Pavle razmatra svoje iskustvo

Pišući poslanicu Filibljanima, Pavle opisuje svoje iskustvo prije i poslije svog obraćenja. Kaže: „Ako bilo koji čovek misli da ima nešto zbog čega bi se mogao pouzdati u tijelo, ja još više: obrezan osmoga dana, od roda Izraelova, od plemena Venijaminova, Jevrejin od Jevreja; što se zakona tiče farisej; što se revnosti tiče progonih Crkvu; što se pravednosti tiče koja je od zakona, bez mane.” (Filibljianima 3,4-6)IO 232.1

Poslije njegovog obraćenja, njegovo svjedočanstvo glasi:IO 232.2

„Da, zaista, na sve drugo gledam kao na gubitak kada se radi o savršenstvu u poznavanju Hrista Isusa, Gospoda mojega: zbog kojega pretrpjeh da izgubim sve, i zaista sve smatram za trice, samo da Hrista zadobijem i da se nađem u Njemu, ne imajući svoje pravednosti, niti one koja je od zakona, već one koja dolazi vjerom u Hrista, pravednosti koja je od Boga vjerom.” (Filibljanima 3,8.9)IO 232.3

Pravednost koju je do tada smatrao tako dragocijenom poslala je bezvrijedna u njegovim očima. Čežnja njegove duše bila je: „Da upoznam Njega, i silu uskrsnuća Njegova, i zajedništvo u Njegovim stradanjima, da postanem sličan Njemu u smrti Njegovoj; da bih na bilo koji način dostigao do uskrsnuća mrtvih. Ne kao da sam već dostigao ili da sam već savršen; nego idem za time ne bih li ga dostigao kao što je mene Hristos Isus dostigao, ali, samo ovo jedno činim, zaboravljajući ono što je iza mene, sežući se za onim što je ispred mene, žurim prema cilju, prema nagradi visokoga zvanja Božjega u Hristu Isusu.” (Filibljanima 3,10-14)IO 232.4