9. Poglavlje—Doslovna Sedmica

Kao i Subota, sedmica je nastala prilikom stvaranja, a sačuvana je i prenesena preko biblijske istorije sve do naših dana. Sam Bog odmjerio je prvu sedmicu - uzor svim budućim sedmicama sve do kraja vremena. Kao i sve ostale, i ona se sastojala doslovno od sedam dana. Šest dana bilo je iskorišćeno za djelo stvaranja; a sedmoga dana Bog se odmorio, blagoslovio taj dan i odvojio ga kao dan odmora za čovjeka.SPP 85.1

U Zakonu koji je objavljen na Sinaju, Bog je potvrdio sedmicu i činjenice na kojima ona počiva. Pošto je izdao zapovijest: »Sjećaj se dana od odmora da ga svetkuješ”, pošto je naveo šta treba činiti prvih šest dana i šta ne treba činiti sedmoga, Bog je iznio razlog takvog prihvatanja sedmice, ukazujući na svoj primjer: »Jer je za šest dana stvorio Gospod nebo i zemlju, more i što je god u njima, a u sedmi dan počinu; zato je blagoslovio Gospod dan od odmora i posvetio ga.” (2. Mojsijeva 20,8-11) Ovaj razlog izgleda prekrasno i uvjerljivo, ako prihvatimo da su dani stvaranja doslovno bili dani. Šest prvih dana u svakoj sedmici čovjeku treba da služe kao radni dani, jer ih je i Bog u prvoj sedmici iskoristio za djelo stvaranja. Sedmoga dana čovjek treba da se uzdrži od rada, u znak sjećanja na Stvoriteljevo odmaranje. Međutim, pretpostavka da su događaji u prvoj sedmici trajali hiljadama godina udara neposredno u temelje četvrte zapovijesti. Ona predstavlja Stvoritelja kao Zapovjednika koji naređuje ljudima da prihvate sedmicu od doslovno sedam dana kao uspomenu na beskrajna, neodređena razdoblja, a to nije u skladu s načinom Njegovog postupanja prema svojim stvorenjima. Ona predstavlja neodređeno i skriveno, ono što je On vrlo jasno objavio. To je u stvari nevjerstvo u svom najpodmuklijem i najopasnijem obliku; njegova suština je tako prikrivena da ga prihvataju i propovijedaju i mnogi koji tvrde da vjeruju u Bibliju.SPP 85.2

»Riječju Gospodnjom nebesa se stvoriše i duhom usta njegovih sva vojska njihova... jer On reče i postade, On zapovijedi i pokaza se!” (Psalam 33,6.9) Biblija ne priznaje nikakva duga razdoblja u kojima se Zemlja polako izvlačila iz haosa. O svakom uzastopnom danu stvaranja sveti izvještaji bilježe da se sastojao od večeri i jutra, kao i svi ostali dani koji su slijedili. Pri kraju svakoga dana naveden je i rezultat Stvoriteljevog djelovanja. Na kraju izvještaja o prvoj sedmici zapisana je izjava: »To je postanje neba i zemlje, kada postaše, kada Gospod Bog stvori zemlju i nebo.” (1. Mojsijeva 2,4) Ni ova izjava ne podupire ideju da su dani stvaranja bili drugačiji od običnih, doslovnih, dana. Svaki dan je nazvan danom stvaranja ili postanja, jer je za to vrijeme Bog stvorio ili proizveo novi djelić svoga stvaralačkog djela.SPP 85.3

Geolozi tvrde da se u samoj zemlji može naći dovoljno dokaza da je ona mnogo starija nego što kazuju Mojsijevi izvještaji. Otkrivene su kosti ljudi i životinja, ratna oruđa, okamenjeno drveće i drugo, sve mnogo veće od onoga što danas postoji ili što je postojalo već hiljadama godina, pa se izvodi zaključak da je Zemlja bila nastanjena mnogo prije vremena koje je naznačeno u izvještajima o stvaranju i da su ti prvobitni stanovnici pripadali rasi koja je bila mnogo viša od današnjih ljudi. Ova razmišljanja navela su mnoge navodne poštovaoce Biblije da prihvate gledište da su dani stvaranja bili nepregledna, neodređena razdoblja.SPP 86.1

Geologija, međutim, ne može da dokaže ništa čime bi pobila biblijski izvještaj. Oni koji toliko povjerenja poklanjaju njenim otkrićima nemaju ni približnu predstavu o veličini ljudi, životinja i biljaka prije Potopa ili o veličini tadašnjih promjena. Ostaci pronađeni u zemlji potvrđuju da su tada vladale drugačije okolnosti, ali se to vrijeme može ustanoviti jedino na temelju nadahnutih izvještaja. U izvještaju o Potopu, nadahnuće je objasnilo ono što geologija ne može da protumači. U Nojevo vrijeme zatrpano je mnoštvo ljudi, životinja i biljaka, mnogo većih od sadašnjih. Na taj način su za kasnije naraštaje sačuvani dokazi da su pretpotopni stanovnici nastradali prilikom Potopa. Bog je želio da pronalaženje ovih ostataka doprinese jačanju povjerenja u nadahnute izvještaje; ali su ljudi, svojim ispraznim mudrovanjima, učinili istu grešku kao i stanovnici prije Potopa - ono što im je Bog dao kao blagoslov, oni su zloupotrebom pretvorili u prokletstvo.SPP 86.2

Sotona se lukavo trudi da navede ljude da vjeruju u bajke nevjernika; jer tako može da im prikrije značenje Božjeg zakona, koji je sam po sebi vrlo jasan, i da ih ohrabri da se bune protiv Božje vladavine. Njegovi napori posebno su usmjereni protiv četvrte zapovijesti, jer ona jasno ukazuje na živoga Boga, Stvoritelja neba i Zemlje.SPP 86.3

Mnogi se trude da djelo stvaranja objasne kao posljedicu prirodnih uzroka; ljudska razmišljanja prihvataju čak i takozvani hrišćani, uprkos jasnim biblijskim činjenicama. Mnogi se protive istraživanju proročanstava, posebno Danila i Otkrivenja, izjavljujući da su tako nerazumljiva da ih niko ne može shvatiti, a istovremeno prihvataju pretpostavke geologa, koje se suprote Mojsijevim izvještajima. Ako je ono što nam je Bog otkrio njima tako teško shvatljivo, zašto, toliko nedosljedno prihvataju obične pretpostavke o onome što nam On nije otkrio?SPP 87.1

»Što je tajno, ono je Gospoda Boga našega, a javno je naše i sinova naših dovijeka, da bismo izvršavali sve riječi ovoga zakona.” (5. Mojsijeva 29,29) Kako je stvarao, Bog nikada nije otkrio čovjeku; nauka nije u stanju da istraži tajne Svevišnjega. Njegova stvaralačka moć je neshvatljiva koliko i Njegovo postojanje.SPP 87.2

Bog je dozvolio da se preko nauke i umjetnosti na svijet izlije obilje svjetlosti; ali, kada takozvani naučnici priđu ovim temama s pretežno ljudskog stanovišta, sigurno će nastati pogrešni zaključci. Možda se nagađanje izvan onoga što nam je Bog otkrio može smatrati bezazlenom zabavom ukoliko se naše teorije ne protive činjenicama koje nalazimo u Bibliji; ali, oni koji zanemaruju Božju riječ i za Njegova stvaralačka djela traže objašnjenja zasnovana na naučnim načelima, izlaze bez mape i kompasa na pučinu nepoznatog okeana. I najveći umovi, ukoliko se u istraživanju ne rukovode Božjom riječju, spotaknuće se u svojim pokušajima da odrede odnos između nauke i otkrivenja. Pošto je Stvoritelj sa svojim djelima tako visoko iznad njihove moći shvatanja da nisu u stanju da Njegova djela objasne prirodnim zakonima, oni biblijske izveštaje proglašavaju nepouzdanim. Oni koji sumnjaju u pouzdanost izvještaja Staroga i Novoga zavjeta, biće navedeni da krenu još jedan korak dalje i posumnjaju i u postojanje Boga; a onda, izgubivši oslonac, biće prepušteni razbijanju o hridine nevjerstva.SPP 87.3

Takvi ljudi izgubili su jednostavnost svoje vjere. Čvrsta vjera u božanski autoritet Božje svete riječi mora se sačuvati. Biblija se ne smije podvrgavati ispitivanju na temelju ljudskih naučnih ideja. Ljudsko znanje je nepouzdan vodič. Nevjernici koji čitaju Bibliju s ciljem da nađu greške, mogu, zato što nisu savršeno razumjeli ili nauku ili otkrivenje, početi da tvrde da su pronašli protivrečnosti među njima, ali, ako se pravilno shvate, nauka i otkrivenje su u savršenom skladu. Mojsije je pisao pod vođstvom Božjega Duha, a pravilno postavljena geološka teorija nikada neće tvrditi da je pronašla nešto suprotno njegovim izjavama. Svaka istina, i u prirodi i u otkrivenju, doslijedna je samoj sebi u svom cjelokupnom ispoljavanju.SPP 87.4

U Božjoj riječi postavljena su mnoga pitanja na koja ni najumniji znalci nikada neće odgovoriti. Pažnja nam se skreće na ta pitanja da bismo shvatili da čak i među najobičnijim pojavama u svakodnevnom životu ima toliko toga što svojim ograničenim umom nikada nećemo uspjeti potpuno da shvatimo, iako se hvalimo svojom sveobuhvatnom mudrošću!SPP 88.1

Naučnici ipak smatraju da mogu da shvate Božju mudrost, ono što je On učinio ili može da učini! Preovlađuje ideja da je Bog ograničen zakonima koje je sam proglasio. Ljudi ili odriču ili zanemaruju Njegovo postojanje, ili pokušavaju da objasne sve, čak i djelovanje Njegovog Duha na ljudsko srce; zato više ne poštuju Njegovo ime i ne plaše se Njegove moći. Oni ne vjeruju u natprirodno, ne razumijevajući Božje zakone ili Njegovu beskrajnu moć da preko njih sprovodi svoju volju. Onako kako se obično upotrebljava, izraz »prirodni zakoni« obuhvata samo ono što je čovjek bio u stanju da otkrije na području zakona koji upravljaju fizičkim svijetom; ali, kako je ograničeno to znanje i kako je beskrajno područje na kome Stvoritelj može da djeluje u skladu sa svojim zakonima, ostajući potpuno nedokučiv za um smrtnika!SPP 88.2

Mnogi tvrde da materija sadrži životodavnu snagu - da su materiji data neka svojstva i da joj je onda prepušteno da djeluje služeći se svojom unutrašnjom energijom; da priroda djeluje u skladu s utvrđenim zakonima u koje se ni sam Bog ne može miješati. To je lažna nauka, i Božja riječ je ne podržava. Priroda je sluškinja svoga Stvoritelja! Bog ne ukida svoje zakone niti djeluje suprotno njima, već se neprestano služi njima kao oruđima. Priroda svjedoči o postojanju jedne inteligencije, o prisutnosti sile, aktivne energije, koja djeluje preko prirodnih zakona i zajedno s njima. U prirodi se osjeća neprestano djelovanje Oca i Sina. Hristos kaže: »Otac moj stalno radi, radim i ja!” (Jovan 5,17. Čarnić)SPP 88.3

U svojoj himni koju je zabilježio Nemija, Leviti su pjevali: »Ti si sam Gospod, ti si stvorio nebo, nebesa nad nebesima, i svu vojsku njihovu, zemlju i sve što je na njoj... ti oživljavaš sve to.” (Nemija 9,6) Što se tiče ovoga svijeta, Božje djelo stvaranja je dovršeno. »Ako su djela i bila gotova od postanja svijeta!« (Jevrejima 4,3) Međutim, svoju energiju On ulaže u održavanje djela stvaranja. Puls ne udara niti dah sustiže dah zato što mehanizam koji je jednom bio pokrenut nastavlja da djeluje zahvaljujući svojoj unutrašnjoj energiji; već svaki dah, svaki otkucaj srca, predstavlja dokaz sveobuhvatnog staranja Onoga po kojem »živimo, mičemo se i jesmo”. (Dela 17,28) Ni Zemlja, iz godine u godinu, ne donosi svoje obilne rodove, niti nastavlja da kruži oko Sunca zahvaljujući svojoj unutrašnjoj sili. Božja ruka upravlja planetama i održava ih na određenim putanjama njihovog stalnog kretanja preko nebesa. On »izvodi vojsku svega toga na broj i zove svako po imenu i velike radi sile Njegove i jake moći ne izostaje nijedno«. (Isaija 40,26) Njegovom silom vegetacija buja, pojavljuje se lišće i cvijeće cvjeta. On »čini da raste na gorama trava” (Psalam 147,8) i da doline budu plodonosne. »Sve zverje šumsko... traži od Boga sebi hranu” i svako živo stvorenje, od najmanjeg insekta do čovjeka, svakoga dana zavisi od Njegovog brižnog proviđenja. Psalmista to sjajno opisuje: »Sve tebe čeka... daješ im, primaju, otvaraš ruku svoju, site se dobra.« (Psalam 104,20.21.27.28) Njegova riječ upravlja elementima; On prekriva nebo oblacima i šalje kišu na zemlju. »Daje snijeg kao vunu, sipa pepeo kao inje.” (Psalam 147,16) »Kada pusti glas svoj, buče vode na nebesima, podiže paru s krajeva zemaljskih, pušta munje s daždom, i izvodi vjetar iz staja njegovih.” (Jeremija 10,13)SPP 89.1

Bog je temelj svega. Svaka istinska nauka je u skladu s Njegovim djelima; svako pravo obrazovanje navodi na poslušnost Njegovoj vladavini. Nauka otkriva nova čuda našim vidicima; ona stremi u visine, istražuje nove dubine; ali, njena istraživanja ne donose ništa što bi se protivilo božanskom otkrivenju. Neznanje se može truditi da podrži lažna gledišta o Bogu pozivajući se na nauku, ali knjiga prirode i pisana Riječ osvjetljavaju jedna drugu. Na taj način smo pozvani da obožavamo Stvoritelja i gajimo razumno povjerenje u Njegovu riječ.SPP 89.2

Nijedan ograničeni um nije u stanju da potpuno shvati postojanje, moć, mudrost ili djela Beskonačnoga. Sveti pisac kaže: »Možeš li ti tajne Božje dokučiti? Ili dokučiti savršenstvo Svemogućega? To su visine nebeske, šta ćeš učiniti? Dublja je od pakla, kako ćeš poznati? Duža od zemlje, šira od mora!” (O Jovu 11,7-9) Ni najmoćniji zemaljski um nije u stanju da shvati Boga. Ljudi mogu stalno istraživati, stalno učiti i opet će se pred njima pružati beskraj.SPP 90.1

Djela stvaranja svjedoče o Božjoj sili i veličini. »Nebesa kazuju slavu Božju i djela ruku njegovih glasi svod nebeski.« (Psalam 19,1) Oni koji prihvate pisanu Riječ kao svog savjetnika i u nauci će naći pomoć da razumijeju Boga. »Jer što se na njemu ne može vidjeti, od postanja svijeta moglo se poznati i vidjeti na stvorenjima, i njegova vječna sila i božanstvo, da nemaju izgovora.” (Rimljanima 1,20)SPP 90.2