Luterov raskid sa Rimom

Rim je odlučio da uništi Lutera, ali je Bog bio njegova odbrana. Njegova učenja su se čula svugdje - u manastirima, u kolibama, u zamkovima plemića, na univerzitetima, u palatama kraljeva; i plemići su ustajali na sve strane da podupru njegove napore.IO 257.3

U jednom pozivu imperatoru i plemićima Njemačke da stanu na strani reforme u hrišćanstvu, (343) Luter je pisao o papi: „Strašno je posmatrati čovjeka koji tvrdi za sebe da je Hristov zamjenik, kako pokazuje veličanstvenost s kojom se ne može uporediti nijedan imperator. Da li to biće liči na siromašnog Isusa ili na skromnog Petra? On je, kažu oni, gospodar svijeta. Međutim, Hrist, čiji zamjenik se on oholo naziva, ovako je rekao: ‘Moje carstvo nije od ovoga svijeta!’ Mogu li se područja vlasti zamjenika prostirati dalje od područja njegovog nadređenog vladara?”IO 257.4

Ovako je pisao o univerzitetima: „Veoma se plašim da će se univerziteti pokazati kao velika vrata pakla, ukoliko se ne budu marljivo potrudili da objasne Sveta pisma i da ih urežu u srca mladih. Nikome ne savjetujem da svoje dijete pošalje na mjesto na kojemu Pismo nema vrhovnu vlast. Svaka ustanova u kojoj ljudi nisu neprestano zaokupljeni Božjom Riječju mora postati pokvarena.”IO 258.1

Ovaj poziv se brzo proširio po cijeloj Njemačkoj i veoma snažno je uticao na ljude. Cijela nacija se podigla da podrži zastavu reforme. Luterovi protivnici, gonjeni željom da se osvete, nagovorili su papu da preduzme odlučne mjere protiv njega. Donesena je odluka da se njegove doktrine odmah osude. Šezdeset dana je bilo stavljeno na raspolaganje reformatoru i njegovim sljedbenicima da ih se odreknu, ukoliko to ne budu učinili biće isključeni iz Crkve.IO 258.2

Kada je papinska bula stigla do Lutera, on je rekao: „Ja je prezirem i napadam kao bezbožnu i lažnu... Njome je osuđen sam Hrist...Radujem se što moram da podnesem takva zla zastupajući najbolje od svih djela. Već osjećam još veću slobodu u svom srcu; jer na kraju, ja znam da je papa antihrist i da je njegov prijesto prijesto samoga Sotone.”IO 258.3

Međutim, riječ rimskog pontifeksa je i dalje imala svoju snagu. Tamnice, mučenja, i mač, to su bila oružja (344) sposobna da nametnu pokornost. Izgledalo je kao da sve ukazuje da se djelo reformatora približava svom kraju. Slabi i sujeverni su drhtali pred papinim dekretom, i iako je Luter uživao sveopšte simpatije, mnogi su smatrali da je život suviše dragocijen da bi izlagao opasnosti zbog djela reforme.IO 258.4