Saul nije položio ispit vjere kada se našao u teškom položaju u Galgalu, izložio je sramoti službu Božju; ali njegove greške nisu bile nepopravljive i Gospod je odlučio da mu pruži još jednu priliku da se nauči bezuslovnoj vjeri u Njegovu riječ i poslušnosti Njegovim zapovijestima.SPP 549.2

Kada ga je prorok u Galgalu ukorio, Saul nije mogao da shvati da je učinio neki veliki grijeh. Smatrao je da ga prorok nepravedno optužuje. Pokušao je da se opravda i da nađe izgovor za svoje greške. Od toga vremena njegove veze s prorokom su se veoma prorijedile. Samuilo je volio Saula kao rođenog sina, a i Saul je, iako drzak i žestok po prirodi, veoma poštovao proroka, međutim, smetali su mu Samuilovi ukori, pa ga je zato izbjegavao koliko je god mogao.SPP 549.3

Međutim, Bog je svoga slugu poslao Saulu s novom porukom. Ukoliko bude poslušan, moći će da pokaže da je ipak vjeran Gospodu i dostojan da ide pred Izrailjem. Samuilo je izašao pred vladara i objavio mu Gospodnju riječ. Da bi car mogao da shvati koliko je važno da posluša zapovijest, Samuilo je izričito naglasio da govori prema Božjem naređenju, istim autoritetom kojim je Saula postavio na prijesto. Prorok je rekao: Ovako veli Gospod nad vojskama, opomenuh se šta je učinio Amalik Izrailju, kako mu se opro na putu kada je išao iz Egipta. Zato idi i pobij Amalika i zatri kao prokleto sve što god ima; ne žali ga, nego pobij i ljude i žene i djecu i što je na sisi, i volove i ovce i kamile i magarce. Amaličani su prvi zaratili protiv Izrailja u pustinji; zbog tog grijeha, izazivanja Boga i njihovog sramotnog idolopoklonstva, Gospod je preko Mojsija izrekao prokletstvo nad njima. Prema Božjem naređenju, istorija njihove surovosti prema Izrailjcima bila je zapisana, zajedno sa zapovijedi: Zatri spomen Amaliku pod nebom, ne zaboravi! (5. Mojsijeva 25,19) Izvršenje ove presude bilo je odlagano četiri stotine godina, ali se Amalici nisu odvratili od svojih grehova. Gospod je znao da bi taj pokvareni narod, kada bi samo mogao, istrijebio Njegov narod i Njegovo bogosluženje sa lica Zemlje. Došlo je vrijeme da se presuda, tako dugo odlagana, konačno izvrši.SPP 549.4

Strpljenje koje Gospod pokazuje prema grešnicima, čini ljude još drskijim u prestupanju, ali njihova kazna zbog tako dugog odlaganja neće biti manje izvjesna i strašna. Jer će Gospod ustati kao na gori Ferasimu, razgnjeviće se kao u dolu Gavaonskom da učini djelo svoje, neobično djelo svoje, da završi posao svoj, neobični posao svoj. (Isaija 28,21) Za našeg milostivog Boga kažnjavanje je neobično djelo. Tako bio ja živ, govori Gospod Gospod, nije mi milo da umre bezbožnik, nego da se vrati bezbožnik sa svoga puta i bude živ. (Jezekilj 33,11) Gospod je milostiv, žalostiv, spor na gnjev i obiluje milosrđem i istinom... prašta bezakonja i nepravde i grijehe. Ipak, Bog ni na koji način ne pravda krivoga. (2. Mojsijeva 34,6.7) Iako ne uživa u osveti, izvršiće presudu izrečenu prestupnicima svoga Zakona. Prisiljen je na to da bi sačuvao stanovnike ove Zemlje od krajnje izopačenosti i propadanja. Da bi mogao da spase neke, mora ukloniti one koji su otvrdnuli u grijehu. Gospod je spor na gnjev i velike je moći, ali nikako ne pravda krivca. (Naum 1,3) Strašnim djelima pravednosti On će odbraniti autoritet svog pogaženog Zakona. Činjenica da On oklijeva da primjeni pravdu svjedoči o veličini grijeha koji zahtjeva Njegove sudove i o oštrini osvete koja čeka prestupnika.SPP 550.1

Ali, iako izvršava svoje sudove, Bog ne zaboravlja milost. Amalici su morali da budu uništeni, ali su Keneji, koji su živjeli među njima, bili pošteđeni. Taj narod, iako nije bio potpuno oslobođen idolopoklonstva, obožavao je pravoga Boga i prijateljski se odnosio prema Izrailju. Tom plemenu je pripadao i Jovav, brat Mojsijeve žene, koji je pratio Izrailjce na putu kroz pustinju i svojim poznavanjem zemlje pružao im dragocjenu pomoć.SPP 550.2

Poslije poraza Filisteja kod Mihmasa, Saul je ratovao protiv Moavaca, Amonaca i Edomaca, protiv Amalika i Filisteja i kud god bi krenuo sa svojom vojskom, postizao je nove pobjede. Čim je primio nalog protiv Amalika, proglasio je ratno stanje. Svom autoritetu dodao je i autoritet proroka, pa su se na njegov poziv Izrailjci masovno odazvali stupajući pod njegovu zastavu. Ovaj pohod nije bio preduzet da bi se uveličala ljudska slava; Izrailjcima nije smjela da pripadne čast pobjednika niti su smjeli da uzmu ratni plijen od svojih neprijatelja. U ovom ratu su morali da učestvuju isključivoSPP 550.3

iz poslušnosti prema Bogu, da bi bili izvršieni Njegovi sudovi nad Amalicima. Bog je želio da svi narodi vide sudbinu plemena koje je prkosilo Njegovoj vrhovnoj vlasti i zapaze da ih je uništio upravo narod koga su toliko prezirali.SPP 551.1

I Saul pobi Amalike od Avile do Sura, koji je prema Misiru. I uhvati Agaga, cara Amaličkoga živa, a sav narod njegov pobi oštrim mačem. A Saul i narod njegov poštedje Agaga i najbolje ovce i najbolje volove i ugojenu stoku i jaganjce i sve što bješe dobro ne htješe pobiti; nego što bješe zlo i bez cijene, ono samo pobiše.SPP 551.2

Pobjeda nad Amalicima bila je najsjajnija Saulova pobjeda koja mu je poslužila da ponovo postane ohol što je bila njegova najveća slabost. Božanski proglas, kojim su Božji neprijatelji bili osuđeni na potpuno istrebljenje, poslušao je samo djelimično. Častoljubiv po prirodi, nadao se da će prisustvom svog carskog zarobljenika uveličati slavu trijumfalnog povratka, pa se usudio da, u skladu sa običajima okolnih naroda, poštedi Agaga, surovog i ratobornog amaličkog vladara. Vojnici su odabrali najbolju krupnu i sitnu stoku i tovarne životinje, izgovarajući se da će ih prinijeti na žrtvu Gospodu. Željeli su, u stvari, da žrtvuju zarobljenu stoku umjesto svoje.SPP 551.3

Saul je bio na konačnoj probi. Njegovo drsko nepoštovanje Božje volje, kojim je želio da pokaže da će vladati kao nezavisan monarh, dokazalo je da mu se ne može povjeriti carska vlast ni položaj Božjeg zastupnika. Dok se Saul s vojskom vraćao kući, ovjenčan sjajem pobjede, u domu proroka Samuila vladala je duboka zabrinutost. On je primio Božju poruku koja je osuđivala vladareva djela: Kajem se što sam Saula postavio carem; jer je odstupio od mene, i nije izvršio moje riječi. Prorok je bio iskreno ožalošćen ponašanjem buntovnog vladara, pa je plakao i molio se cijele noći da Bog povuče strašnu presudu koju je izrekao nad njime.SPP 551.4

Kada se Bog kaje, ne kaje se kao što to čovjek čini. I doista junak Izrailjev neće slagati, niti će se raskajati, jer nije čovjek da se kaje. Čovjekovo kajanje uključuje promjenu misli. Božje kajanje uključuje promjenu okolnosti i položaja. Čovjek može promijeniti svoj položaj pred Bogom prihvatajući uslove pod kojima se može steći božanska naklonost, ili svojim postupcima može sebe staviti izvan njenog domašaja; ali je Gospod isti juče i danas i uvijek. (Jevrejima 13,8) Saulova neposlušnost promijenila je njegov položaj pred Bogom; međutim, božanski uslovi za prihvatanje ostali su nepromijenjeni, Božji zahtjevi su uvijek potpuno isti, jer kod Njega nema promjenjivanja, ni mijenjanja vidjela i mraka. (Jakov 1,17)SPP 551.5

Teška srca prorok je sljedećeg jutra krenuo da pozdravi grješnog vladara. Samuilo se još nadao da će Saul, kada bude razmislio, postati svjestan svoga grijeha i da će pokajanjem i poniznošću ponovo zadobiti Božju naklonost. Ali, kada bude učinjen prvi korak ka prestupu, ostali postaju mnogo lakši. Neposlušni Saul izašao je u susret Samuilu s neistinom. Uzviknuo je: Blagosloven da si Gospodu! Izvršio sam riječ Gospodnju!SPP 552.1

Zvuci koji su dopirali do prorokovih ušiju opovrgavali su izjavu neposlušnog vladara. Na jasno pitanje: Kakva je to bleka ovaca u mojim ušima? I rika volova koju čujem, Saul je odgovorio: Od Amalika dognaše ih; jer narod poštedje najbolje ovce i najbolje volove da prinese na žrtvu Gospodu Bogu svojemu, ostalo pak pobismo kao prokleto! Narod je poslušao Saulova naređenja, ali je, da bi opravdao sebe, bio spreman da na njega prebaci grijeh svoje neposlušnosti.SPP 552.2

Poruka da će Gospod odbaciti Saula, izazvala je neizrecivi bol u Samuilovom srcu. Osuda je morala biti objavljena pred cijelom vojskom, upravo u trenutku kada su svi Izrailjci bili tako ponosni i radosni zbog pobjede koju su pripisali hrabrosti i vojničkoj vještini svoga vladara, jer ni on sam uspjeh nije pripisao Bogu. Kada je prorok ugledao dokaze Saulovog buntovništva, bio je ogorčen što je upravo onaj koji je uživao tako veliku Božju naklonost prekršio zapovijest Neba i naveo Izrailj na grijeh. Samuila nije prevario Saulov izgovor. S osjećanjem žalosti i gnjeva, izjavio je: Stani da ti kažem šta mi je rekao Gospod noćas! ... Nisi li bio mali u svojim očima, pa si postao glava plemenima Izrailjevim i Gospod te pomaza za cara nad Izrailjem? Ponovio mu je zapovijest koju je Gospod izdao o Amalicima i zatražio da objasni zašto je bio neposlušan.SPP 552.3

Saul se uporno opravdavao: Ta, poslušao sam glas Gospodnji i išao sam putem kojim me posla Gospod i doveo sam Agaga, cara Amaličkoga, a Amalike sam istrijebio. Nego narod uze od plijena ovce i volove, najbolje između prokletih stvari, da prinese na žrtvu Gospodu Bogu svojemu u Galgalu.SPP 552.4

Ozbiljnim i svečanim riječima prorok je uklonio zavjesu laži i izrekao neopozivu presudu: Zar su mile Gospodu žrtve paljenice i prinosi kao kad se sluša glas njegov? Gle, poslušnost je bolja od žrtve i pokornost je bolja od pretiline ovnujske. Jer je neposlušnost kao grijeh od čaranja i nepokornost kao sujevjerje i idolopoklonstvo. Odbacio si riječ Gospodnju, zato je i on tebe odbacio da ne budeš više car.SPP 553.1

Kada je čuo ovu strašnu presudu, vladar je uzviknuo: Zgriješio sam što sam prestupio zapovijest Gospodnju i tvoje riječi, jer se pobojah naroda i poslušah glas njegov. Uplašen prorokovom optužbom, Saul je priznao krivicu, koju je do tada tako tvdoglavo odbijao, ali je istrajao u prebacivanju krivice na narod, objašnjavajući da je pogriješio samo iz straha od njega.SPP 553.2

Ne iz žalosti zbog grijeha, već iz straha od posljedica grijeha, vladar Izrailja počeo je da preklinje Samuila: Nego sada oprosti mi grijeh moj i vrati se sa mnom da se poklonim Gospodu! Da se Saul zaista iskreno pokajao, javno bi priznao svoj grijeh; ali je njegova prva briga bila da zadrži svoj autoritet i sačuva odanost naroda. Želio je da mu Samuilo oda čast svojim prisustvom i tako ojača njegov uticaj u narodu.SPP 553.3

Prorok je odgovorio: Neću se vratiti s tobom, jer si odbacio riječ Gospodnju, i zato je tebe Gospod odbacio da ne budeš više car nad Izrailjem. I Samuilo se okrete da ide, ali ga Saul uhvati za skut od plašta njegova, te se odadre. Na to je prorok izjavio: Odadro je Gospod carstvo Izrailjevo od tebe danas i dao ga bližnjemu tvojemu, koji je bolji od tebe.SPP 553.4

Saula je više mučilo Samuilovo odbacivanje nego Gospodnje nezadovoljstvo. Znao je da narod ima više povjerenja u proroka nego u njega. Kada bi neko drugi prema Gospodnjoj naredbi bio pomazan za vladara, njegova vlast se nikako ne bi mogla održati. Saul se plašio da će buna odmah izbiti, ukoliko se bude vidjelo da ga je Samuilo potpuno odbacio. Zato je od proroka tražio da mu ukaže čast pred starješinama i narodom, javno prisustvujući bogosluženju zajedno s njime. Prema Božjem uputstvu Samuilo je prihvatio vladarev zahtjev, da bi se zaista otklonio povod za bunu. Čitavo bogosluženje je, međutim, pratio bez riječi.SPP 553.5

Međutim, još jedan zahtjev pravde, iako oštar i strašan, morao je biti ispunjen. Samuilo je morao javno da odbrani Božju čast i ukori Saula. Zapovijedio je da dovedu amaličkog vladara. Među svima koji pali od mača Izrailjaca, Agag je bio najkrivlji i najnemilosrdniji; on je mrzio Božji narod i trudio se da ga uništi, snažno pomažući širenje idolopoklonstva. Pojavio se na prorokovu zapovijest, zavaravajući samoga sebe da je smrtna opasnost prošla. Samuilo je izjavio: Kako je tvoj mač učinio da su žene ostale bez djece, tako će ostati bez djece tvoja majka među ženama! I iseče Samuilo Agaga pred Gospodom u Galgalu. Kada je to učinio, Samuilo se vratio u Ramu, u svoj dom, a Saul je otišao u Gavaju. Samo još jednom su se, poslije toga, prorok i vladar vidjeli.SPP 554.1

Kada je bio pozvan na prijesto, Saul je imao skromno mišljenje o svojim sposobnostima i bio spreman da primi pouku. Bio je svjestan da mu nedostaje znanje i iskustvo i da ima ozbiljne karakterne mane. Ali, Gospod mu je svojim Svetim Duhom priskočio u pomoć i omogućio da razvije osobine neophodne vladaru Izrailja. Da je ostao skroman, da je tražio vođstvo božanske mudrosti, bio bi osposobljen da uspješno i časno obavlja dužnosti na tom visokom položaju. Pod uticajem božanske milosti jačale bi sve dobre osobine njegovog karaktera, dok bi zle sklonosti gubile vlast nad njime. Gospod je obećao da će to djelo učiniti za svakoga koji se posveti Njemu. Ima mnogo onih koje je On pozvao u svoju službu zato što su ponizni i spremni da prime pouku. U svom proviđenju On ih je stavio na mjesta na kojima će se upoznati s Njime. On će im otkriti njihove mane, a svima koji zatraže Njegovu pomoć daće i snage da isprave svoje greške.SPP 554.2

Međutim, Saul se uzoholio poslije unapređenja i osramotio Boga svojim nevjerovanjem i neposlušnošću. Iako je prilikom pozivanja na prijesto bio skroman i nesiguran u sebe, uspjeh mu je donio samopouzdanje. Čim je stupio na prijesto, već poslije prve pobjede, u njegovom srcu pojavila se oholost od koje mu je sve do kraja pretila najveća opasnost. Smjelošću i vojnom vještinom, koje je pokazao prilikom oslobađanja Javisa u Galadu, izazvao je oduševljenje cijelog naroda. Narod je slavio svoga vladara, zaboravljajući da je on samo oruđe kojim se Bog poslužio; a i Saul je, iako je u početku govorio da slava pripada Bogu, nešto kasnije čast pripisao sebi. Izgubio je iz vida da zavisi od Boga, i srcem se udaljio od Gospoda. Tako se pripremio da drsko uvrijedi Boga u Galgalu. Isto slijepo samopouzdanje navelo ga je da odbaci Samuilov ukor. Saul je priznavao Samuila kao proroka koga je Nebo poslalo; zato je morao da primi i ukor, iako još nije mogao da shvati da je pogriješio. Da je bio spreman da uvidi i prizna grijeh, to gorko iskustvo poslužilo bi mu kao propusnica za budućnost.SPP 554.3

Da se Gospod tada potpuno udaljio od Saula, svakako da mu se više ne bi obraćao preko proroka niti bi mu povjeravao određene zadatke da bi popravio greške iz prošlosti. Kada onaj koji sebe smatra Božjim djetetom postane nemaran u izvršavanju Njegove volje, utičući i na druge da ne poštuju i ne izvršavaju Gospodnje naloge, njegovi porazi ipak se mogu pretvoriti u pobjede ukoliko s dubokom skrušenošću prihvati ukor i vrati se Bogu ponizno i sa vjerom. Poniženje zbog poraza često se može pretvoriti u blagoslov, ako shvatimo da ni Božju volju ne možemo ispunjavati bez Njegove pomoći.SPP 555.1

Kada je Saul odbacio ukor Božjeg Svetog Duha i ostao uporan u dokazivanju svoje nevinosti, odbacio je jedino sredstvo kojim ga je Bog mogao spasiti od njega samoga. Time se svojevoljno odvojio od Boga i više nije mogao da dobije božansku pomoć ni uživa Njegovo vođstvo, sve dok ne bude priznao svoj grijeh i vratio se Bogu.SPP 555.2

Saul se trudio da u Galgalu izgleda veoma savjesno, dok je pred čitavom izrailjskom vojskom prinosio žrtvu Gospodu. Međutim, nije bio iskreno pobožan. Vjerska služba koju je obavljao otvoreno se suprotstavljajući Božjoj zapovijesti samo mu je oslabila ruke, stavljajući ga izvan domašaja pomoći koju je Bog toliko želio da mu pruži.SPP 555.3

Saul je mislio da je u svom pohodu protiv Amalika ispunio sve važne djelove Božje zapovijesti, ali Gospod nije bio zadovoljan djelimičnom poslušnošću, niti spreman da zatvori oči pred onim što je naizgled s razlogom zanemareno. Bog ljudima nije dao pravo da odstupaju od Njegovih zahtjeva. Gospod je objavio Izrailju: Ne činite... što je kome drago i čuvaj i slušaj sve ove riječi koje ti ja danas zapovijedam. (5. Mojsijeva 12,8.28) Kada odlučujemo o bilo čemu, ne treba da se pitamo hoće li po našem mišljenju iz toga nastati bilo kakva šteta, već da li je to u skladu s Božjom voljom. Neki se put čoveku čini prav, a kraj mu je put k smrti. (Priče 14,12)SPP 555.4

Poslušnost je bolja od žrtve! Prinesene žrtve same po sebi nisu imale nikakve vrijednosti u Božjim očima. Vjernici su na taj način trebalo da izraze svoje pokajanje za grijeh i svoju vjeru u Hrista, ali i da obećaju da će ubuduće poštovati Božji zakon. Bez pokajanja, vjere i poslušnosti žrtve su bile bezvrijedne. Kada je, neposredno kršeći Božju zapovijest, Saul ponudio da prinese na žrtvu životinje koje je Bog odredio da budu uništene, pokazao je da otvoreno prezire Božji autoritet. Takva služba bila bi uvreda za Nebo. Mnogi se ponašaju na isti način, iako imaju pred očima Saulov grijeh i njegove posljedice. Iako odbijaju da prihvate i poslušaju neke božanske zahtjeve, nastavljaju da prinose Bogu svoju formalnu službu. Božji Duh ne odgovara na takvu službu. Bez obzira na svu revnost koju ljudi pokazuju u poštovanju vjerskih ceremonija, Gospod ih ne može prihvatiti ukoliko istraju u namjernom kršenju jedne jedine od Njegovih zapovijesti.SPP 556.1

Jer je neposlušnost kao grijeh od čaranja i nepokornost kao sujevjerje i idolopoklonstvo. Buntovništvo potiče od sotone i svako buntovništvo protiv Boga može se pripisati neposredno sotonskom uticaju. Oni koji ustaju protiv Božje vladavine sklopili su savez s arhiotpadnikom, a on će se poslužiti svojom snagom i svojim lukavstvom da zarobi njihova čula i zavede misli. On će učiniti da im se sve pokazuje u lažnoj svjetlosti. Kao naši praroditelji, i oni koji su upali u zamke njegovih čarolija, vide samo velike dobitke koji se mogu steći prestupima.SPP 556.2

Najsnažniji dokaz sotonine zavodničke snage je činjenica da mnogi koji su tako zavedeni varaju sami sebe, vjerujući da služe Bogu. Kada su Korej, Datan i Aviron ustali protiv Mojsijevog autoriteta, smatrali su da se protive jedino vođi svoga naroda, čovjeku koji je sličan njima, i počeli da vjeruju da u stvari služe Bogu. Ali, odbacujući Božje izabrano oruđe, odbacili su Hrista; uvrijedili su Svetoga Duha Božjega. Isto tako, u dane Isusa Hrista, jevrejski književnici i glavari, izražavajući veliku revnost u odbrani Božje časti, razapeli su Božjeg Sina. Isti duh i danas postoji u srcima onih koji odlučuju da slijede svoju volju koja je suprotna Božjoj volji.SPP 556.3

Saul je imao veoma snažne dokaze da je Samuilo nadahnut od Boga. Njegovo drsko nepoštovanje zapovijesti koju je Bog dao preko svoga proroka, protivilo se zdravom razumu i pameti. Njegova kobna drskost mogla je da se pripiše jedino uticaju sotonskih čarolija. Saul je pokazao veliku revnost u suzbijanju idolopoklonstva i vračarstva, a ipak je u svojoj neposlušnosti Božjoj zapovijesti bio pokretan istim duhom protivljenja Bogu i isto toliko bio pod sotoninim uticajem kao i oni koji se bave čaranjem; kada je bio ukoren, pobuni je dodao i ličnu tvrdoglavost. Svetoga Duha Božjega ne bi više uvrijedio ni da se otvoreno sjedinio s idolopoklonicima.SPP 557.1

Veoma je opasno odbacivati ukore i opomene Božje riječi ili Njegovog Duha. Mnogi, slično Saulu, popuštaju iskušenju sve dok ne postanu slijepi za pravu prirodu grijeha. Varaju sebe da imaju neki dobar cilj i da nikome nisu učinili nikakvo zlo, kada su se udaljili od Gospodnjih zahtjeva. Tako prkose Duhu milosti sve dok Njegov glas ne utihne i dok ne budu prepušteni obmanama koje su sami izabrali.SPP 557.2

Bog je Izrailjcima u Saulu dao vladara prema njihovoj želji, kao što je naglasio Samuilo kada je u Galgalu Saulu bila potvrđena carska vlast. Sada dakle, eto cara kojega izabraste, kojega iskaste! (1. Samuilova 12,13) Prijatnog izgleda, plemenitog rasta i kneževskog držanja, njegova pojava odgovarala je njihovim zamislima o carskom dostojanstvu; njegova lična smjelost i sposobnost da predvodi vojsku predstavljale su osobine koje su oni smatrali najvažnijim za osiguranje poštovanja od strane drugih naroda i ugleda među njima. Malo su razmišljali o tome da li njihov vladar ima uzvišenije osobine, jedine koje ga mogu osposobiti da pravedno i nepristrasno vlada. Nisu tražili čovjeka istinski plemenitog karaktera, koji voli Boga i koji Ga se boji. Nisu pitali Boga kakve bi osobine trebalo da ima njihov budući vladar da bi sačuvao posebni, sveti karakter Izrailja kao izabranog naroda. Nisu tražili da idu Božjim putevima, već svojim. Zato im je Bog i dao vladara kakvog su tražili, čovjeka čiji je karakter bio sličan njihovom. Njihova srca nisu bila pokorna Bogu, a ni njihov vladar nije bio ukroćen božanskom milošću. Pod njegovom vladavinom oni će steći iskustvo neophodno da shvate svoju grešku i da se vrate vjernosti Bogu.SPP 557.3

Ipak, povjerivši Saulu odgovornost da upravlja carstvom, Bog ga nije prepustio samome sebi. Poslao je svoga Svetog Duha da utiče na njega i da mu pomogne da otkrije svoje slabosti i svoju potrebu za Božjom milošću. Da se Saul stvarno oslonio na Boga, Bog bi bio s njim. Sve dok je njegova volja bila pod upravom Božje volje, sve dotle dok se pokoravao disciplini Svetoga Duha, Bog je mogao da kruniše uspjehom njegove napore. Ali, kada je Saul odlučio da djeluje nezavisno od Boga, Gospod više nije mogao da bude njegov Vodič i bio je prinuđen da ga odbaci. Tada je pozvao na prijesto čovjeka po srcu svojemu (1. Samuilova 13,14), ne nekog sa besprekornim karakterom, već onoga koji će se, umjesto na sebe, oslanjati na Boga, koji će dozvoljavati da ga vodi Božji Duh, koji će, kada pogriješi, prihvatiti i ukor i kaznu.SPP 557.4

60. Poglavlje—Saulova Drskost

62. Poglavlje—Davidovo Pomazanje