Saulovom smrću nestale su opasnosti zbog kojih je David bio izgnanik. Sada su se otvorila vrata za njegov povratak u zemlju. Kada je isteklo vrijeme žalosti za Saulom i Jonatanom, David upita Gospoda, govoreći: hoću li otići u koji grad Judin? A Gospod mu reče: otidi! A David reče: u koji da odem? Reče: Hevron.SPP 608.1

Hevron se nalazio trideset i nekoliko kilometara sjeverno od Virsaveje, na pola puta između toga grada i buduće prijestonice Jerusalima. Prvobitno se grad zvao Kirijat-Arva, Grad Arve, oca Enakova. Kasnije je nazvan Mamrija i tu su se nalazili grobovi patrijaraha, pećina u Makpeli. Hevron je pripadao Halevu, a sada je postao glavni grad Jude. Ležao je u dolini, okruženoj plodnom brdovitom zemljom i njivama. Na njegovom području su bili najljepši vinogradi u Palestini, zajedno s mnogobrojnim zasadima maslina i drugih voćaka.SPP 608.2

David i njegovi sljedbenici odmah su započeli pripreme da poslušaju Božji nalog. Šest stotina naoružanih ljudi, sa ženama i djecom, stadima krupne i sitne stoke, uskoro bili na putu prema Hevronu. Kada je karavan ušao u grad, Judejci su već čekali da pozdrave Davida kao budućeg vladara Izrailja. Odmah su obavljene pripreme za njegovo krunisanje. I pomazaše ondje Davida za cara nad Judom. Međutim, nikakvi napori nisu bili uloženi da se njegova vlast silom proširi i na ostala plemena.SPP 608.3

Čim je stupio na prijesto, novi vladar je požurio da izrazi svoje duboko poštovanje prema uspomeni na Saula i Jonatana. Kada je čuo za hrabro djelo stanovnika Javisa u Galadu koji su pronašli tijela poginulog vladara i njegovih sinova i dostojno ih sahranili, David je poslao izaslanstvo u Javis s porukom: Da ste blagosloveni Gospodu što učiniste milost gospodaru svojemu Saulu i pogreboste ga. Zato da učini vama Gospod milost i vjeru i ja ću vam učiniti dobro što ste to učinili! Objavio je svoje stupanje na prijesto u Judi i zatražio da mu se zakunu na vjernost i oni koji su se pokazali tako iskreni.SPP 608.4

Filisteji se nisu usprotivili namjeri Judejaca da Davida proglase za svog vladara. Oni su u vrijeme njegovog izgnanstva sklopili prijateljstvo s njime da bi mogli lakše da napadaju i oslabljuju Saulovo carstvo. Sada su se nadali da će, zbog svoje nekadašnje ljubaznosti prema Davidu, proširenje njegove vlasti biti korisno i za njih. Međutim, Davidova vladavina nije protekla bez nevolja. Odmah poslije krunisanja, počela je da se piše mračna istorija zavjera i pobuna. David nije sjeo na prijesto kao izdajnik; Bog ga je izabrao da bude vladar Izrailja i zato nije bilo razloga za nepovjerenje ili protivljenje. Međutim, tek što su Judejci priznali njegovu vlast, kada je pod Avenirovim uticajem Isvostej, Saulov sin, bio proglašen za vladara i postavljen na suparnički prijesto u Izrailju.SPP 609.1

Isvostej je bio vrlo slab i nesposoban predstavnik Saulovog doma, dok je David bio mnogo sposobniji da ponese vladarske odgovornosti. Avenir, najzaslužniji što je Isvostej postavljen na prijesto, bio je vrhovni zapovjednik Saulove vojske i najugledniji čovjek u Izrailju. Avenir je znao da je Gospod izabrao Davida da vlada Izrailjem, ali pošto ga je tako dugo progonio i hvatao, nije želio da sin Jesejev naslijedi prijesto na kome je nekada sjedio Saul.SPP 609.2

Okolnosti u kojima se Avenir našao poslužile su da se otkrije njegov pravi karakter i pokaže njegova častoljubivost i nenačelnost. On je bio u tijesnoj vezi sa Saulom i pod njegovim uticajem počeo je da prezire čovjeka koga je Bog izabrao da vlada Izrailjem. Njegovu mržnju je još pojačao oštar ukor koji mu je David uputio kada je uzeo Saulovu čašu za vodu i koplje dok je vladar spavao u logoru. Sjećao se kako je David vikao pred vladarem i cijelim narodom Izrailjevim: Nisi li ti junak? I ko je kao ti u Izrailju? Zašto nisi čuvao cara, gospodara svojega?... Nisi dobro radio. Tako da je živ Gospod, zaslužili ste smrt što niste čuvali gospodara svojega, pomazanika Gospodnjega! Taj ukor ga je izjedao, pa je odlučio da ostvari svoju osvjetoljubivu namjeru i stvori podjelu u Izrailju, podjelu kojom će uzdići samoga sebe. Poslužio se predstavnikom prethodne dinastije da ostvari svoje sebično častoljublje i namjere. Znao je da je narod volio Jonatana. Njegova uspomena je poštovana, a vojnici nisu zaboravljali ni prve Saulove uspješne pohode. Sa odlučnošću koja bi bila dostojna boljeg cilja, ovaj buntovni vođa prionuo je da ostvari svoje planove.SPP 609.3

Mahanajim, grad istočno od Jordana, bio je izabran da postane prijestonica, pošto je nudio najveću sigurnost od napada, i Davidove i filistejske vojske. U tom gradu obavljeno je Isvostejevo krunisanje. Njegovu vlast su u početku prihvatila samo plemena istočno od Jordana, ali ona se kasnije proširila na cijeli Izrailj, osim Jude. Dvije godine Saulov sin je mirno vladao u svojoj izdvojenoj prijestonici. Ali, namjeravajući da njegovu vlast proširi na čitav Izrailj, Avenir je počeo da se sprema za ratovanje. I dugo bješe rat između doma Saulova i doma Davidova; ali David sve većma jačaše, a dom Saulov postajaše sve slabiji.SPP 610.1

Na kraju je zbog izdaje pao prijesto, podignut na zlobi i častoljublju. Avenir, naljutivši se na slabog i nesposobnog Isvosteja, prešao je na Davidovu stranu, nudeći da njegovoj vlasti podredi izrailjska plemena. Vladar je prihvatio njegovu ponudu i poslao ga uz velike počasti, da ostvari svoje obećanje. Međutim, srdačan prijem ovog hrabrog i čuvenog ratnika raspalio je ljubomoru Joava, vrhovnog zapovjednika Davidove vojske. Između Avenira i Joava vladalo je krvno neprijateljstvo, jer je Avenir ubio Asaila, Joavovog brata, za vrijeme rata između Izrailja i Jude. Zato je Joav, vidjeći mogućnost da osveti bratovljevu smrt i da se ujedno oslobodi budućeg suparnika, kukavički iskoristio priliku da prevari i ubije Avenira.SPP 610.2

Kada je čuo za ovo podlo ubistvo, David je uzviknuo: Ja nisam kriv ni carstvo moje pred Gospodom dovijeka za krv Avenira, sina Nirova. Neka padne na glavu Joavovu i na sav dom oca njegova. Uzimajući u obzir nesiguran položaj svoga carstva, ali i snagu i položaj ubica jer se i Joavov brat Avisaj složio s njime David nije mogao pravedno da kazni ovaj zločin, ali je javno izrazio svoje negodovanje zbog prolivene krvi. Avenir je sahranjen uz velike javne počasti. Od vojske, sa Joavom na čelu, zatraženo je da učestvuje u javnoj žalosti i da se na pogrebu pokaže razderanih haljina i odjevena u kostret. Car je svoju žalost izrazio time što je dan pogreba proglasio danom posta; išao je za kovčegom kao prvi ožalošćeni i na grobu je održao žalosnu bjesedu u kojoj je ubicama uputio oštar ukor. Naričući nad Avenirom, rekao je:SPP 610.3

Umrije li Avenir kako umire bezumnik?
Ruke tvoje ne biše vezane,
Niti noge tvoje u okov okovane;
Pao si kao što se pada od nevaljalih ljudi!SPP 610.4

Davidovo dostojanstveno ponašanje prema čovjeku koji je bio njegov ogorčeni neprijatelj osiguralo mu je povjerenje i divljenje cijelog Izrailja. I sav narod ču to i bi im po volji. Što god činjaše car, bi po volji svemu narodu. I pozna sav narod i sav Izrailj u onaj dan da nije bilo od cara što pogibe Avenir, sin Nirov. U uskom krugu svojih povjerljivih savjetnika i službenika, car je govorio o ovom zločinu iSPP 611.1

0 svojoj nemoći da kazni ubice onako kako je to želio. Morao je da ih prepusti Božjoj pravednosti: Ne znate li da je vojvoda i to veliki poginuo danas u Izrailju? Ali, ja sam sada još slab, ako i jesam pomazani car; a ovi ljudi, sinovi Serujini, vrlo su mi silni. Neka Gospod plati onome koji čini zlo prema zloći njegovoj!SPP 611.2

Avenir je bio iskren u svojim ponudama i opisima Davidu, ali su njegove pobude bile niske i sebične. On se istrajno borio protiv vladara koga je Bog postavio, nadajući se počastima i položaju. A onda su ga ljutina, povrijeđena taština i častoljublje naveli da odbaci stranu kojoj je tako dugo služio; prelazeći Davidu nadao se da će dobiti najviši i najčasniji položaj u njegovoj službi. Da je uspio u svojoj namjeri, svojim sposobnostima i častoljubljem, svojim dalekosežnim uticajem, ali i nedostatkom pobožnosti, doveo bi u opasnost Davidov preijsto, mir i napredak naroda.SPP 611.3

A kada ču sin Saulov da je poginuo Avenir u Hevronu, klonuše mu ruke i sav se Izrailj smete. Postalo je očigledno da se carstvo više ne može održati. Uskoro je drugim izdajničkim djelom dovršen pad vlasti koja je propadala. Isvosteja su podmuklo ubila dvojica njegovih vojvoda, odsjekla mu glavu i požurila s njome vladaru Jude, nadajući se da će tako steći njegovu naklonost.SPP 611.4

Pojavili su se pred Davidom sa strašnim dokazom svog zločinaSPP 611.5

1 kazali: Evo glave Isvosteja, sina Saulova, neprijatelja tvojega, koji je tražio dušu tvoju; i Gospod osveti danas cara gospodara mojega od Saula i sjemena njegova! Međutim, David, čiji je prijesto sam Bog osnovao i koga je Bog izbavio od njegovih neprijatelja, nije želio da uz pomoć izdajnika učvršćuje svoju vlast. Ispričao je ovim ubicama kakva je sudbina stigla čovjeka koji se hvalisao da je ubio Saula. Dodao je: A kamo li ljude bezbožne, koji ubiše čovjeka prava na postelji njegovoj! Neću li iskati krv njegovu iz vaše ruke i vas istrijebiti sa zemlje? I zapovijedi David momcima svojim te ih pogubiše... a glavu Isvostejevu uzeše i pogreboše u grobu Avenirovu u Hevronu.SPP 611.6

Posle isvostejeve smrti opšta želja svih vodećih ljudi u Izrailju bila je da David bude izabran za cara nad svim plemenima. Tada dođoše sva plemena Izrailjeva k Davidu u Hevron i rekoše mu govoreći: evo, mi smo kost tvoja i tijelo tvoje! Izjavili su: Ti si dovodio i odvodio Izrailja, i Gospod ti je rekao: ti ćeš spasti narod moj Izrailja i ti ćeš biti vođ Izrailju. Tako dođoše sve starješine Izrailjeve k caru u Hevron i učini s njima car David vjeru u Hevronu pred Gospodom. Tako je Božje proviđenje otvorilo put da David bude proglašen za cara. Kod njega se nije moglo govoriti o zadovoljavanju ličnih častoljubivih težnji, jer nije ni tražio čast na koju je bio pozvan.SPP 612.1

Više od osam hiljada Aronovih potomaka i Levita čekalo je Davida. Osjećanja naroda izrazito su se i odlučno promijenila. Smjena vlasti bila je učinjena tiho i dostojanstveno, u skladu s veličinom djela koje su obavljali. Gotovo pola miliona duša, nekadašnjih Saulovih podanika, okupilo se u Hevronu i njegovoj okolini. Mnoštvo je pritislo brda i doline svojim živim teretom. Dan krunisanja bio je utvrđen; čovjek koga je Saul istjerao iz svog dvora, koji je pobjegao u planine i bregove i pećine zemaljske da sačuva svoj život, spremao se da primi najvišu čast koju čovjek može da primi od svojih bližnjih. Sveštenici i starješine, odjeveni u odjeću koja je označavala njihovu svetu službu, vojnici i njihovi zapovjednici s blistavim kopljima i kacigama, stranci iz dalekih krajeva, okupili su se da gledaju krunisanje izabranog vladara. David je bio odjeven u carsko ruho. Prvosveštenik je na njegovu glavu izlio sveto ulje, jer je pomazanje koje je obavio Samuilo bilo proročko, samo je najavilo šta će se dogoditi prilikom stupanja na prijesto. Vrijeme je došlo i David je svečanom ceremonijom bio posvećen za svoju službu Božjeg zastupnika. Palica vladalačka bila je stavljena u njegove ruke. Zavjet njegove pravedne vladavine napisan, a narod je dao zakletvu vjernosti caru. Kruna je bila stavljena na njegovu glavu i tako je ceremonija krunisanja privedena kraju. Izrailj je dobio vladara koga je Bog odredio. Onaj koji je strpljivo čekao da Gospod ostvari svoju riječ, gledao je kako se ispunjava božansko obećanje. I David jednako napredovaše, jer Gospod Bog nad vojskama bješe s njim. (2. Samuilova 5,10)SPP 612.2

68. Poglavlje—David U Siklagu

70. Poglavlje—Davidova Vladavina