Predvodnik u reformama

Po proviđenju Božjemu Luter je odlučio da posjeti Rim. Papa je obećao oproštajnicu svima koji se na koljenima popnu uz stepenice poznate kao Pilatove stepenice. Jednoga dana Luter je obavljao to djelo, kada se iznenada začuo glas kao grmljavina koji mu je govorio: „A pravednik će od vjere svoje živ biti!” Skočio je na noge postiđen i užasnut i pobjegao sa mjesta svoje ludosti. Ovaj tekst nikada nije izgubio svoj uticaj na njegovu dušu. Od toga vremena, vidio je jasnije nego ikada prije toga ludost oslanjanja na ljudska djela za spasenje i potrebu stalne vjere u Hristove zasluge. Oči su mu se otvorile da se više nikada ne zatvore za sotonske prijevare (341) Rima. I kada je odvratio svoje korake od Rima, odvratio je od njega i svoje srce, pa je od toga vremena odvajanje postajalo sve veće, sve dok nije prekinuo sve veze s papinskom Crkvom.IO 256.1

Kada se vratio iz Rima, Luter je od univerziteta u Vitenbergu dobio titulu doktora teologije. Sada je bio slobodan da se više nego ikada posveti Bibliji koju je volio. Dao je sebi svečanu zakletvu da pažljivo proučava i da vjerno propovjeda Božju Riječ, a ne izreke i doktrine papa, u sve dane svoga života. Više nije bio samo obični monah ili profesor, već ovlašćeni vjesnik Biblije. Bio je pozvan kao pastir da pase stado Božje, koje je bilo gladno i žedno istine. Odlučno je izjavio da hrišćani ne treba da primaji nijednu doktrinu osim one koja počiva na autoritetu Svetog pisma. Te riječi su udarile u sam temelje papinske prevlasti. One su postale životno načelo Reformacije.IO 256.2

Luter je sada smjelo krenuo na posao kao zagovornik istine. Njegov glas je odjekivao s propovjedaonice kao ozbiljna, svečana opomena. Ljudima je predstavljao uvredljivi karakter grijeha, i učio ih da ljudima nije moguće da svojim djelima umanje teret krivice ili da izbjegnu kaznu koja im prijeti. Ništa osim pokajanja pred Bogom i vjere u Hrista ne može da spase grešnika. Hristova blagodet se ne može kupiti; to je besplatni dar od Boga. Savjetovao je ljudima da ne kupuju oproštajnice, već da se vjerom oslone na raspetog Otkupitelja. Govorio je o svom žalosnom iskustvu kako je uzaludno pokušavao da poniznošću i pokorama osigura spasenje, i uvjeravao svoje slušaoce da je samo zaboravljajući sebe i vjerujući u Hrista našao mir i radost. (342)IO 256.3

Luterova učenja su privukla pažnju razumnih umova po cijeloj Nemačkoj. Iz njegovih propovijedi i spisa blistali su zraci svjetlosti koji su razbudili i prosvijetlili hiljade. Živa vjera je zauzimala mjesto mrtvog formalizma u kojemu je Crkva tako dugo vremena bila držana. Svakoga dana ljudi su sve više gubili povjerenje u sujevjerja romanizma. Barijere predrasuda su popuštale. Božja Riječ, kojom je Luter isprobavao svaku doktrinu i svaki zahtjev, bila je kao dvosjekli mač, probijajući svoj put do srca ljudi. Na sve strane se budila želja za duhovnim napredovanjem. Na sve strane se osjećala takva glad i žeđ za pravednošću kakva se nije osjećala stoljećima. Oči naroda, tako dugo upravljene prema ljudskim ritualima i ljudskim posrednicima, sada su se obraćale, u pokajanju i vjeri, Hristu i to raspetome.IO 257.1

Spisi reformatora i njegova učenja dopirali su do svih hrišćanskih naroda. Djelo se proširilo do Švajcarske i Holandije. Prijepisi njegovih djela su prodirali u Francusku i u Španiju. U Engleskoj su njegova učenja primana kao riječi života. Istina se proširila i do Belgije i Italije. Hiljade su se budile iz svog smrtonosnog drijemeža u radost i nadu života u vjeri.IO 257.2