Petrova propovijed

Petar je pokazao okupljenim narodu da ova pojava predstavlja neposredno ispunjenje proročanstva proroka Joela, u kojemu je on najavio da će se takva sila spustiti na Božje ljude da bi ih osposobila za jedno posebno djelo.IO 182.1

Petar je pratio unazad Hristovo rodoslovlje i pokazao da On u direktnoj liniji potiče iz poštovanog Davidovog doma. Nije se poslužio nijednim Isusovim učenjem da bi dokazao vjerodostojnost svojih pogleda, jer je znao da su njihove predrasude tako velike da od toga ne bi bilo nikakve koristi. Međutim, pozvao se na Davida, kojega su Jevreji smatrali jednim od poštovanih patrijaraha svoga naroda. Kazao je:IO 182.2

„Jer David govori o Njemu: uvijek sam znao da je Gospod pred licem mojim, jer mi je On s desne strane da se ne pokrenem: zato se i radovalo srce moje, i jezik moj bijaše radostan; zato će i tijelo moje počivati u nadi: jer nećeš ostaviti dušu moju u paklu, niti ćeš dati da svetac tvoj vidi truhljenje.”IO 182.3

Petar ovdje pokazuje da David nije mogao govoriti o sebi, već sasvim sigurno o Isusu Hristu. David je umro prirodnom smrću kao i ostali ljudi; njegov grob, zajedno s poštovanim prahom koji zadrži, bio je uz veliku brigu sačuvan sve do toga vremena. David, kao car Izraela, ali i kao prorok, uživao je posebnu čast u Božjim očima. Njemu je u proročkom viđenju bili pokazani budući život Isusa Hrista i Njegova služba. Vidio je Njegovo (244) odbacivanje, Njegovo suđenje, raspeće, pogreb, uskrsnuće i uznesenje.IO 182.4

David svjedoči da život Isusov neće biti prepušten grobu, niti Njegovo tijelo raspadanju. Petar pokazuje da su se ove proročke riječi ispunile na Isusu iz Nazareta. Bog ga je zaista podigao iz groba prije nego što se Njegovo tijelo počelo raspadati. On je sada postao Onaj koji je uzdignut na nebo nad nebesima.IO 182.5

Tom nezaboravnom prilikom veliki broj onih koji su se do tada rugali pomisli da bi jedna tako skromna osoba kao Isus mogla da bude Božji Sin, čvrsto se osvjedočio u tu istinu i priznao ga kao svoga Spasitelja. Tri hiljade obraćenika je pristupilo Crkvi. Apostoli su govorili u sili Svetoga Duha; niko se nije mogao usprotiviti njihovim riječima, jer su bile potvrđene moćnim čudima, koje su apostoli činili zahvaljujući izlivanju Svetoga Duha. I sami apostoli su bili zadivljeni rezultatima ovog događaja, kao i brzom i obilnom žetvom duša. Svi ljudi su bili puni čuđenja. Oni koji se nisu uspjeli osloboditi svojih predrasuda i svoga licemjerja bili su tako ispunjeni strahom da se nisu usuđivali da glasom ili nasiljem pokušaju zaustaviti ovo moćno djelo, pa je, bar za neko vrijeme, njihovo protivljenje prestalo.IO 183.1

Dokazi apostola, sami po sebi, iako jasni i uvjerljivi, ne bi mogli ukloniti predrasude Judejaca, koji su se već usprotivili mnogim dokazima. Međutim, Sveti Duh je ove dokaze božanskom snagom utiskivao u njihova srca. Oni su bili kao oštre strijele Svemogućega, osvjedočavajući ih u njihovu strašnu krivicu što su odbacili i raspeli Gospoda slave. „I tako, kada to čuše, biše pokrenuti u srcima svojim i rekoše Petru i ostalim apostolima: ljudi i braćo, šta treba da činimo? (245) I reče im tada Petar: pokajte se i krstite se, svaki od vas, u ime Isusa Hrista za oproštenje grijeha i primićete dar Duha Svetoga.”IO 183.2

Petar je obraćenicima naglasio činjenicu da su odbacili Hrista zato što su ih prevarili sveštenici i upravitelji, i da ga nikada neće ni prihvatiti, ukoliko i dalje od njih budu tražili savjete, ukoliko i dalje budu čekali da njihove starješine priznaju Hrista prije nego što se sami usude da to učine. Ovi moćni ljudi, iako su ostavljali utisak veoma posvećenih vjernika, bili su častoljubivi, revnosni u sticanju bogatstva i svjetovne slave. Oni se nikada ne bi ponizili da dođu Hristu i da od Njega dobiju svjetlost. Isus je prorekao da će ove ljude zadesiti strašna kazna zbog njihovog upornog nevjerovanja, iako su dobili najsnažnije dokaze da je Isus zaista Božji Sin.IO 183.3

Od toga trenutka na dalje, jezik učenika je bio čist, jednostavan i pravilan u riječima i naglascima, bilo da su se služili svojim maternjim ili nekim stranim jezikom. Ovi skromni ljudi, koji se nikada nisu učili u proročkim školama, predstavljali su istinu na tako uzvišen i čist način da su budili divljenje onih koji su ih slušali. Oni sami nisu mogli da odu do najdaljih krajeva svijeta; ali, u toku praznika bili su prisutni ljudi sa svih područja na planeti, pa su istinu koju su prihvatili odnijeli u svoje domove i objavili ljudima, zadobijajući duše za Hrista.IO 184.1