Prosvjetljenje Engleske i Škotske

Dok je Luter otvarao zatvorenu Bibliju njemačkom narodu, Tindal je bi naveden Božjim Duhom da to isto djelo obavi u Engleskoj. On je bio revnostan proučavalac Biblije, i neustrašivo je objavljivao svoje osvjedočenje o istini, tražeći da se sva učenja podlože probi Božje Riječi. Njegova revnost nije mogla drugo nego da probudi protivljenje romanista. Učeni katolički doktor koji se upustio u raspravu s njime, onako je uzviknuo: „Bilo bi bolje za nas da ostanemo bez Božjeg zakona, nego bez papinog!” Tindal je odgovorio: „Ja prkosim i papi i svim njegovim zakonima; i ako mi Bog bude produžio život, neće proći mnogo godina i ja ću učiniti da dječak koji ide za plugom bolje poznaje Bibliju od tebe!”IO 262.2

Namjera koju je počeo da gaji, naime, da narodu ponudi Novi zavjet na njegovom jeziku, bila je potvrđena i on se smjesta bacio na posao da je ostvari. Cijela Engleska (350) je naizgled ustala protiv njega, pa je odlučio da utočište potraži u Nemačkoj. Ovde je počeo da štampa Novi zavjet na engleskom jeziku. Uskoro je bilo dovršeno tri hiljade primjeraka Novoga zavjeta, a iste godine izašlo je još jedno izdanje.IO 262.3

On je konačno posvjedočio za svoju vjeru mučeničkom smrću, ali je oružje koje je pripremio omogućilo drugim vojnicima da se bore i biju bitke u toku svih stoljeća sve do naših dana.IO 263.1

U Škotskoj je evanđelje našlo svog pobornika u liku Džona Noksa. Ovaj iskreni reformator se nikoga nije plašio. Plamen mučeništva, koji je buktao oko njega, mogao je samo da oživi njegovu revnost i da je podstakne još više. Dok se sjekira tiranina prijeteći podizala nad njegovom glavom, on se nije povlačio, zadajući snažne udarce čas na lijevu, čas na desnu stranu, da uništi idolopoklonstvo. I tako se držao svoga cilja, moleći se i bijući bitke Gospodnje, sve dok Škotska nije stekla slobodu.IO 263.2

U Engleskoj, Latimer je s propovjedaonice podržavao pomisao da se Biblija mora čitati na jeziku naroda. Začetnik Svetoga pisma, govorio je on, „je sam Bog” i njegovo Pismo učestvuje u moći i trajnosti svoga autora. „Jer nema kralja, imperatora, vlastodršca ili upravitelja ...koji nije obavezan da sluša ...Njegovu svetu Riječ.” „Nemojmo tražiti druge puteve, nego neka nas usmjerava Božja Riječ. Nemojmo se ravnati prema našim precima, niti se truditi da činimo ono što su oni činili, već ono što je trebalo da čine.”IO 263.3

Barns i Frit, vjerni Tindalovi prijatelji, ustali su da brane istinu. Ridli i Kranmer su pošli za njima. Ovi prvaci engleske Reformacije su bili obrazovani ljudi, i većina od njih je bila visoko cijenjena i u rimskim krugovima zbog svoje revnosti i pobožnosti. Njihovo protivljenje papinstvu bilo je posljedica (351) njihovog poznavanja zabluda Svete stolice. Njihovo poznavanje misterija Vavilona davalo je još veću snagu njihovom svjedočenju protiv njega.IO 263.4

Veliko načelo koje su podržavali Tindal, Frit, Latimer i Ridli bilo je načelo Božjeg autoriteta i dovoljnosti svetih Pisama. Oni su odbacivali navodni autoritet papa, koncila, otaca i kraljeva i njihovo pravo da vladaju savješću u vjerskim pitanjima. Biblija je bila njihovo mjerilo, i njime su odmjeravali sve doktrine i sve zahtjeve. Vjera u Boga i u Njegovu Riječ održavala je te posvećene ljude dok su davali svoj život na lomači.IO 263.5