Pobjeda nad Avesalomom nije odmah uspostavila mir u carstvu. Veliki dio naroda pridružio se pobuni tako da se David nije mogao jednostavno vratiti u prijestonicu i preuzeti vlast. Morao je da čeka da ga plemena pozovu. Zbog meteža koji je nastao poslije Avesalomovog poraza niko se, međutim, nije usudio da preduzme neposredan i odlučan korak i vrati vladara. Kada je konačno Judino pleme odlučilo, rasplamsala se ljubomora ostalih plemena i počela je kontrarevolucija. Ipak, bila je brzo ugušena i mir se vratio u Izrailj.SPP 651.1

Davidova istorija najuvjerljivije svjedoči o opasnostima koje prijete duši od moći, bogatstva i svjetovnih časti upravo od onoga za čime ljudi toliko čeznu. Malo je ljudi koji bi se mogli pohvaliti da su ih okolnosti i životna iskustva bolje pripremili za taj ispit. Godine u mladosti proveo je kao pastir, učeći se poniznosti, strpljivom i teškom radu i nježnom staranju o svom stadu; povezanost s prirodom u usamljenosti brda, koja je doprinijela da se razvije njegov smisao za muziku i pjesništvo, a njegove misli usmjere Stvoritelju; dugogodišnja disciplina života u pustinji, koji je zahtijevao hrabrost, čvrstinu, strpljenje i vjeru u Boga sve je to Gospod odredio da bi ga pripremio da sjedne na prijesto Izrailja. David je stekao dragocjena iskustva o Božjoj ljubavi, bio je obilno obdaren Njegovim Duhom; u Saulovom primjeru vidio je krajnju bezvrijednost puke ljudske mudrosti. A ipak su svjetovni uspjesi i časti toliko oslabili njegov karakter da ga je kušač nekoliko puta savladao.SPP 651.2

Veze s neznabožačkim narodima navele su Izrailjce da prihvate nacionalne običaje svojih susjeda i razbudile u njima želju da postignu svjetovnu veličinu. Kao izabrani Gospodnji narod, trebalo je da budu poštovani ali postajući sve oholiji i samopouzdaniji, više nisu htjeli da se zadovolje samo tom prednošću. Mnogo više težili su da učvrste svoj položaj među ostalim narodima. Ispunjeni takvim duhom, kao da su prizivali iskušenja. Namjeravajući da svoja osvaja nja proširi među stranim narodima, David je odlučio da poveća svoju vojsku uvođenjem opšte vojne obaveze za sve sposobne muškarce do određene starosti. Da bi to postigao, morao je da obavi popis stanovništva. Oholost i častoljublje pokrenuli su vladara na ove aktivnosti. Brojanje naroda trebalo je da pokaže razliku između slabosti carstva u vrijeme kada se David popeo na prijesto i njegove snage i blagostanja pod njegovom upravom. Osim toga, trebalo je da ojača već i do tada preveliku samosvjest i vladara i naroda. Biblija kaže: Ali usta sotona na Izrailja i navrati Davida da izbroji Izrailja. (1. Dnevnika 21,1) Izrailj je pod Davidom uživao blagostanje zahvaljujući Božjem blagoslovu, a ne sposobnostima svog vladara ili snazi njegove vojske, dok bi povećanje vojne snage carstva pokazalo okolnim narodima da se Izrailj oslanja na svoju vojsku, a ne na Gospodnju moć.SPP 651.3

Iako je izrailjski narod bio ponosan na svoju nacionalnu veličinu, nije blagonaklono primio Davidov plan da toliko proširi vojne obaveze građana. Predloženo brojanje vojnih obveznika izazvalo je veliko nezadovoljstvo, pa je popisivanje moralo da bude povjereno vojnim vlastima umjesto sveštenicima i građanskim službenicima koji su ranije obavljali popis. Cilj cjelokupnog poduhvata bio je izrazito suprotan načelima teokratije. Čak se i Joav usprotivio, iako je do tada pokazao da nema obzira ni prema čemu. Rekao je: Neka doda Gospod narodu svojemu koliko ga je sada još sto puta toliko, nisu li, care, gospodaru moj, svi sluge gospodaru mojemu? Zašto traži to gospodar moj? Zašto da bude na grijeh Izrailju? Ali riječ careva nadjača Joava. I tako otide Joav i obiđe svega Izrailja, pa se vrati u Jerusalim. Brojanje još nije bilo dovršeno, kada je David postao svjestan svoga grijeha. Osuđujući samoga sebe, David reče Bogu: sagriješih veoma što to uradih, ali, uzmi bezakonja sluge svojega, jer veoma ludo radih. Sljedećeg jutra prorok Gad doneo je Davidu poruku od Boga: Ovako veli Gospod: biraj, ili glad tri godine ili tri mjeseca da bježiš od neprijatelja svojih i mač neprijatelja tvojih da te stiže, ili tri dana mač Gospodnji i pomor da bude u zemlji i anđeo Gospodnji da ubija po svim krajevima Izrailjevim. Prorok ga je na kraju pozvao: Sada, dakle, gledaj šta ću odgovoriti onome koji me je poslao!SPP 652.1

Vladarev odgovor je glasio: U tjeskobi sam ljutoj, ali neka zapadnem Gospodu u ruke, jer je veoma velika milost njegova, a ljudima da ne zapadnem u ruke.SPP 652.2

Zemlja je udarena pomorom, koji je odnio sedamdeset hiljada Izrailjaca. Epidemija još nije zahvatila prijestonicu, kada je David pogledao i vidio anđela Gospodnjega gdje stoji između zemlje i neba, a u ruci mu go mač, kojim bješe zamahnuo na Jerusalim. I pade David i starješine ničice, obučeni u kostrijet. Vladar se pred Gospodom zauzeo za svoj narod: Nisam li ja zapovijedio da se izbroji narod? Ja sam, dakle, zgriješio i zlo učinio, a te ovce šta su učinile? Gospode Bože moj, neka se ruka tvoja obrati na mene i na dom oca mojega, a ne na taj narod da ga potre!SPP 653.1

Popisivanje naroda izazvalo je nezadovoljstvo, ali ipak svi su gajili iste grijehe koji su naveli Davida da naredi prebrojavanje. Kao što je preko Avesalomovog grijeha Gospod pohodio Davida svojim kaznama, tako je preko Davidovog grijeha sada kaznio grijehe Izrailja.SPP 653.2

Anđeo zatirač zaustavio se izvan Jerusalima, na brdu Moriji, kod gumna Ornana, starosjedioca Jerusalima. Po prorokovom nalogu, David je izašao na brdo Moriju. I ondje načini David oltar Gospodu i prinese žrtve paljenice i žrtve zahvalne i prizva Gospoda i usliši ga spustivši oganj s neba na oltar žrtve paljenice. I Gospod se umilostivi zemlji i presta pomor u Izrailju.SPP 653.3

Mjesto na kome je oltar bio podignut, od tada je smatrano svetim mjestom i Ornan ga je ponudio kao svoj dar vladaru. David je, međutim, odbio da primi dar. Rekao je: Ne, nego ću kupiti za novac što vrijedi, jer neću da prinesem Gospodu što je tvoje niti da prinesem žrtve paljenice poklonjene. I dade David Ornanu za ono mjesto na mjeru šest stotina sikala zlata. To mjesto, zapamćeno kao mjesto na kome je Avram podigao oltar da prinese svoga sina, a sada posvećeno ovim velikim izbavljenjem, bilo je kasnije izabrano da na njemu Solomun podigne svoj hram.SPP 653.4

Još jedna sjenka nadnijela se nad posljednje godine vladanja cara Davida. On je već bio zašao u starost, napunio je sedamdeset godina. Teškoće i napori za vrijeme lutanja u mladosti, učestvovanje u mnogim ratovima, brige i nevolje koje su ga zadesile u kasnijim godinama, sve je to potkopalo njegovu životnu snagu. Iako je njegov um sačuvao bistrinu i snagu, slabost, starost i sklonost da se povlači u samoću sprečavali su ga da brzo zapazi šta se dešava u carstvu, pa je ponovo došlo do pobune, i ovog puta u samoj sjenci prijestola. Ponovo su se pokazali plodovi Davidove očinske popustljivosti. Sada je pravo na prijesto počeo da polaže Adonija, vrlo lijep po spoljašnjosti i držanju, ali neobuzdan i nekarakteran. U mladosti nije bio ograničavan ni u čemu. Otac ga nikada ne pokara, niti mu reče: zašto radiš tako? Sada se pobunio protiv autoriteta Boga, koji je odredio Solomuna da naslijedi prijesto. Po svojim prirodnim sposobnostima i po vjerskim sklonostima, Solomun je više od svog starijeg brata bio podoban da postane vladar Izrailja. Božanski izbor bio je jasno objavljen, ali Adonija je ipak stekao dosta pristalica. Joav, iako je učinio mnoge zločine, sve do tada ostajao je vjeran prijestolu; sada se i on pridružio zavjeri protiv Solomuna, kao i Avijatar sveštenik.SPP 653.5

Zavjera je dostigla vrhunac. Zavjerenici su se okupili da na velikoj gozbi izvan gradskih zidina proglase Adoniju za vladara, ali je njihovu namjeru osujetilo brzo djelovanje nekolicine vjernih osoba, među kojima su bili Sadok sveštenik, Natan prorok i Vitsaveja, Solomunova majka. Oni su obavijestili cara šta se događa i podsjetili ga na Božje naređenje da Solomun treba da ga naslijedi na prijestolu. David se smjesta odrekao prijestola u Solomunovu korist i naredio da ga pomažu i proglase za cara. Zavjera je bila skršena. Najvažniji učesnici kažnjeni su smrću. Avijatarov život bio je pošteđen iz poštovanja prema njegovoj službi i nekadašnjoj vjernosti Davidu, ali mu je oduzet položaj prvosveštenika, koji je prešao na Sadoka i njegove potomke. Joav i Adonija privremeno su pošteđeni, ali su poslije Davidove smrti kažnjeni za svoje zločine. Izvršenje kazne nad Davidovim četvrtim sinom zaokružilo je četvorostruko prokletstvo kojim je izražena Božja odbojnost prema očevom grijehu.SPP 654.1

Od početka vladavine, David je želio da podigne Hram Gospodu. To je bio jedan od njegovih najomiljenijih planova. Iako mu nije bilo dozvoljeno da ostvari naum, uložio je veliku revnost i napore da bi omogućio njegovo ostvarenje. Prikupio je obilje najskupocjenijeg materijala zlata, srebra, kamena oniksa, drugog raznobojnog kamena, mermera i najskupocjenijeg drveta. Sada je sve to nagomilano blago morao da prepusti drugima, jer je trebalo da druge ruke sagrade dom za kovčeg, vidljivi simbol Božjeg prisustva.SPP 654.2

Vidjeći da mu se kraj približava, okupio je izrailjske knezove i predstavnike svih djelova svoga carstva da im preda ovo sveto zavještanje. Želio je da im na svojoj samrtničkoj postelji povjeri ovaj zadatak, da obezbijedi njihovu saglasnost i podršku u ovom velikom poslu koji je trebalo obaviti. Zbog tjelesne slabosti nisu ga očekivali na ovom skupu, ali Božji duh ga je nadahnuo i on je bio u stanju da se neočekivano snažno i vatreno posljednji put obrati narodu. Govorio je prisutnima o svojoj želji da sazida Hram i o Božjem naređenju da se to djelo mora povjeriti Solomunu, njegovom sinu. Božansko obećanje je glasilo: Solomun, sin tvoj, sazidaće moj dom i trijemove moje, jer njega izabrah sebi za sina, i ja ću mu biti otac. I utvrdiću carstvo njegovo dovijeka ako bude postojan da izvršuje zapovijesti moje i zakone moje kao danas. David je dodao: Sada, dakle, pred svim Izrailjem, zborom Gospodnjim, i da čuje Bog naš, kažem vam: držite i tražite sve zapovijesti Gospoda Boga svojega da biste držali ovu dobru zemlju i ostavili je u nasljedstvo sinovima svojim nakon sebe dovijeka.SPP 654.3

David je na temelju svog iskustva znao koliko je težak put onih koji ostavljaju Boga. On je osjetio prokletstvo pogaženog Zakona, požnjeo plodove prijestupa; cijela njegova duša izlila se u molbi da starješine u Izrailju budu vjerni Bogu i da Solomun izvršava Božji zakon, da se čuva grijeha koji su oslabili autoritet njegovog oca, zagorčali mu život i osramotili Boga. David je znao da će Solomunu biti neophodna poniznost srca, stalno povjerenje u Boga i neprekidna budnost da bi izbjegao iskušenja koja će ga sigurno progoniti na njegovom uzvišenom položaju; jer su takvi, istaknuti ljudi poseban cilj sotoninih strijela. Okrenuvši se svom sinu, koji je već bio priznat kao njegov nasljednik na prijestolu, David je rekao: A ti, Solomune sine moj, znaj Boga oca svojega, i služi mu cijelim srcem i dušom dragovoljno, jer sva srca isputuje Gospod i svaku pomisao zna; ako li ga ustražiš naći ćeš ga, ako li ga ostaviš, odbaciće te zasvagda. Vidi sada da te je Gospod izabrao da sazidaš dom za svetinju; budi hrabar i radi!SPP 655.1

David je ostavio Solomunu iscrpna uputstva za građenje Hrama, s planovima svakog djela i slikom svakog predmeta koji će se upotrebljavati u službi, tačno prema otkrivenju koje je dobio od Boga. Solomun je još bio mlad, pa je ustuknuo pred teškim odgovornostima koje će mu pasti u dio prilikom zidanja Hrama i vladanja Božjim narodom. David je zato rekao svom sinu: Budi slobodan i hrabar i radi i ne boj se i ne plaši se, jer će Gospod Bog, Bog moj, biti s tobom, neće te ostaviti niti će odstupiti od tebe.SPP 655.2

David se ponovo obratio skupu: Jednoga Solomuna, sina mojega, izabrao je Gospod, mlado dijete, a ovo je veliki posao, jer neće biti čovjeku taj dvor, nego Gospodu Bogu! Počeo je da nabraja sve blago koje je prikupio i rekao: Ja koliko mogoh pripravih za dom Boga svojega. Ali, to nije bilo sve: I još iz ljubavi prema domu Boga svojega, što imam svoga zlata i srebra, osim svega što sam pripravio za dom sveti, dajem i to za dom Boga svojega: tri tisuće talanata zlata ofirskoga, i sedam tisuća talanata čistoga srebra da se oblože zidovi domovima! Onda je upitao okupljeno mnoštvo koje je već dalo svoje obilne darove: A bi li još ko htio dragovoljno što danas priložiti Gospodu? (1. Dnevnika 29,5)SPP 656.1

Mnoštvo se odazvalo iz cijeloga srca. Tada dragovoljno priložiše knezovi domova otačkih i knezovi plemena Izrailjevih i tisućnici i stotinici i knezovi nad poslovima carskim. I dadoše za službu u domu Božjem zlata pet tisuća talanata i deset tisuća zlatica i srebra deset tisuća talanata i bakra osamnaest tisuća talanata i gvožđa sto tisuća talanata. I kamenja u koga god bješe svi dadoše u riznicu doma Gospodnjega... I radovaše se narod što dragovoljno prilagahu, jer prilagahu cijelim srcem Gospodu, i car se David radovaše veoma.SPP 656.2

Potom David blagoslovi Gospoda pred svim zborom i reče David: blagosloven si Gospode Bože Izrailja oca našega od vijeka do vijeka. Tvoje je, Gospode, veličanstvo i sila i slava i vječnost i čast i sve što je na nebu i na zemlji; tvoje je, Gospode, carstvo i ti si uzvišen svrh svega, poglavar. Bogatstvo i slava od tebe je, i ti vladaš svime, i u tvojoj je ruci moć i sila, i u tvojoj je ruci uzvisiti i ukrijepiti sve. Sada, dakle, Bože naš, hvalimo te i slavimo ime tvoje slavno. Jer ko sam ja i šta je moj narod da bismo mogli ovoliko prinijeti tebi dragovoljno? Jer je od tebe sve i iz tvojih ruku primivši dasmo ti. Jer smo došljaci pred tobom i gosti kao i svi oci naši; dani su naši na zemlji kao sjen i nema stajanja. Gospode Bože naš, sve ovo blago što ti pripravismo za građenje doma imenu tvojemu svetome, iz tvoje je ruke i sve je tvoje. Ali znam, Bože moj, da ti ispituješ srca i što je pravo hoćeš.SPP 656.3

Ja pravim srcem dragovoljno prinesoh sve ovo, i s radošću vidjeh narod tvoj koji je ovdje kako ti dragovoljno prinosi. Gospode Bože Avrama, Isaka i Izrailja, otaca naših, sačuvaj dovijeka ovu volju i pomisao srdačnu naroda svojega i upravljaj srce njihovo k sebi. I Solomunu sinu mojemu podaj srce pravo da bi držao zapovijesti tvoje, svjedočanstva tvoja i uredbe tvoje, i da bi stvorio sve i da bi sazidao dvor ovaj za koji sam pripravio! Potom reče David svemu zboru: blagoslovite sada Gospoda Boga svojega! I sav zbor blagoslovi Gospoda Boga otaca svojih i savivši se pokloniše se Gospodu.SPP 656.4

Revnost za Božju kuću navela je Davida da sakupi obilje materijala za građenje i uljepšavanje Hrama i sastavi slavne pjesme koje će kasnije odjekivati njegovim tremovima. Sada se njegovo srce radovalo pred Bogom, jer su glavari i knezovi u Izrailju tako plemenito odgovorili na njegov poziv i posvetili sebe važnom djelu koje treba obaviti. Pošto su ponudili sebe u službu, bili su spremni da učine i više. Umnožili su svoje darove, prilažući od svog imanja u Božju riznicu. David je duboko osjećao svoju nedostojnost da sam prikupi materijal za Božji dom, pa ga je odanost koju su najplemenitiji ljudi u njegovom carstvu pokazali kada su draga srca otvarali Gospodu svoje riznice, a sebe posvećivali Njegovoj službi, ispunjavala dubokom radošću. Sam Bog je u stvari takvim duhom nadahnuo svoj narod. On treba da bude proslavljen, a ne čovjek. On je u stvari dao svom narodu bogatstva ove zemlje i svojim Duhom ga pokrenuo da svoje dragocjenosti priloži za građenje Hrama. Sve je to bila Gospodnja zasluga. Da Njegova ljubav nije djelovala na srce naroda, svi carevi napori bili bi uzaludni i Hram nikada ne bi bio sagrađen.SPP 657.1

Sve što ljudi primaju iz Božje riznice pripada Njemu. Bog je dao ljudima sve dragocjene i prekrasne darove zemlje da bi ih iskušao da bi ispitao snagu njihove ljubavi prema Bogu, da bi vidio koliko cijene Njegovu dobrotu. Bez obzira da li je riječ o riznicama imanja ili intelekta, sve treba položiti, kao dragovoljni dar, pred Isusove noge; a darodavac treba da kaže, zajedno s Davidom: Jer je od tebe sve i iz tvojih ruku primivši dasmo ti!SPP 657.2

Iako je osjetio da mu se smrt približava, mislio je samo o Solomunu i Izrailjevom carstvu, čije je blagostanje toliko zavisilo od vjernosti njegovog vladara. I zapovijedi Solomunu, sinu svojemu, govoreći: Ja idem kuda ide sve na zemlji, a ti budi hrabar i budi čovjek, i drži što ti je Gospod Bog tvoj zapovijedio da držiš, hodeći putevima njegovim i držeći uredbe njegove i zapovijesti njegove i zakone njegove i svjedočanstva njegova... da bi napredovao u svemu što uzradiš i za čime se god okreneš, da bi Gospod ispunio ri ječ svoju koju mi je rekao govoreći: ako uspaze sinovi tvoji na put svoj hodeći preda mnom vjerno, svim srcem svojim i svom dušom svojom, tada ti neće nestati čovjeka na prijestolu Izrailjevu. (1. O carevima 2,1-4)SPP 657.3

Davidove posljednje riječi, od onih koje su zapisane, izrečene su u obliku pjesme, pjesme povjerenja, najplemenitijh načela i žive vjere: Reče David, sin Jesejev,SPP 658.1

Reče čovjek koji bi postavljen visoko,
Pomazanik Boga Jakovljeva,
I ljubak u pjesmama Izrailjevim.
Duh Gospodnji govori preko mene...
Koji vlada ljudima neka je pravedan,
Vladajući u strahu Božjemu.
I biće kao svjetlost jutarnja,
Kada sunce izlazi jutrom bez oblaka,
I kao trava koja raste iz zemlje,
Od svjetlosti iza dažda.
Ako i nije dom moj takav pred Gospodom,
Ipak je učinio zavjet vječan sa mnom,
U svemu dobro uređen i utvrđen.
I to je sve spasenje moje i sva želja moja.SPP 658.2

2. Samuilova 23,1-5.

Veliki je bio Davidov pad, ali je duboko bilo njegovo pokajanje, vatrena njegova ljubav i čvrsta njegova vjera. Mnogo mu je bilo oprošteno, zato je mnogo i volio (Luka 7,48).SPP 658.3

Davidovi psalmi prikazuju široku lepezu iskustava, od dubina svjesne krivice i samoosuđivanja pa sve do najčvršće vjere i najuzvišenije veze sa Bogom. Izvještaj o njegovom životu objavljuje da grijeh donosi samo sramotu i muku, ali i da Božja ljubav i milost mogu doprijeti do najvećih dubina, da će vjera uzdići pokajničku dušu i učiniti je posinjenim Božjim djetetom. Od svih obećanja koje sadrži Njegova riječ, to je jedno od najsnažnijih svjedočanstava o Božjoj vjernosti, pravednosti i zavjetnoj milosti.SPP 658.4

Čovjek bježi kao sjen i ne ostaje, ali riječ Boga našega ostaje do vijeka. Ali milost Gospodnja ostaje od vijeka i do vijeka na onima koji ga se boje i pravda njegova na sinovima sinova, koji drže zavjet njegov i pamte zapovijesti njegove da ih izvršuju. (O Jovu 14,2; Isaija 40,8; Psalam 103,17.18)SPP 658.5

Doznah da što god tvori Bog ono traje dovijeka. (Propovjednik 3,14) Slavna obećanja data su Davidu i njegovom domu, obećanja koja gledaju unaprijed u beskrajne vjekove i koja će svoje potpuno ispunjenje naći u Isusu Hristu. Gospod je objavio:SPP 659.1

Zakleh se Davidu, sluzi svojemu... ruka će moja biti jednako s njim, i mišica moja krijepiće ga... istina je moja i milost moja s njim i u moje ime uzvisiće se rog njegov. Pružiću na more ruku njegovu, i na rijeke desnicu njegovu. On će me zvati: ti si otac moj, Bog moj i grad spasenja mojega. I ja ću ga učiniti prvencem, višim od careva zemaljskih. Dovijeka ću mu hraniti milost svoju, i zavjet je moj s njim vjeran. (Psalam 89,3-28)SPP 659.2

Produžiću sjeme njegovo dovijeka,
i prijesto njegov kao dane nebeske.SPP 659.3

Psalam 89,29.

On će suditi nevoljnima u narodu,
Pomoći će sinovima ništega,
A nasilnika će oboriti.
Bojaće se tebe dok je sunca i mjeseca,
Od koljena do koljena...
Procvjetaće u dane njegove pravednik,
I svuda mir dokle teče mjeseca.
Vladaće od mora do mora,
I od rijeke do krajeva zemaljskih.
Ime će njegovo biti uvijek,
Dokle teče sunca, ime će njegovo rasti,
Blagosloviće se u njemu,
Svi će ga narodi zvati blaženim.SPP 659.4

Psalam 72,4-8.17.

Jer nam se rodi dijete, sin nam se dade, kojemu je vlast na ramenu, i ime će mu biti: divni, savjetnik, Bog silni, Otac vječni, knez mirni. On će biti veliki i nazvaće se sin Najvišega, i daće mu Gospod Bog prijesto Davida, oca njegova. I carovaće u domu Jakovljevu uvijek, i carstvu njegovom neće biti kraja. (Isaija 9,6; Luka 1,32.33)SPP 659.5

72. Poglavlje—Avesalomova Pobuna