Četrdeseto poglavlje—Petrovo Oslobođenje Iz Tamnice

Herod je bar za javnost bio obraćenik u jevrejsku vjeru i naizgled vrlo revnostan u održavanju zakonskih ceremonija. Vlast u Judeji bila je u njegovim rukama, i on je pod Klaudijem, rimskim imperatorom, zauzimao i položaj tetrarha Galileje. Posebno se trudio da stekne naklonost Jevreja, nadajući se da će tako osigurati svoj položaj i svoje časti. Nastavio je zato da ispunjava želje Jevreja i da progoni Hristovu Crkvu. Započeo je ovo svoje djelo time što je oduzimao kuće i imanja vjernicima; ali i zatvaranjem uglednih hrišćana. Uhvatio je tako Jakova i bacio ga u tamnicu, a onda je poslao krvnika da ga pogubi mačem, kao što je jedan drugi Herod to učinio s Jovanom Krstiteljem. Onda je postao još smjeliji, videći da su Jevreji vrlo zadovoljni njegovim ponašanjem, pa je i Petra bacio u tamnicu. Sva ova surova djela događala su se u toku svetih pashalnih svečanosti.IO 217.1

Narod je odobravao Jakovljevo pogubljenje, iako su neki prigovarali što je to bilo učinjeno potajno. Smatrali su da bi javno pogubljenje bilo mnogo uspješnije u zastrašivanju vjernika i simpatizera hrišćanstva. Zato je vladar zadržavao Petra u tamnici želeći da zadovolji Jevreje (292) javnim prizorom njegove smrti. Međutim, bilo mu je rečeno da ne bi bilo sigurno izvoditi starog apostola na pogubljenje pred očima sveg naroda koji se okupio u Jerusalimu za Pashu. Starješine su se plašile da bi dostojanstveno držanje apostola moglo probuditi saučešće i poštovanje naroda; osim toga, bojali su se da bi on mogao uputiti okupljenima jedan od svojih snažnih poziva da ispitaju život i karakter Isusa Hrista, čemu se oni, uprkos svoj svojoj lukavosti, nisu mogli suprotstaviti. U takvom slučaju, pribojavali su se Jevreji, narod bi mogao zahtijevati od vladara da Petar bude pušten na slobodu.IO 217.2

I dok je tako Petrovo pogubljenje bilo odlagano pod raznim izgovorima za vrijeme poslije Pashe, vjernici Hristove Crkve su imali vremena da duboko ispituju svoje srce i da se iskreno mole. Vatrenim molbama, suzama i postom bio je ispunjen njihov dan. Molili su se bez prestanka za Petra; osjećali su da je on nenadoknadiv u radu za Hrista, i da su se kao Hristova Crkva našli u opasnosti, ukoliko im Bog na poseban način ne pomogne, da budu istrijebljeni sa lica zemlje.IO 217.3

Konačno je bio određen i dan Petrovog pogubljenja; ali su se molitve vjernika i dalje uzdizale k Nebu. I dok su se sve njihove snage i osjećanja sjedinjavali u vatrenim molitvama, Božji anđeli su čuvali zatvorenog apostola. Čovjekova nevolja je i prilika za Boga. Petar je bio stavljen između dva vojnika, vezan sa dva lanca, od kojih je svaki bio pričvršćen za ruku jednog od njegovih stražara. Nije se mogao ni pokrenuti bez njihovog znanja. Tamnička vrata bila su čvrsto zatvorena, i jaka straža je stajala pred njima. Tako je bila uklonjena svaka mogućnost izbavljenja ili bježanja, bar po ljudskim mjerilima.IO 218.1

Apostola nisu uplašile okolnosti u kojima se nalazio. Otkako je bio ponovo primljen pošto se odrekao Hrista, on je (293) smjelo prkosio opasnostima, pokazujući plemenitu hrabrost i smjelost u propovijedanju raspetog, uskrslog Spasitelja, koji se uznio na Nebo. Sam je vjerovao da je sada došlo vrijeme da položi svoj život za Hrista.IO 218.2

Noć prije zakazanog pogubljenja, Petar je kao i obično, vezan lancima, spavao između dvojice stražara. Herod je, sjećajući se kako su Petar i Jovan pobjegli iz tamnice u koju su bili bačeni zbog svoje vjere, ovom prilikom udvostručio mjere opreznosti. Vojnici na straži, da bi se osigurala njihova pojačana budnost, sami su bili odgovorni za čuvanje zatvorenika. On je bio vezan, kao što je već opisano, u ćeliji isklesanoj u stijeni, čija su vrata bila zatvorena bravama i prevornicama. Šesnaest vojnika je bilo određeno da čuva ćeliju, izmjenjujući se u redovnim razmacima. Po četvorica su bila na straži u svakoj smjeni. Međutim, brave i prevornice i rimska straža, kojima je zatvoreniku bila spriječena svaka mogućnost ukazivanja ljudske pomoći, samo su uvećale i upotpunile Božju pobjedu prilikom oslobađanja Petra iz tamnice. Herod je podigao svoju ruku na Svemogućega i zato je morao da doživi krajnje poniženje i poraz u svojim naporima da oduzme život Božjem sluzi.IO 218.3