Viđenje o Hristu

Prizor je djelovao veoma zbunjujuće. Saulovi pratioci su bili okamenjeni od straha i skoro zaslijepljeni jačinom svjetlosti. Čuli su glas, ali nikoga nisu vidjeli i njima je sve izgledalo nerazumljivo i tajanstveno. Ali Saul, koji je ležao na zemlji, uspio je da razumije izgovorene riječi i da jasno pred sobom vidi Božjega Sina. Jedan pogled na to slavno Biće zauvijek je strahovitom silinom utisnuo Njegov lik u njegovo srce. Poplava svjetlosti upravljena prema zatamnjelim odajama njegovog uma otkrila mu je njegovo neznanje i njegovu zabludu. Uvidio je da je, varajući sebe da revnosno služi Bogu progoneći Hristove sljedbenike, ustvari obavljao Sotonino djelo.IO 201.1

Vidio je svoju ludost što je svoju vjeru oslonio (269) na uvjeravanja sveštenika i glavara, kojima je njihovo sveto zvanje davalo veliki uticaj na njegov um i učinilo da povjeruje da je priča o uskrsnuću samo vješta izmišljotina Isusovih učenika. Sada kada se Isus pokazao Saulu, Stefanova propovijed snažno mu se vratila u sjećanje. Iste riječi koje su sveštenici proglasili za hulu, sada su se pojavile pred njime kao istina i pravda. U tom trenutku prekrasnog prosvjetljenja, njegov um je radio neobično brzo. U mislima je pratio unazad proročku istoriju i vidio da su proroci unaprijed prorekli da će Jevreji odbaciti Isusa, da će ga raspeti, da će On ustati iz groba i uznijeti se na Nebo i sve ga je to uvjerilo da je On obećani Mesija. Sjetio se i Stefanovih riječi: „Vidim nebo otvoreno i Sina čovječjeg kako stoji s desne strane Boga!” (Djela 7,56) i znao da je umirući svetac bacio svoj pogled na carstvo slave.IO 201.2

Kakvo li je to bilo otkrivenje ovom progonitelju vjernika! Jasna iako strašna svjetlost prodrla je u njegovu dušu. Hrist mu se otkrio kao Onaj koji je došao na Zemlju da ispuni svoju misiju, da bude odbačen, zlostavljen, osuđen, i raspet, da sve to doživi od onih koje je došao da spase, i da onda ustane iz mrtvih i da se uzdigne na Nebo. U tom strašnom trenutku, sjetio se da je sveti Stefan postao mučenik uz njegov pristanak, i da su njegovim nastojanjem mnogi dostojni i sveti ljudi našli smrt u surovom progonstvu.IO 201.3

„I on drhteći od straha i čuđenja reče: Gospode, šta hoćeš da činim? I Gospod mu reče: ustani i uđi u grad i biće ti rečeno šta treba da činiš!” Nikakva sumnja se nije uvukla u Saulove misli da li je to zaista bio istinski Isus iz Nazareta koji mu je progovorio i da li je On zaista dugočekani (270) Mesija, Utjeha i Otkupitelj Izraela.IO 202.1

Kada se blistava svjetlost povukla i Saul ustao sa zemlje, otkrio je da mu potpuno nedostaje sposobnost vida. Sjaj Hristove slave bio je suviše jak za njegove smrtne oči i kada se ona povukla, noćna tama je obuhvatila njegov svijet. Došao je do zaključka da je gubitak vida Božja kazna što je surovo progonio Isusove sljedbenike. Teturao se u užasnoj tami, pa su ga pratioci, u strahu i zbunjenosti, uhvatili za ruke i odveli u Damask.IO 202.2