ovih naroda... ne ostavi u životu nijedne duše žive! (5. Mojsijeva 20,16) Mnogima ove zapovijesti izgledaju suprotne duhu ljubavi i milosti koji su postavljeni kao zahtjevi u drugim djelovima Biblije, ali one su uistinu bile u skladu s beskrajnom mudrošću i dobrotom. Bog je želio da se Izrailjci učvrste u Hananu, da se u toj sredini pojavi narod i oblik vladavine koji će u svemu predstavljati Njegovo carstvo na Zemlji. Oni su trebalo ne samo da naslijede pravu religiju, već i da njena načela prošire po cijelom svijetu. Hananeji su se predali najnemoralnijem i najsramotnijem neznaboštvu i zato je bilo neophodno da se zemlja očisti od svega što bi moglo omesti ispunjenje božanskih milostivih namjera.SPP 425.1

    Stanovnici Hanana imali su bezbrojne prilike za pokajanje. Četrdeset godina prije toga, razdvajanje Crvenog mora i kazne nad Egiptom svjedočile su o nadmoćnoj sili izrailjskog Boga. Sada je uništenje vladara Madijana, Galada i Vasana još jednom pokazalo da je Gospod viši od svih bogova. Svetost Njegovog karaktera, Njegova odbojnost prema moralnoj nečistoti, jasno je bila prikazana kaznama koje su pogodile Izrailj zbog učestvovanja u ponižavajućim obredima Valfegora. Svi ti događaji bili su poznati stanovnicima Jerihona, a mnogi među njima dijelili su Ravino uvjerenje da je Gospod, Bog Izrailjev Bog gore na nebu i dolje na zemlji. Kao i ljudi pre Potopa, Hananeji su živjeli jedino da bi se rugali Nebu i skrnavili Zemlju. Ljubav i pravednost su tražile da se odmah uklone ovi buntovnici protiv Boga i neprijatelji ljudi.SPP 425.2

    Nebeske vojske lako su oborile zidine Jerihona, tog oholog grada čija su utvrđenja, četrdeset godina prije toga, užasom ispunila srca uhoda! Svemoćni Bog Izrailjev je rekao: Evo, dajem ti u ruke Jerihon! Protiv te riječi ljudska snaga bila je nemoćna.SPP 425.3

    Vjerom padoše zidovi jerihonski. (Jevrejima 11,30) Vojvoda Gospodnje vojske je razgovarao samo sa Isusom Navinom; nije se otkrio cijelom skupu, i njima je bilo prepušteno da mu vjeruju ili da ne vjeruju, da poslušaju zapovijesti koje im je izdao u Gospodnje ime ili da odbace njegov autoritet. Oni nisu mogli da vide anđeoske vojske koje su im pomagale pod vodstvom Božjega Sina. Mogli su da kažu: Kako su besmisleni svi ti pokreti, kako je smiješno to nesvakidašnje hodanje oko zidina grada, duvanje u trube od ovnujskih rogova! Sve to nema nikakvog uticaja na ova visoka utvrđenja! Međutim, i sam plan da se ova ceremonija obavlja tako mnogo prije konačnog obaranja zidina pružao je priliku da se među Izrailjcima razvije vjera. U njihove misli trebalo je da se ureže saznanje da njihova snaga nije u ljudskoj mudrosti, niti u ljudskoj moći, već jedino u Bogu njihovog spasenja. Trebalo je da se na taj način naviknu da se potpuno oslone na svog Božanskog Vođu.SPP 425.4

    Bog će učiniti velika djela za one koji se uzdaju u Njega. Razlog što onima koji se smatraju Njegovim narodom nedostaje snage, krije se u tome što se previše oslanjaju na svoju mudrost i ne dozvoljavaju Gospodu, ne pružaju Mu priliku, da se svojom silom posluži u njihovu korist. On će svojoj djeci, koja vjeruju u Njega, pomoći u svakoj neprilici, ukoliko se budu potpuno oslonili na Njega i ako Mu budu poslušni svim srcem.SPP 426.1

    Isus Navin je uskoro posle pada Jerihona, odlučio da napadne Gaj, mali grad u klisurama nekoliko kilometara zapadno od Jordanske doline. Uhode poslane u to mjesto vratile su se s izvještajem da stanovnika ima vrlo malo i da ih može savladati i omanja vojna sila.SPP 426.2

    Velika pobjeda koju je Bog postigao za njih doprinijela je da Izrailjci dobiju samopouzdanje. Pošto im je Bog obećao hanansku zemlju, osjećali su se sigurnim, zaboravljajući da im jedino božanska moć može obezbijediti uspjeh. Čak je i sam Isus Navin, ne tražeći savjet od Boga, počeo kovati planove o zauzimanju Gaja.SPP 426.3

    Izrailjci su počeli da se hvale svojom snagom i prezrivo gledaju svoje neprijatelje. Očekivali su laku pobjedu, smatrali su da će tri hiljade ljudi lako osvojiti to mjesto. Krenuli su u napad ne pitajući se da li je Bog s njima. Prodrli su skoro do pred sama gradska vrata, ali su upravo tu naišli na najodlučniji otpor. Uplašeni brojem i temeljitom pripremljenošću svojih neprijatelja, počeli su zbunjeno da bježe niz strmu padinu. Hananeji su se dali u potjeru za njima, i goniše ih od vrata... i pobiše ih na strmini. Iako su gubici bili neznatni po broju bilo je pobijeno trideset i šest ljudi poraz je obeshrabrio sav skup. I rastopi se srce u narodu i posta kao voda. Tada su se prvi put sukobili s Hananejima u otvorenoj borbi i ako su ih branioci tako malog grada mogli natjerati na bezglavo povlačenje, šta će se dogoditi kada se budu upustili u veće sukobe? Isus Navin je ovaj neuspjeh pripisao božanskom nezadovoljstvu i u očajanju i strahu razderao haljine svoje i pao licem na zemlju pred kovčegom Gospodnjim i ležao do večeri, on i starješine Izrailjeve, posuvši se prahom po glavi.SPP 426.4

    Povikao je: Jaoh, Gospode Bože, zašto prevede ovaj narod preko Jordana da nas predaš u ruke Amorejcima da nas pobiju? ... Gospode, šta da kažem, kada je Izrailj okrenuo pleća pred neprijateljima svojim? Čuće Hananeji i svi stanovnici te zemlje i sleći će se oko nas, i istrijebiće ime naše sa zemlje i šta ćeš učiniti od velikoga imena svojega?SPP 427.1

    Gospodnji odgovor je glasio: Ustani, što si pao na lice svoje? Zgriješio je Izrailj i...prestupio zavjet moj koji sam im zapovijedio! Bilo je vrijeme za brzo i odlučno djelovanje, a ne za očajavanje i jadikovanje. U logoru se pojavio tajni grijeh, koji je trebalo pronaći i ukloniti da bi Gospodnja prisutnost i Njegov blagoslov mogli da budu s Njegovim narodom. Neću više biti s vama, ako ne istrijebite između sebe prokletinju!SPP 427.2

    Božju zapovijest zanemario je jedan od onih koji su bili postavljeni da izvrše Njegove kazne. Sav narod bio je pozvan na odgovornost zbog krivice ovog jedinog prestupnika: Zgriješio je Izrailj... uzeše od prokletih stvari i ukradoše i zatajiše! Isusu Navinu bila su data uputstva kako da otkrije i kazni zločinca. Trebalo je da bacaju kocku i tako pronađu krivca. Grešnik nije bio odmah razobličen, pitanje je za neko vrijeme ostalo neizvjesno, tako da narod može da shvati svoju odgovornost za grijehe koji postoje u njemu i osjeti potrebu da ispita svoje srce i da se ponizi pred Bogom.SPP 427.3

    Isus Navin je u rano jutro okupio narod po plemenima i svečana i uzbudljiva ceremonija je počela. Korak po korak istraga je napredovala. Sve više i više stezao se strašni obruč. Prvo je otkriveno pleme, zatim rod, onda porodica, i na kraju čovjek. Ahan, sin Harmije, iz plemena Judina, bio je otkriven prstom Božjim kao onaj koji je donio nevolju Izrailju.SPP 427.4

    Da bi njegova krivica bila potpuno dokazana, da ne bi ostalo ni traga sumnje da je možda nepravedno kažnjen, Isus Navin je svečano pozvao Ahana da kaže istinu. Nesrećni čovjek je potpuno priznao svoj zločin: Istina je, ja zgriješih Gospodu Bogu Izrailjevu...vidjeh u plijenu jedan lijep plašt vavilonski i dvjesta sikala srebra i jednu šipku zlata od pedeset sikala, pa se polakomih i uzeh; i eno je zakopano u zemlju usred šatora mojega, a srebro odozgo. Odmah su poslani ljudi da pretresu šator. Kada su uklonili zemlju s navedenog mjesta, gle, bješe zakopano u šatoru njegovu i ozgo srebro. I uzeše iz šatora i donesoše k Isusu i svim sinovima Izrailjevim i staviše pred Gospoda.SPP 428.1

    Presuda je bila izrečena i odmah izvršena. Što si nas smeo, uzviknuo je Isus Navin. Gospod da te smete danas! Pošto je narod bio pozvan na odgovornost zbog Ahanovog grijeha i pošto je morao da snosi i njegove posljedice, bio je pozvan da preko svojih predstavnika učestvuje u njegovom kažnjavanju. I zasu ga kamenjem sav Izrailj.SPP 428.2

    Na njegovo tijelo nabacali su veliku gomilu kamenja za sjećanje na njegov grijeh i na kaznu koja mu je bila određena. Otuda se prozva ono mesto dolina Ahor dolina nevolje do danas. U Knjizi Dnevnika o njemu je ostalo zapisano: Ahan, koji smuti Izrailja. (1. Dnevnika 2,7)SPP 428.3

    Ahan je svoj grijeh učinio prkoseći najneposrednijim i najsvečanijim opomenama i najsilnijim otkrivenjima Božje sile. Cijelom Izrailju bilo je objavljeno: Ali, čuvajte se od prokletih stvari da i sami ne budete prokleti! Zapovijest je bila proglašena neposredno poslije čudesnog prelaza preko Jordana i obnavljanja zavjeta sa Bogom putem obrezanja naroda poslije svetkovanja Pashe i pojavljivanja Anđela zavjeta, Vojvode Gospodnje vojske. Poslije njenog izdavanja razoren je Jerihon, što je pokazalo da će svi prestupnici Božjeg zakona sigurno biti uništeni. Činjenica da je jedino božanska sila darovala pobjedu Izrailju, da Jerihon nisu osvojili svojom snagom, dala je svečanu vrijednost zapovijesti koja je zabranjivala prisvajanje makar i najmanjeg dijela plena. Bog je silom svoje riječi, zauzeo ovu tvrđavu, pobjeda je pripadala samo Njemu, i zato je samo Njemu morao biti predat i grad i sve što se našlo u njemu.SPP 428.4

    Među mili on Izrailjaca našao se samo jedan koji se, u tom svečanom trenutku pobjede i suda, odvažio da prekrši Božju zapovijest. Ahanova lakomost se razbudila kada je ugledao skupocjenu tkaninu iz zemlje Senarske; čak je u trenutku kada se našao suočen sa smrću smatrao potrebnim da izjavi: Vidjeh u plijenu jedan lijep plašt vavilonski! Jedan grijeh je izazvao drugi, pa je prisvojio i zlato i srebro namijenjeno Gospodnjoj riznici uskratio je Bogu prvine iz zemlje Hananske.SPP 429.1

    Korijen smrtonosnog grijeha koji je izazvao Ahanovu propast nalazi se u gramzivosti, najuobičajenijem od svih grehova, grijeha preko kojega se najlakše prelazi. Dok se prestupnici drugih zapovijesti suočavaju s prezirom i osudom, veoma se rijetko događa da se prekršioci desete zapovijesti kazne makar ukorom. Veličina toga grijeha, i njegove strašne posljedice, mogu se dobro vidjeti u Ahanovoj istoriji.SPP 429.2

    Gramzivost je zlo koje se postepeno razvija. Ahan je bio pohlepan sve dok se pohlepnost nije pretvorila u naviku, koja ga je okovala skoro neraskidivim lancima. Iako se predao ovom zlu, svakako bi se užasnuo i od same pomisli da donese propast svemu Izrailju; međutim, njegova svijest bila je umrtvljena grijehom i kada se iskušenje pojavilo, pao je kao lak plijen u njegovu zamku.SPP 429.3

    Zar se slični grijesi ne čine i sada, uprkos tako svečanim i izričitim opomenama? I nama je isto tako neposredno zabranjeno da budemo pohlepni kao što je Ahanu bilo zabranjeno da uzme dio jerihonskog plijena. Gospod je objavio da takvi postupci spadaju u idolopoklonstvo. Nama je upućena opomena: Ne možete služiti Bogu i mamonu. (Matej 6,24) Čuvajte se od lakomstva. (Luka 12,15) Lakomstvo da se i ne spominje među vama. (Efescima 5,3) Imamo pred sobom strašnu sudbinu Ahana, Jude, Ananije i Sapfire. Prije svih njih, pred nama je Luciferova sudbina, sina zore, koji je, lakomo težeći za uzvišenijim položajem zauvijek proigrao slavu i sjaj Neba. A ipak, uprkos svim ovim opomenama, lakomosti ima i previše. Na sve strane zapažaju se njeni ljigavi tragovi. Ona izaziva nezadovoljstvo i razdor u porodicama; podstiče siromašne na zavist i mržnju prema bogatima; navodi bogate da surovo tlače siromašne. To zlo ne postoji samo u svijetu, već i u Crkvi. Koliko se često čak i tu srijećemo sa sebičnošću, škrtošću, podvaljivanjem, zanemarivanjem djela milosti i zakidanjem Boga u desetku i prinosu? (Malahija 3,8) Među takozvanim uzornim i dobrim vjernicima Crkve ima, na žalost, mnogo Ahana! Mnogi dolaze redovno u crkvu i sjedaju za sto Gospodnji, iako se negdje na njihovom imanju nalaze sakriveni nezakoniti dobici, stvari koje je Bog prokleo. Za neki dobar vavilonski plašt, mnogi su spremni da žrtvuju svoju čistu savjest i nadu u Nebo. Mnogi prodaju svoje poštenje, svoje sposobnosti da budu korisni, za vrećicu srebrnih sikala. Plač napaćenih siromaha oni ne čuju; stoje na putu napredovanju evanđeoske svjetlosti, svojim ponašanjem izazivaju prezir svjetovnih ljudi kojim utjeruju u laž svoje ispovijedanje hrišćanstva; a ipak nastavljaju da umnožavaju svoje bogatstvo. Eda li će čovjek zakidati Boga? A vi mene zakidate, kaže Gospod.SPP 429.4

    Ahanov grijeh donio je nesreću cijelom narodu. Zbog grijeha jednog čovjeka Božje nezadovoljstvo počivaće na cijeloj Crkvi sve dok se prestup ne pronađe i ukloni. Uticaj od koga Crkva mora najviše da zazire nije uticaj otvorenih protivnika, nevjernika i hulnika, već uticaj nedosljednih Hristovih sljedbenika. To su oni koji Izrailju uskraćuju Božji blagoslov i oslabljuju snage Božjeg naroda.SPP 430.1

    Kada se neka crkva nađe u teškoćama, kada se zapazi da je u njoj došlo do hlađenja i duhovnog opadanja, kada se tako Božjim neprijateljima pruži prilika da likuju, neka se njeni vjernici upitaju nije li neki Ahan u njihovom logoru? Ponizno i skrušena srca, neka se svi trude da otkriju skrivene grijehe koji su im uskratili Božju prisutnost.SPP 430.2

    Ahan je priznao svoj grijeh, ali je bilo prekasno da priznanjem osigura pomilovanje. On je gledao izrailjsku vojsku kako se vraća iz Gaja pobijeđena i obeshrabrena; ali ipak nije istupio i priznao grijeh. Vidio je Isusa Navina i izrailjske starješine kako padaju na svoja lica, ispunjeni bolom koji je bio suviše veliki da bi se mogao izraziti riječima. Da je tada izrekao svoje priznanje, pružio bi makar neki dokaz istinskog pokajanja; ali je i tada ćutao. Slušao je službeni proglas da je u Izrailju učinjen veliki grijeh, čak je čuo i o kakvom je grijehu riječ. Međutim, njegove usne bile su zapečaćene. Zatim je sprovedena svečana istraga. Kakav je užas potresao njegovu dušu kad je njegovo pleme bilo razobličeno, a zatum njegov rod, i na kraju njegova porodica! Ipak, nije izgovorio ni riječ pokajanja, sve dok Božji prst nije bio usmjeren na njega. Tada, kada više nije mogao da sakrije grijeh, priznao je istinu. Kako se često čuju slična priznanja! Velika je razlika između priznanja činjenica kada se one utvrde i dokažu, i priznanja grijeha koji su poznati jedino Bogu i grešniku! Ahan ne bi ni tada priznao da se nije nadao da će priznanjem izbjeći posljedice svog zločina. Međutim, njegovo priznanje jedino je poslužilo da pokaže da je kazna bila pravilno odmjerena. On se nije istinski pokajao za grijeh, nije bio skrušen, nije promijenio namjere, niti mu je zlo bilo strano.SPP 430.3

    Kada se krivci budu našli pred Božjim prijestolom, kada svaki slučaj već bude riješen, na život ili smrt, čuće se ista takva priznanja. Posljedice koje će svaki od njih morati da pretrpi navešće ihSPP 431.1

    da priznaju svoj grijeh. Na priznanje će ih primorati užasavajuće saznanje da su osuđeni, da im jedino preostaje da iščekuju izvršenje kazne. Ali, takvo priznanje neće moći da spase grešnike.SPP 431.2

    Sve dok budu mogli da prikrivaju svoj grijeh od svojih bližnjih, mnogi će se, kao nekada Ahan, osjećati sigurnim i varati sebe da ni Bog neće biti tako nemilostiv da razobliči njihovo bezakonje. Kada postane prekasno, stići će ih njihovi grijesi u onaj dan kada se više neće moći vječno očistiti žrtvom ili prilogom. Kada se budu otvorili nebeski izvještaji, Sudija neće riječima objaviti čovjeku njegovu krivicu, već će samo uputiti jedan prodoran, ubjedljiv pogled i svako djelo, svaki postupak u životu, pojaviće se živo u sjećanju prestupnika. Neće biti potrebno, kao u dane Isusa Navina, da grešnika postepeno otkrivaju, od plemena do porodice, već će on sam, svojim usnama, priznati svoju sramotu. Grijesi, sakriveni od ljudi, biće tada objavljeni cijelom svijetu.SPP 431.3

    Larger font
    Smaller font
    Copy
    Print
    Contents