Pedeset i deveto poglavlje—Kraj Vremena Probe

Ukazano mi je na vrijeme kada će se završavati objavljivanje poruke trećeg anđela. Božja sila je počivala na pripadnicima Njegovog naroda; oni su obavili svoje djelo i pripremali se za teška vremena koja su ih očekivala. Primili su pozni dažd ili osvježenje od lica Gospodnjega, i njihovo živo svjedočanstvo je dobilo novu snagu. Posljednja velika opomena je odjeknula po svim krajevima i ona je pokrenula i razbjesnila stanovnike zemlje koji nisu željeli da prihvate poruku.IO 302.1

Vidjela sam anđele koji su žurili tamo-amo po nebu. Jedan anđeo s opremom pisarskom pripasanom uz pojas vratio se sa Zemlje i javio Isusu da je završio svoj posao i da su sveti izbrojani i zapečaćeni. Onda sam vidjela Isusa, koji je služio pred kovčegom u kojemu su se čuvale Deset zapovijesti, kako baca svoju kadionicu. Podigao je svoje ruke, i velikim glasom uzviknuo: „Svršeno je!” I sva anđeoska vojska je skinula svoje krune dok je Isus davao svečanu izjavu: „Onaj koji je nepravedan neka i dalje bude nepravedan; i onaj koji je prljav, neka i dalje bude prljav; i onaj koji je pravedan, neka i dalje bude pravedan, i onaj koji je svet, neka i dalje bude svet!” (Otkrivenje 22,11)IO 302.2

O svakom slučaju je bila donesena presuda, ili na život ili na smrt. Dok je Isus još služio u svetilištu, sud je zasjedao i donosio odluke o umrlim pravednicima, (402) a onda i o živim pravednicima. Hrist je primio svoje carstvo, pošto je obavio službu pomirenja za svoj narod i izbrisao njegove grijehe. I lista podanika Njegovog carstva bila je sačinjena; svadba Jagnjetova održana. I carstvo, i veličina carska pod cijelim nebom bila je dana Isusu i onima koji su naslijedili spasenje i trebalo je da Isus vlada kao Car nad carevima i Gospodar nad gospodarima.IO 302.3

Dok j Isus izlazio iz svetinje nad svetinjama, čula sam zvonjavu zvonaca na Njegovoj odjeći; i kada je On otišao, oblak tame je pokrio stanovnike zemlje. Nije više bilo nijednog posrednika između krivog čoveka i uvrijeđenog Boga. Dok je Isus još stajao između Boga i krivog čovjeka, ograda je bila podignuta oko naroda; ali, kada je On prestao da stoji između čovjeka i Oca, ograda je bila uklonjena i Sotona je stekao potpunu vlast nad konačno nepokajanima.IO 302.4

Bilo je nemoguće da zla budu izlivena sve dok je Isus služio u svetilištu; ali, kada je Njegovo djelo tamo bilo dovršeno, kada se završilo Njegovo posredovanje, ništa više nije zadržavalo Božji gnjev, i on se obrušio sa silinom na nezaštićene glave krivih grešnika, koji su potcjenjivali spasenje i mrzili ukore. U to strašno vrijeme, poslije završetka Isusovog posredovanja, i sveti su živjeli pred licem svetog Boga bez posrednika. Svaki slučaj je već bio odlučen, svaki dragulj pobrojan. Isus se zadržao jedan trenutak u spoljnom odjeljenju nebeskog svetilišta i grijesi koji su bili priznati dok se On još nalazio u svetinji nad svetinjama bili su stavljeni na Sotonu, začetnika grijeha, koji je morao da pretrpi njihove patnje.* (403)IO 303.1

*Primjedba - Sotonine patnje ni u kojem smislu ne predstavljaju neku posredničku službu pomirenja. Kao što je ukazano u prethodnom poglavlju: „Bezakonja čovjekova su bila položena na Isusa kao na čovjekovog zamjenika i jemca.” (Vidi 225. stranicu originala) Međutim, pošto su oni koji su prihvatili Hristovu žrtvu bili otkupljeni, svakako da je bilo pravedno da Sotona, koji je začetnik svakog zla, pretrpi konačnu kaznu. Kao što je Duh proroštva već rekao na drugom mjestu: „Kada bude bilo dovršeno djelo pomirenja u nebeskom svetilištu, onda će u prisutnosti Boga i nebeskih anđela, i sve vojske spašenih, grijesi Božjeg naroda biti stavljeni na Sotonu; on će biti proglašen krivim za sva zla koja ih je naveo da učine.” (GC 658) - izdavačiIO 303.2